Iako je Marina Gaši posljednjih pet-šest godina već prihvaćena kao jedan od najboljih i najzanimljivijih hrvatskih chefova, barem su tri ozbiljna razloga zbog kojih smo se u naš ovoljetni obilazak restorana u Istri odlučili uključiti i njezin restoran Marina u Novigradu. Prvi je onaj najočigledniji: ako želimo govoriti o hrvatskom fine diningu, niti jedno prelistavanje naprosto ne smije zaobići Marinu. Drugi je bitan bavite li se ovim poslom, s obje strane: i najboljima treba provjeravati drže li se visokih standarda koje su sami postavili. Treći je možda i najvažniji jer, budimo realni, uvijek, kad god je to moguće, treba iskoristiti priliku i kušati njezine delicije.
Ovaj smo put imali i dodatnu sreću, došli smo u pravo vrijeme, i s inače relativno skromne terase restorana, imali smo prilike gledati impresivan zalazak sunca koji je nebo iznad Novigrada obojio fantastičnim crvenim nijansama. Prilično dobra kulisa, moramo priznati.
I da odmah na početku zaključimo: ono što smo dobili, tehnički je među daleko najpreciznije pripremljenim tanjurima koje smo kušali posljednjih godina, s okusima koji variraju od vrlo nježnih do nježnih. S puno nijansi, riječ je o hrani koja ne pokušava impresionirati ničim pretjeranim, nedajbože agresivnošću, već suprotno, svojom suptilnošću. U Marini se kuha isključivo s onim što se dnevno dobije iz mora, po tome je Marina Gaši specifična, tako je bilo koncipirano i šest sljedova degustacijskog menija koji smo naručili.
Od tri pozdrava iz kuhinje najviše nam se svidjela salatica od brancina i svježeg povrća, vrlo punog okusa, koja bi sasvim solidno funkcionirala i kao zasebni slijed. Nije bio loš niti keksić od rižinog i bademovog brašna s kremom od inćuna. Uz amuse bouche pili smo Ipšin Extra brut pjenušac iz zanimljivih širokih Italesse čaša, koje potiču perlage.
Uz prva dva slijeda popili smo čašu Bertošina Sivog pinota iz 2021. Posebno nam se svidio drugi slijed, fileti brancina marinirani u soku divlje trešnje, uz dodir limete i melise, koji nam je svojom kombinacijom finih slanih i slatko-kiselih nota naprosto preplavio nepce. Izvrsna kombinacija sa svježim voćnim aromama tog sivog pinota, definitivno. Kapesante s krokantima od ljubičastog krumpira, ponovno s kombinacijom meda i octa, bile su u ovom slučaju ponešto standardniji slijed, iako se slatkoća mesa kapesanti fino spojila sa zemljastim notama krumpira.
No blanširani je pomidor, rajčica ispunjena salatom od jastoga, definitivno bio jedan od vrhunaca večeri, okusima i vizualno. Koncepcijski vrlo zanimljiv primjer bitno apgrejdane obrnute salate catalane, tipične ljetne salate od gambera sa svježim pomidorima. U tom se jelu ponovno izvrsno spajaju bogata slatkoća čvrstog mesa jastoga i ovaj put kiselina svježeg, hladnog poma. Vino, Korakov Chardonnay Sur Lie, svojim je bogatim aromama te izraženim, ali balansiranim kiselinama, lijepo dopunilo doživljaj ovog tanjura.
Krema od škampa s finim dodatkom curryja, čičokama i repićima škampa pečenima na maslacu i čiliju te dehidriranom ribljom juhom na vrhu, bila je malo intenzivnijeg okusa, iako vrlo profinjena, izvrsno izbalansirane slanosti i slatkoće.
Još je intenzivnija bila domaća tjestenina s fermentiranim umakom od sardela, prekrivena preprženim krušnim mrvicama, češnjakom i maslinovim uljem. To bogatije jelo s više masnoća jako se dobro spojilo s vinom koje smo uzeli u drugom dijelu menija, maceriranom organskom malvazijom s Krasa, Marko Fon iz 2019.
Konačni slijed bio je filet ombrine s mladim zelenim mahunama ili fazoletima i kremicom od korabice. Ombrina, umbrina ili korbelj prilično je rijetka riba kod naših ugostitelja, iako je blizak rođak kavali i hami, koja se i uzgaja, pa nam je tim draže bilo imati je na tanjuru. Posljednji je pjat bio super svjež u odnosu na prethodna dva, posebice tjesteninu s kolaturom od sardela, pa nam je jedina zamjerka bila to što nije ranije postavljen u meniju.
Već smo rekli, restoran Marina riblji je restoran koji nudi samo morske plodove, no istodobno je velika rijetkost u hrvatskoj ugostiteljskoj ponudi, jer ovdje nemaju namjere impresionirati vas oboritom ribom, ogromnim škampima i intenzivnim okusima. Manje je više, nježnije je bolje, puno tekstura i finih nijansi ono je što možete očekivati na tanjurima. Takav je i servis, ne prenaglašen, vrlo informativan, ali bez puno uplitanja u osnovni doživljaj. Sam ambijent male ljetne terase nije u skladu s posebnom, inspirativnom ponudom na tanjurima, ali kad naletite na fascinantan zalazak sunca, i na to zaboravite.
Cijena? Degustacijski meni od šest sljedova stoji 115 eura, a s vinima, ukupni je trošak za dvije osobe bio 334 eura što je, s obzirom na sve, izvrsna vrijednost za novac.