Kada se zaželimo tanjura omiljenog azijskog jela, prva adresa koja nam pada napamet je Ilica 50, na kojoj se nalazi danas već među zagrebačkom publikom iznimno popularan SOI Fusion bar. Ovo mjesto vole oni koji tek otkrivaju svijet azijske kuhinje, a vraćaju mu se i oni iskusniji. To i nije toliko neobično budući da je SOI jedan od boljih primjera restorana koji gostima pružaju dobru vrijednost za novac, imaju dovoljno šarolik, ali ne preopširan meni, ne boje se začiniti svoja jela (što je u većini azijskih restorana u Zagrebu ipak mali problem) i nalaze se na dobroj lokaciji. Ne čudi stoga što je u SOI-u prilično teško doći do stola, posebice ako na ručak ili večeru poželite svratiti još istog dana. No, dobra je stvar što rezervaciju možete napraviti i sami, i to putem platforme Open Table pa odmah i provjeriti koji su termini koji dan slobodni. Mi smo na večeru u SOI poželjeli otići u subotu, rezervirali smo u petak poslijepodne, a jedini termin koji je u samom lokalu ostao dostupan za dvoje ljudi bio je 19.30 sati. Osim u lokalu, u jelima možete uživati i na terasi koju po potrebi, ovisno o tome pada li kiša ili ne, drže otvorenom, odnosno zatvorenom.
Budući da smo ovog puta u SOI došli kako bismo napravili recenziju, odlučili smo naručiti jedno vegansko, jedno riblje, zatim jelo sa svinjetinom te jelo s piletinom. Za predjelo smo tako odabrali gyoze s tofuom (8 eura za šest komada) i lobster buns (8 eura za dva komada), za glavno tonkotsu ramen (mala porcija 11, a velika 13 eura) i zeleni curry s piletinom (12 eura), a za desert jedinu opciju koju trenutno nude - rolice s bananom, sladoledom kokosa te kremom od kokosa i pandana (6 eura). Uz to, naručili smo i Plavušu, American blonde ale iz zadarske pivovare Brlog (4 eura), te Kocha kombuchu (3,50 eura).
Gyoze su na stol stigle taman dovoljno tople da na njih možemo navaliti odmah, bile su odlično začinjene, u isto vrijeme slatke, slane i kiselkaste. Tijesto je na dijelovima bilo svilenkasto, ali bismo svakako voljeli da su sa strane s koje su zapečene bile malo hrskavije. Lobster buns na stol su došli hladni, ali s obzirom na to da je punjenje zapravo kremasta salata, to nam nije smetalo. Bogato punjeni nadjevom od surimi rakova i jastoga i punog okusa, s hrskavim posipom od čvaraka, lješnjaka i kikirikija te s dvije kriške krastavca za dozu osvježenja, bili su odlična uvertira u početak večere. Ako baš moramo cjepidlačiti, voljeli bismo da je krastavac bio narezan tanje.
Glavna jela birali smo prema vremenskoj prognozi, a budući da je za vrijeme našeg boravka u restoranu vani padala kiša, odlučili smo se za dva utješna jela. Tonkotsu ramen inače dolazi u velikoj i maloj porciji, mi smo odabrali malu, i uz predjelo, pošteno se zasitili. Ramen je bio bogat sastojcima, meso je bilo mekano i ukusno, a juha je bila taman začinjena. Curry je, s druge strane, bio nešto ljući, na što nas je ljubazno osoblje i upozorilo pri narudžbi, ali lijepo kremast, gust i bogatog okusa. U svakom smo zalogaju tako osjetili dozu dobro izbalansirane ljutine, slatkoće i citrusnih nota. Piletine je bilo nešto manje nego što smo očekivali, no sam umak s rižom bio nam je toliko dobar da nam to zapravo i nije smetalo. Porcija curryja je poveća i tanjur ipak nismo uspjeli isprazniti do kraja.
Na kraju, jedini desert koji u SOI-u trenutno imaju na meniju je Turon&Coco. Riječ je o kombinaciji pržene rolice s bananom, sladoleda od kokosa i kreme od kokosa i pandana, slatkaste i aromatične tropske biljke. Hrskav, osvježavajuć, nježan, a opet prepun okusa koji pršte, ovaj desert jedan je od boljih koje smo u zadnje vrijeme imali prilike kušati u azijskim restoranima u Zagrebu. Unatoč tome što su rolice pržene i popile su dosta ulja, u kombinaciji s ostalim elementima, nisu bile preteške, a sladoled i taman dovoljno slatka krema stvorile su lijep, svjež kontrast. Dio ekipe za stolom čak je komentirao kako bi desert sasvim dobro funkcionirao i bez prženih rolica. S time se svakako slažemo, ali bismo još dodali i kako nam je krema od kokosa i pandana bila toliko dobra da bismo već i nju samu mogli pojesti barem jedan pun tanjur na žlicu.
Za vrijeme našeg boravka u restoranu, za stolovima su se neprestano izmjenjivali gosti, osoblje je bilo dobro raspoloženo, nenametljivo i strpljivo odgovaralo na sva pitanja i atmosfera je općenito bila ugodna. Cijelu večeru za dvoje platili smo 52,50 eura, što je itekako dobra vrijednost za novac, i na kraju zaključili da će SOI i dalje, kao i protekle četiri godine, nastaviti biti jedan od naših prvih odabira kada je u pitanju azijska kuhinja u Zagrebu.