O Konobi Petul posljednjih se mjeseci govori kao o jednom od boljih novih projekata na istarskoj restoranskoj sceni. S tim se uglavnom nakon posjeta možemo složiti. Emie Guillot i partner Daniel Božić u Zambratiji su otvorili konobu koja istarske namirnice i formu tradicionalnog restorana promatra kroz precizniji i ambiciozniji francuski kuharski rukopis.
Petul se uselio u prostor nekadašnjeg restorana, koji i dalje podsjeća na staru Pergolu. Guillot uz kolegicu praktički sama nosi cijeli servis i već se na prvom susretu pokazala jednom od najsvjetlijih pojava ovogodišnje restoranske sezone. Inače, Božić je nekoliko godina radio u restoranskom sustavu Yannicka Allénoa, jednog od najvažnijih francuskih chefova današnjice, čiji restorani zajedno nose više od deset Michelinovih zvjezdica. Guillot je pak iskustvo stjecala u pariškim institucijama poput Plaza Athénéea, Georgesa V i Pruniera.
Rijetko nam se dogodi da ugledamo jelovnik i poželimo naručiti gotovo sve s njega. Upravo je takvo bilo iskustvo u Petulu. Sve je zvučalo privlačno, pa smo većinu preporuka prepustili servisu. Osim à la carte jelovnika, koji se, naravno, mijenja sezonski, Petul nudi i dnevnu ponudu. Ona je toga dana izgledala fenomenalno. Vinska karta Petula koncizna je, ali vrlo precizna. Osim nekoliko šampanjaca i stranih vina, pretežno francuskih i talijanskih, Petul nudi većinom istarska vina. Među njima je dosta prirodnih etiketa, a općenito su dobro zastupljena i ekološka, organska te biodinamička vina. Čak se i brojna vina koja smo vidjeli u vinskom frižideru ne nalaze na karti, što znači da će je uskoro osvježiti.
Večeru smo započeli kristalno osvježavajućim Coronica CO2 Due pjenušcem. Ubrzo su stigla i dva pozdrava iz kuhinje: hrskave pržene dagnje te domaći kruh s maslacem od peršina.
Zatim su stigla tri famozna predjela: carpaccio od rajčice i jagode (11 €), ajo blanco (13 €) i terina od trilje na savor (11 €). Carpaccio je bio izrazito nježan. Svježe, slatke rajčice savršeno su funkcionirale uz mlade jagode, a jelo je bilo odlično začinjeno. Terina, odnosno štruca od trilje, originalan je twist na ideju savura, prelivena prekrasnim vinaigretteom s citrusima.
Ajo blanco, jelo andaluzijske tradicije, jedan je od najboljih koje smo jeli. U tanjuru su ceviche od škampi, breskve i bademi, preliveni gustim i ekstremno elegantnim orašastim ajo blancom. Tu ćemo juhu, vrlo ljetnu, dugo pamtiti.
Kušali smo zatim i njihovo najpoznatije jelo, Bisere Jadrana (22 €). Riječ je o kapesantama u lisnatom tijestu, s porilukom te emulzijom od kapesanti i tartufa. Vrlo autentično i zabavno jelo, usto je i baš ukusno, ponajviše zahvaljujući osvježavajućoj emulziji. Tako slasno i primamljivo jelo bismo rado ponovili.
Glavna jela bila su vrlo dobra. Pjetlić u smeđem maslacu (28 €), s ekstremno tankim krumpirićima i provansalskim rajčicama, bio je glavno jelo dana. Drago nam je da smo ga naručili jer smo rijetko gdje jeli tako ukusan choron umak, odnosno béarnaise s rajčicom. Pjetlić je bio dobro začinjen, ali meso samo po sebi nije bilo najsočnije.
File brancina s umakom Billy By (31 €), te raguom od tikvica i badema, poslužuje se omotan u cvjetove tikvica. Diskretni okus šafrana u prefinom umaku nježno i otmjeno spojio se sa svježinom brancina. Uz glavna smo jela pili fantastičan Tomac Rockstar 2024.
Vrlo dobru do odličnu večeru završili smo selekcijom sireva (14 €) i clafoutisom od trešanja (10 €), koji nije bio najbolji. Srećom, čaša Ghira Terana popravila je jedino slabije jelo večeri.
Najveći se propust dogodio baš uz deserte. Budući da salu vode samo dvije osobe, vlasnica i konobarica, na račun smo čekali dvadesetak minuta. Razumijemo gužvu, ali Petulu bi dobro došla još jedna osoba u servisu, barem kao ispomoć.
Usprkos predugom čekanju na račun, naše je iskustvo u Petulu bilo izrazito pozitivno. Sve pohvale na račun Petula u većoj mjeri vrijede. Kulinarski potpis Božića osjetan je, elegantan i smiren, dok Guillot restoranu daje rijetko uvjerljiv servisni okvir. Dapače, smatramo da je riječ o jednoj od najprofesionalnijih osoba u hrvatskom restoranskom sektoru uopće.
Hrana je vrlo posebna i ukusna, pa Petul svakako vrijedi posjetiti. Ako par uspije održati razinu kuhinje i pojačati servis, Petul bi se vrlo brzo mogao prometnuti u jedno od važnijih mjesta za ručak i večeru na sjeverozapadu Istre, ako ne i znatno šire.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....