U vruće praznično popodne u Zagrebu zaputili smo se na ručak u Zinfandel‘s, elegantno uređen i uvijek dojmljiv restoran hotela Esplanade. Željeli smo isprobati ljetni meni koji je kreirala njihova dugogodišnja chefica Ana Grgić Tomić. Stigli smo negdje oko 16 sati i u restoranu je bilo tek nekoliko popunjenih stolova, a na vidiku nije bilo nikog od osoblja. Nakon pet minuta iz kuhinje je izašao vrlo ljubazni konobar, te nam je nakon nedoumice hoćemo li jesti unutra ili na terasi, nenametljivo sugerirao da sjednemo za vanjski stol.
Vrlo brzo nakon što smo se smjestili u ugodan hlad najljepše hotelske terase u Zagrebu stigao nam je couvert: komadić meke rupičaste focaccie s ružmarinom i maslinovim uljem, kriška vrlo ukusnog tamnog kruha s bučinim sjemenkama i hrskavom koricom, fini tučeni maslac s krupnom morskom soli koji je izvrsno pasao uz focacciu i kruh koji, naravno, peku u svojoj kuhinji.
Pokušali smo naručiti čašu Chablisa vinarije Jean-Marc Brocard koji smo odabrali iz bogate vinske karte, ali nam je konobar objasnio da samo domaća vina poslužuju na čaše, pa smo se odlučili za Krauthakerov Chardonnay. Za nekoliko minuta pojavio se s otvorenom buteljom i u maniri kakvog kazališnog pripovjedača ispričao nam je nekoliko povijesnih crtica o toj slavonskoj vinariji, a prije točenja nam je ponudio na kušanje to ugodno rashlađeno vino.
Nakon toga uslijedio je i pozdrav iz kuhinje; hrskavo tijesto, nalik na mlinac s ukusnom marmeladom od rajčice, kremom od pinjola i raznim klicama. Marmelada od rajčice bila je odlična, slatkastog i intenzivnog okusa, a krema od pinjola možda mrvicu beskarakterna, ali vrlo kremozna. Ovaj zalogaj možda nije bio osvježavajući kao što smo očekivali, ali je bio vrlo zanimljiv i ukusan.
Za predjelo smo naručili rakovicu s perlama od jogurta, mariniranim krastavcem, prahom od kore krastavca i ukiseljenim cvijetom celera (34,5 €), te carpaccio od usoljenog brancina preliven kremom od kokosa, uljem dragoljuba, morskim šparogama i krekerom od kvinoje (32 €). Iako nam je konobar predložio da probamo predjelo sa škampima, ipak smo se odlučili za rakovicu (grancigula) jer je rjeđe susrećemo u menijima restorana.
Meso rakovice bilo je ugodno začinjeno, pa je njezin slatkasti okus došao do izražaja, ali jelu u kompletu kao da je nedostajalo malo više karaktera i definitivno ga je zasjenio carpaccio od usoljenog brancina. Možda da smo jelo s rakovicom probali samostalno, bili bismo više fascinirani, a ovako nas je ovo drugo predjelo u potpunosti očaralo. Sve komponente na tanjuru izvrsno su se slagale, a nježna, slatkasta krema od kokosa i hrskava morska šparoga bile su nevjerojatno osvježavajuće i savršeno su se stopile s usoljenim brancinom i krekerom od kvinoje. Još ćemo dugo pamtiti kombinaciju tih okusa.
Za glavno jelo smo ponovili divljeg brancina, ali ovaj put u obliku dobro pečenog filea s cvijetom tikvice, veloutéom od brancina i sokom od tikvice (44 €), a poželjeli smo i jedno mesno jelo, pa smo naručili prsa ptice biserke sa smrčcima, demi glaceom od povrća, kremom od vrganja i gelom od špinata. Očekivano, oba jela bila su odlična. Brancin s ukusnom hrskavom koricom odlično se stopio s veloutéom vrlo intenzivnog okusa i ikrom od pastrve, a posebno nas je oduševio cvijet tikvice punjen kremom od limunske trave. Ovo je jelo vrlo nježnog okusa i idealno je za ljetne dane, te definitivno opravdava svoje mjesto na ljetnom meniju.
Prsa biserke bila su vrlo mekana, a zvijezde tanjura definitivno su intenzivna krema od vrganja i smrčci u demi glaceu od povrća. Iako ovo jelo možda ne djeluje ljetno na prvu, vrlo je lagano i uravnoteženo i definitivno bismo se vratili i ponovno ga naručili.
Za desert smo naručili mousse od vanilije i tonke s juhom od jagoda i bosiljka s crumbleom od bazge (8,5 €), te panna cottu od jogurta sa sladoledom i džemom od koromača i crumbleom od limuna i pinjola (8,5 €). Mousse od vanilije nije imao nježnost kakav bi taj desert trebao imati, vaniliju nismo osjetili, a juha od jagode s bosiljkom definitivno je bila preslatka i taj nas desert nije oduševio. Bio je previše zasitan i nedostajalo mu je svježine.
Desert s panna cottom bio je više osvježavajući. Krema nije bila glatka što je bilo i za očekivati jer je rađena od jogurta, no cijelu priču su definitivno podigli aromatičan sladoled i džem od komorača. S ovim desertom smo bili zadovoljniji, ali smo na kraju zaključili da smo možda trebali ići ziheraški i naručiti dobro provjerene štrukle. Sve u svemu, do sada se pokazalo da je odlazak u Zinfandel‘s uvijek vrhunski gastronomski doživljaj, a profinjen ambijent i ljubazno, a opet ležerno i educirano osoblje definitivno pridonose tom dojmu.