Restoran Izakaya na Selskoj cesti interijerom odmah daje naslutiti da se ovdje spaja tradicija s modernim pristupom. Ambijent je topao i elegantan - dominiraju tamni drveni stolovi, jednostavne, ali udobne stolice presvučene tkaninom u sivim tonovima, dok prigušena rasvjeta u visećim pletenim lampama stvara atmosferu pogodnu i za neformalni izlazak i za opušteniju večeru. S jedne strane prostora smjestio se upečatljiv bar s impresivnom selekcijom pića, dok je kuhinja djelomično otvorena, iza staklene pregrade, što gostima omogućuje pogled na pripremu jela - detalj koji dodatno podiže dojam transparentnosti i svježine. Na zidovima su diskretni japanski motivi, a ponegdje i biljke koje prostoru daju dodatnu toplinu.
Naziv "Izakaya" u Japanu označava ležerni bar s hranom - mjesto kamo se dolazi nakon posla na piće i nekoliko manjih jela, često u društvu. To nije formalni restoran, nego više utočište za opuštanje, razgovor i male kulinarske užitke. Zagrebački Izakaya, prema brojnim recenzijama, vjerno pokušava prenijeti tu atmosferu, ali u suvremenijem, urbanom izdanju, uz fuziju japanske, panazijske, havajske i ponegdje europske kuhinje.
Došli smo u utorak predvečer, bez prethodne rezervacije, što, pokazalo se, nije bila najpametnija odluka. Restoran je bio gotovo popunjen, a osoblje nas je ljubazno, ali jasno upozorilo da imamo maksimalno sat i pol za večeru zbog rezervacija koje su stizale kasnije. U početku je atmosfera bila intimna i ugodna, no kako su se stolovi postupno punili, sve se više osjetila živa, glasnija energija prostora – čulo se dosta razgovora s drugih stolova, pa se večer prirodno preobrazila u ono što "izakaya" u svojoj srži i jest: opušteno, bučnije i društveno mjesto s mnogo života.
Na ulazu nas je dočekala nasmijana i vrlo srdačna recepcionerka, koja se pokazala izuzetno ljubaznom, no s ograničenim znanjem hrvatskog jezika. Razgovor je tekao uz pomoć jednostavnog engleskog i osmijeha - dovoljno da se odmah osjetimo dobrodošlo. Taj prvi kontakt već je dao naslutiti razinu pažnje i uslužnosti koja se njeguje u ovom prostoru.
Ponuda u zagrebačkoj Izakayi uistinu je široka i pažljivo osmišljena - od popularnih japanskih i panazijskih zalogaja poput edamamea, gome wakame salate, gyoza raviola, tuna i bluefin tuna tatakija, preko bogatog izbora sushija (sashimi, nigiri, hosomaki, uramaki, futomaki, signature rolnica), do toplih jela poput noodlesa i bowlova (npr. tuna/salmon poke, Kung Pao svinjetina, gyudon, tofu donburi).
Na meniju su i dim sum klasici i tempure, primjerice ebi tempura (kozica u panko mrvice), kao i buns (npr. ebi bun i pork belly bun), te nekoliko modernijih interpretacija poznatih jela - poput dragon, tiger i crispy tuna rolla. Za kraj, tu su i deserti s japanskim i jugoistočnoazijskim potpisom - iako trenutno nisu istaknuti na pick-up meniju, Izakaya u ponudi ima deserte poput mochija, ali i čokoladnih mousseova.
Naš prvi izbor bila je selekcija dim suma - mala jela koja su u sličnim restoranima često pokazatelj kvalitete kuhinje. Međutim, konobar nas je iskreno obavijestio da se dim sum ne priprema u restoranu, već dolazi gotov i ovdje se samo termički obradi prije posluživanja. Iako je pohvalno što je osoblje bilo otvoreno po tom pitanju, odlučili smo preskočiti tu stavku i fokusirati se na jela koja se pripremaju na licu mjesta.
Za početak večere odlučili smo se za klasičnu sushi selekciju - lagan, ali raznolik izbor s nekoliko prepoznatljivih japanskih favorita.
Prvo je stigao edamame - mlada zrna soje u mahunama, kuhana na pari i poslužena s cvijetom soli. Edamame je bio topao, pravilno kuhan i teksturalno vrlo ugodan, s blagom slatkastom i orašastom notom svojstvenom svježim, još nedozrelim sojinim bobicama. Na nekim mahunama pri vrhu činilo se da je soli bilo nešto previše, no opći dojam je i dalje vrlo dobar.
Zatim smo naručili sake sashimi i sake hosomaki - losos poslužen u dvije forme. Sashimi je bio svježe rezan, sjajan i mekan, uz pravilnu debljinu i dobar "rez". Losos je bio svjež, pravilno rezan, mekan i s lijepim, sjajnim vlaknima, što je jasan pokazatelj kvalitete i čuvanja namirnice. Hosomaki je donio jednostavnu kombinaciju lososa, riže i alge, gdje je kvaliteta ribe došla do izražaja - riža je bila čvrsta, s pravilnim omjerom octa i šećera, a alga nije bila gumena ni previše suha.
