Obožavamo tacose. Meksičku kuhinju općenito veoma cijenimo, ali tacosi su jedna od ljepših stvari kojima je ovaj svijet blagoslovljen. U Hrvatskoj, nažalost, nikad nisu ozbiljnije zaživjeli. Meksičkih restorana i dalje je premalo, što donekle razumijemo jer domaća publika nije naročito navikla na okuse te kuhinje. Osim toga, tacosi su, koliko god na prvi pogled djelovali jednostavno, zapravo prilično zahtjevni za pripremu. Tu su duga kuhanja i pirjanja, dimljenje mesa, umaci, prilozi, sjeckanje i sve te sitnice koje dobre tacose odvajaju od prosječnih. A kad se na kraju pojavi gost koji će prigovoriti cijeni, ugostitelji baš i nemaju snažan motiv otvarati takve lokale.
Ipak, zagrebačka Cato Taqueria već nekoliko godina priprema vrlo dobre do odlične tacose. Naš ljetni ručak bio je vrlo pozitivan i potvrdio da se ekipa zagrebačke taquerije s godišnjeg vratila u top formi. Prije hrane vrijedi spomenuti široku i prilično ozbiljnu listu koktela, kao i vinsku kartu koja je, za ovakav tip lokala, sasvim pohvalna.
Odabrali smo rosé Franka Cornelissena, koji se u Catu prodaje za svega desetak eura iznad nabavne cijene. Vino je dobro pratilo većinu tacosa, ali samo po sebi nije ostavilo osobit dojam, prilično je tupo. Prije nego što netko zaključi da je apsurdno uspoređivati dva potpuno različita terroira, vinarije, sorte i stila, nakon naširoko hvaljenog Cornelissenova roséa, osvijestili smo koliko nam je žao što uz ručak nismo imali prilike piti jednako ambiciozan, ali znatno uglađeniji rosé vinarije Miloš, koji Cato, nažalost, nema na karti.
Ručak smo započeli tuna tostadom (5 €) i queso fundidom (10 €). Tostada je bila jedino slabije jelo ručka, guacamoleu je nedostajalo soli, dok je tuna bila nezgodno začinjena, pretjerano kisela i slana.
Queso fundido, odnosno topli sir s vrlo ljutim poblano papričicama, bio je znatno uspješniji, pikantan, konkretan i prilično ukusan. Svježe tortilje posebno su ukusne, iako bi im koristilo još malo vremena na vatri.
Zatim smo naručili pet tacosa i svi su bili vrlo dobri. Preporuke smo prepustili konobarici, koja je bila odlično raspoložena, komunikativna, brza i ugodno neformalna.
Tinga (11,50 €), s mekanim pilećim zabatkom, salsa machom, guacamoleom (koji je ovdje funkcionirao znatno bolje) i fantastičnim hrskavim kukuruzom, bio je vrlo dobar. Takve su bile i carnitas (10,50 €), confit svinjetine sa svježim sokom naranče i tomatillo salsom, bile su vrlo slasne.
Najbolje su ipak bile klasične birrije sa sporo kuhanom, mesnatom i sočnom junetinom. Posebno se istaknula božanstvena juhica za točanje, koja nam je neizbježno umastila prste. Catu zato preporučujemo da uz objed počne posluživati vlažne maramice za ruke; u suprotnom će im gosti potrošiti sve salvete na stolu.
Sviđa nam se i što Cato nudi pesketarijanske i vegetarijanske opcije. Baja taco (9 €), s ribom u tempuri i klasičnim pico de gallom, bio je najsvježiji i najljetniji taco ručka te nam je ponovno otvorio apetit. Završili smo s calabazom (10,50 €), tacosom sa slatkom tikvom, paprikom, lješnjacima i kozjim sirom. Zbog velikih, ali mekanih komada tikve bio je najteži za jesti, no lijepo je zatvorio ručak.
Ako ćemo sitničariti, tortilje, koliko god bile ukusne, mogle bi biti nijansu čvršće. To je ipak tek manja primjedba na inače sve bolje tacose koje Cato priprema.
Cijenimo i podržavamo ono što Cato Taqueria radi. Čini se da uskoro planiraju otvoriti poslovnicu i u riječkom paviljonu s hranom, što bi svakako bilo dobrodošlo za tamošnju ponudu. Uz nekoliko sitnica u izvedbi koje bi se mogle doraditi, Cato bez zadrške preporučujemo za neformalan ručak ili večernji izlazak. Da je u Zagrebu više ovakvih mjesta, a manje generičkih fast-food lokala, gradska bi gastronomska ponuda išla u znatno boljem smjeru. Dobro je da Cato postoji i da ne posustaje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....