Restoran na uglu Selske i Zagorske ulice u Zagrebu, u vlasništvu tvrtke Blato 1902 d.d., dugo je čekao nužno preuređenje. Negdašnja gostionica-konoba, sa svim atributima i manjkavostima zalogajnice iz nekih prošlih vremena, sad je ugodan dalmatinski restoran, dolično i ukusno osvježen nepretencioznim dizajnerskim zahvatima. Pritom nije izgubio toplinu konobe u kojoj se svatko osjeća dobrodošlim. Samo je puno svjetliji i čišći, nipošto hladniji. Domaćinskoj atmosferi pridonosi i nenametljivo, raspoloženo i vrlo uslužno osoblje. Jelovnik je osvježen, ali se i dalje temelji ponajprije na ribi i morskim plodovima, uz nekoliko mesnih jela korčulanske i dalmatinske tradicije.
Oni koji pamte zlinjski bakalar nisu ostali zakinuti - i dalje je izvrstan, i petkom nije lako naći slobodan stol za ručak, iako je dobro znati da je bakalar na žlicu dostupan i drugim danima u tjednu. Da bismo izbjegli gužvu, na ručak smo otišli u utorak. Nije to najbolji dan kad je u pitanju riblja ponuda, no ipak smo odlučili provjeriti. Ostali smo tako uskraćeni za neka predjela, poput mariniranih inćuna ili školjaka, ali i gavuna ili jadranskih liganja. Ništa prije četvrtka, rekli su nam. Ako ništa drugo, to je barem znak da su namirnice svježe i da inćune mariniraju sami.
Ručak smo, dakle, započeli rižotom od škampi (135 kn) i blatskom poparom od grdobine (90 kn). Oba su jela bila jako dobra: rižoto je bio korektno skuhan, umjereno kremast i s lijepim očišćenim repovima škampa. Blatska je popara zapravo jedna od mnogobrojnih varijanti brudeta i obično se poslužuje s krumpirom, no ova je zlinjska izvedba s nježnom, kremastom purom/ palentom jako dobro funkcionirala. Komadi grdobine u šugu bili su izvrsni, čvrsti i elastični, pružajući pod zubima idealan otpor.
A onda smo se odlučili na najveći test: kovača s gradela (490 kn/kg). Imali su ih, kako su nam rekli, tri komada (uz nekoliko manjih orada i brancina od kilograma), a mi smo odlučili podijeliti onog srednjeg, od 80 dkg. Ponudili su nam ga i pečenog u pećnici s krumpirima, no htjeli smo provjeriti umješnost grilmajstora. Kovač ili šanpjer, naime, s obzirom na specifičnu građu tijela i kvalitetu mesa, iziskuje iznimnu vještinu "gradelavanja". Stigao je do našeg stola na kolicima na kojima ga je konobarica vješto isfiletirala i poslužila nam ga na pladnju, uz odvojenu glavu na kojoj su i dvije slasne obrazine. Ipak, bilo je to svojevrsno kockanje: ribu nam nisu donijeli pokazati svježu, prije nego što su je bacili na gradele. Uobičajena blitva kao prilog bila je dobro skuhana, svježa, živo zelena i gotovo hrskava, a ni krumpir, kojeg nije bilo previše, nije bio raskuhan. Sve skupa zaliveno finim maslinovim uljem iz proizvodnje Blata 1902, bilo je vrlo ukusno. Kriške limuna ipak bi trebali rezati neposredno prije serviranja, nije ih bilo lijepo vidjeti ovako sasušene. U ribi smo uživali, iako ju je trebalo možda malo kraće peći, jer je mjestimična zagorjelost kože na rubovima u pojedinim zalogajima dominirala nad okusom delikatnog kovačeva mesa.
Uza sve to lijepo je pristajao vrhunski pošip Težak Blata 1902. Vinska lista inače nije velika, ali je vrlo dobra - među vinima iz vlastite vinarije, uz druge korčulanske i južnodalmatinske vinare, ovdje nude i nekoliko odabranih etiketa iz Bregovite Hrvatske, Slavonije i Istre. Budući da smo odlučili probati i jedno mesno jelo, žrnovske makarune u junećem umaku, naručili smo i čašu Kabolina odličnog Cabernet Sauvignona, vina koje rijetko vidimo na restoranskim vinskim listama. Žrnovski makaruni, malo grublja inačica istarskih fuži, u jednostavnom šugu od junetine, bili su skuhani al dente, no meso, rezano na kockice, ipak je ostalo pretvrdo. Ovo rustikalno jelo zaslužuje malo više posvećenosti detaljima.
Među tri deserta, uz izostanak blatske torte koja je na popisu, te rožatu, odlučili smo se za mediteransku tortu (30 kn) i kolač od rogača i čokolade (25 kn). Torta je još jedna prosječna inačica sličnih slastica, malo preslatka, pa nam se kolač od rogača i čokolade više svidio. Uz blagi porast cijena, izostanak kućnog vina iz rinfuze i novo uređenje, Zlinje je možda malo promijenilo profil publike, no i dalje je mjesto gdje se gost osjeća ugodno, zapravo mnogo ugodnije nego u starom prostoru. I, najvažnije, uživa u dobroj hrani. Ovakvih bi restorana, koji drže do svježe namirnice i nude jednostavna, ali zanimljiva domaća jela, trebalo u našem gradu biti više.
Hrana: 7/10
Ambijent: 8/10
Usluga: 8/10
Vrijednost za novac: 7/10
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....