Kao dodatak odabrali smo i Manukena roll - vegetarijanski uramaki čiji se izgled isticao na tanjuru. Riječ je o rolici punjenoj dimljenim tofuom, edamame humusom, ukiseljenom mrkvom i mladim lukom, obloženoj tankim slojem avokada i prelivenoj wakame salatom i trakicama manga, uz slatko-ljuti chili umak. Rolica je bila vizualno vrlo atraktivna, a okusi svježi i dobro uravnoteženi - zanimljiva, moderno interpretirana rola koja se uspješno nosi i s mesnim alternativama.
U nastavku večere, nakon početnih zalogaja, naručili smo i jela s tunom - preciznije, bluefin tekka hosomaki i sashimi od plavoperajne tune. Oba jela stigla su na tamnim keramičkim tanjurima minimalističkog dizajna, s dodatkom wasabija i mariniranog đumbira.
Sashimi od plavoperajne tune došao je serviran u širokim, pravilnim rezovima, impresivne boje i sjaja. Već na prvi pogled bilo je jasno da je riječ o visokokvalitetnoj ribi. Meso je bilo bogato, podatno i masnije teksture, s elegantnim, gotovo putrastim okusom koji se razvija polako i traje na nepcu - karakteristika svojstvena upravo ovoj vrsti tune. Povrh svega, dodatak svježih izdanaka graška dao je jelu ne samo boju već i lagan, hrskav kontrapunkt.
Tekka hosomaki, klasične tanke rolice s tunom, bile su jednostavne, ali vrlo uspješne u izvedbi. Tunu je pratio taman sloj lagano začinjene riže i uredno omotana alga koja nije bila prežilava, što često zna biti slučaj kod lošije pripreme. Okus tune u ovim rolicama bio je čist, mesnat i izbalansiran - bez "metalne" note koju ponekad ima lošije čuvana tuna.
Zajedno sa sashimijem od lososa, sake hosomakijem i Manukena rollom, ovaj dodatak s tunom upotpunio je cijeli niz hladnih zalogaja i potvrdio dojam da Izakaya ozbiljno pazi na kvalitetu sirovih namirnica. Kombinacijom preciznog rezanja, pažljivo tempirane teksture i pravilne temperature posluživanja, ova tuna je zaslužila posebno mjesto među najboljim dijelovima večeri.
Uz sushi i sashimi selekciju, zaokružili smo večeru i s dvije termički pripremljene plate - gyozama od svinjetine i ebi tempurom.
Gyoze su stigle savršeno zapečene s donje strane - zlatnosmeđe, hrskave baze i mekog, tankog tijesta koje je fino zadržalo oblik, bez da se raspadne pri prvoj vilici. Punjenje je bilo bogato, sočno i aromatično, s intenzivnijim začinima nego što je to uobičajeno za japanske gyoze - više u stilu kineskih jiaozi. Osjetili smo nešto poput cooking vina (možda rižinog octa ili Shaoxing vina) u mesnoj smjesi, što je dalo produbljen, gotovo fermentiran profil okusa. Tijesto je bilo toliko tanko i fino da nismo uspjeli procijeniti radi li se o ručno rađenim ili industrijskim korama, no izvedba i okus bili su vrlo korektni.
Ebi tempura - pržene kozice u panko panadi - izgledom su oduševile. Hrskava, nepravilna korica zlatne boje, jednako raspoređena po cijeloj površini, dala je vizualno atraktivan dojam. Poslužene su uz bogatu porciju majoneze s dodatkom shichimi togarashija (japanske mješavine čilija i začina). Međutim, ispod tog savršenog izgleda krila se mala zamjerka - dok je vanjski sloj bio idealno hrskav, same kozice su u sredini djelovale pomalo suho, kao da su ostale pola minute predugo u ulju. Umak je pomogao, no nedostajalo je sočnosti u samom mesu, koje bi u savršenoj tempuri trebalo biti još elastično i sočno.
Oba tanjura pokazala su odličnu tehničku izvedbu, ali s različitim rezultatima u dojmu - dok su gyoze oduševile dubinom okusa, tempura je ostavila dojam vizualne preciznosti uz lagan pad u teksturi iznutra.
Za desert smo uzeli mochi, tradicionalnu japansku slastica napravljenu od mekanog, ljepljivog rižinog tijesta s dodatkom matche. Blago slatkasta, s nježnom gorčinom i aromom matcha praha, ova delikatna kuglica skriva kremasto punjenje koje se topi u ustima. Posluženo na listu bambusa za autentičan doživljaj.
Uz desert smo odabrali i piće sa solidne liste koktela koje rade u Izakayi. Plum Gimlet je osvježavajući i aromatičan koktel koji spaja istočnjačke i zapadnjačke note. Kombinira gin, sake, liker od šljive, svježi citrus i mentu, stvarajući savršen balans voćne slatkoće, svježine i suptilne kiselosti. Poslužuje se na ledu, u niskoj staklenoj čaši, uz dekoraciju od svježe mente. Idealan izbor za upotpunjavanje ugođaja nakon dobre večere.
Moramo pohvaliti i dobru vinsku listu restorana koja nudi odabrana vina i pjenušce iz gotovo svih najznačajnijh svjetskih vinskih regija po prihvatljivim cijenama, iako smo se mi ipak odlučili za japansko pivo.
Uz cijenu od 110 eura za dvije osobe možemo slobodno preporučiti ovaj restoran.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....