Da vas ugostitelji u Hrvatskoj, ovaj put u Istri, još uvijek mogu ugodno iznenaditi izvrsnom hranom i vrlo umjerenim cijenama, uvjerili smo se prije nekoliko dana kad smo neplanirano posjetili konobu La Quercia smještenu u selu Fiorini, na pola puta između Novigrada i Brtonigle. Iako je ovog ljeta eskalirala rasprava o pretjeranim cijenama u hrvatskom turizmu koje ne odgovaraju kvaliteti ponude, što je velikim dijelom točno, u ovoj smo se konobi (u koju smo navratili nakon dobrih preporuka) uvjerili da i usred turistički vrlo živahnog području blizu granice još ima onih koji s cijenama ne pretjeruju, a nude visokokvalitetne sastojke i uslugu.
Na sjeverozapadnom dijelu Istre, na potezu od Novigrada na jugu do slovenske granice na sjeveru te s druge strane Brtonigle i Krasice nalazi se pet-šest vrlo dobrih i izvrsnih ugostiteljskih objekata te barem toliko vrhunskih vinara. Konkurencija je velika i očito se dobro treba razmišljati o vrijednosti za novac.
U Fiorine smo stigli predvečer jer ionako većim dijelom tjedna rade tek od 18 sati i rustikalna terasa bila je poluprazna. No samo pola sata kasnije već se gotovo potpuno ispunila, dijelom domaćim gostima, dijelom talijanskim gostima preko granice. Do nas je sjedila vesela ekipa Friulana, očito ne klasičnih turista, već društvo koje je namjenski pristiglo na večeru u posjetu prijateljima, i atmosfera je na terasi bila neformalna i opuštena.
Gazda Mauricio Božić bio je vrlo srdačan dok smo dogovarali narudžbu, pa smo u jednom trenutku pomislili da se možda i poznajemo iz vremena kad smo u ove krajeve dolazili puno češće. No bila je to samo njegova prirodna ugostiteljska pristupačnost, vrlo dobrodošla.
Odmah nam je u oči upala vinska karta. Izbor je prilično bazičan, ali nakon dugo vremena naišli smo na nepretenciozne i nenapuhane cijene kakve se nažalost gotovo više i ne mogu pronaći.
Posljednjih mjeseci svjedočimo da mnogi obični restorani (posebice u Puli) cijenama vina prestižu i ozbiljne, etablirane lokale. Ovdje izvrsne svježe malvazije i lokalni pjenušci stoje već zaboravljenih, realnih 24-26 eura, Gran Malvazija i Gran Teran 33 i 40 eura, a Clai Ottocento malvazija i Ottocento crni su 37 i 35 eura!
Salate od hobotnice nije bilo, uzeli smo onu od sipa i bila je sasvim pristojna, ali ne pretjerano zanimljiva, jednostavno je bila nedovoljno dobro začinjena. Pomogli smo si kućnim maslinovim uljem, ali nije bilo octa pa smo iskoristili limun. Sve u svemu, prolazno, ali ništa za pisati doma.
No domaće tagliatelle s morskim plodovima bile su fantastične, odavno tako dobru paštu na bazi školjki nismo pojeli, posljednji put vjerojatno prije godinu-dvije na terasi Vikinga u Limu. Koliko se moglo vidjeti, dominirale su kaneštrele i vongole te pokoja dondola, šugo je bio s vrlo malo svježih pomidora, nježno kremozan i bez imalo pretjeranog okusa češnjaka. Tagliattele su bile ukusne i prilično al dente, ne pretjerano, a uz dodatnog čvrstog škampa bio je to izvrstan i obilan pjat kojeg ćemo se dugo sjećati.
S obzirom da nismo bili za ribu, koju inače baš ne preferiramo u kolovozu, odlučili smo ostati na školjkama, uzeli smo ih na žaru jer nam se za kraj jelo nešto intenzivnije. Kad smo čuli da imaju kapelunge, odmah smo ih naručili, ali onda smo odlučili uzeti im malo društva pa smo im pridružili još i kapešante i vongole. Uglavnom, nismo pogriješili, jer dok nam je pladanj dolazio čitava se terasa okretala u smjeru mirisa, a susjedno iskusno društvo iz Friulija znalački je podiglo palčeve u znak odobravanja. Školjke su bile kakve smo i poželjeli, intenzivno i zamamno slatko mineralne, kapelunge dodatno zanimljive zbog svog čvrstog mesa. Jedino bismo voljeli da su kapelunge bile i bolje isprane, jer smo tu i tamo osjetili malo pijeska pod zubima.
I na koncu, ono najvažnije, sva ta šarada je po osobi došla u ovim vremenima prilično nevjerojatnih 48,50 eura, s tim da smo tek na računu shvatili da je vrlo ukusan semifreddo s karameliziranim pistacijima bio na račun kuće. I da, popila se tu još i boca Coronicine Malvazije od 26 eura.
Uzmu li se u obzir izvrsne svježe namirnice, vrlo solidno kuhanje, srdačna usluga i ugodan ambijent, La Quercia je ne samo mjesto gdje dobivate fantastičan odnos vrijednosti za novac već ovo može biti i jedan od putokaza za povratak izgubljenog hrvatskog turizma na pravi put. Ovdje definitivo treba dolaziti češće, jesti i učiti. 3