Kada govorimo o etničkim restoranima u Zagrebu, oni u kojima se kuha indijska hrana u velikoj su prednosti. Na Tkalčićevoj i širem centru postoje čak tri, donedavno se dobar curry i butter chicken moglo pojesti i u Namasteu u Horvaćanskoj, a tu je i bistro Namaste u zagrebačkoj Preradovićevoj ulici. Upravo smo ovaj posljednji jedne nedjelje, u potrazi za restoranom koji na taj dan uopće radi, posjetili i isprobali nekoliko jela s menija. Budući da se restoran nalazi u samom centru, okružen terasama kafića, gužva je neizbježna, no za vrijeme našeg posjeta, na terasi ovog bistroa bilo je nekoliko slobodnih stolova pa je atmosfera bila prilično opuštena, mirna i ugodna.
Za predjelo smo najprije odabrali samose i jelo pod nazivom Idly (tortice od riže kuhane na pari s curryjem od povrća i leće), ali nas je ljubazno osoblje upozorilo kako upravo ta dva jela trenutno nisu dostupna. Nismo previše razmišljali i zamijenili smo ih Mumbai vada pavom (5,10 eura) i povrtnim pakorama (5,60 eura). Za glavno jelo naručili smo Duck Vindaloo (17,90 eura) i pileću kormu (9,20 eura), uz rižu (2,90 eura), malabari parathu (2,50 eura) i raitu (1,50 eura), a na kraju i oba deserta s menija.
Predjela su na stol stigla u povećoj porciji, a budući da je zapravo riječ o sendviču s polpetom od krumpira i prženim popečcima od povrća s umakom od mente i tamarinda, na prvu smo pomislili da je odabir možda bio pogrešan i da će nas previše zasititi već na samom početku ručka. No pokazalo se kako su pakore, mali hrskavi popečci od povrća bili dobar i slastan izbor, a umak od mente dao im je lijepu svježinu. Iako neobičan, Mumbai vada pav sendvič s krumpirom bio je zanimljiv, ukusan, dobro začinjen i kremast, a tostirano pecivo dalo mu je dozu hrskavosti te stvorilo neobičan, ali dobar kontrast. Porcije su se na kraju, kada smo ih međusobno podijelili, pokazale taman dovoljnima za dobar uvod u ručak.
Na stol su potom stigla glavna jela. Duck Vindaloo, inače jelo koje spaja pačja pečena prsa, vindaloo umak, torticu od krumpira i povrće, već na oko izgledalo je obećavajuće, no okusom nas je pomalo razočaralo. Bilo je blago začinjeno, tek blago ljutkasto, kao da su ga u kuhinji odlučili prilagoditi domaćoj publici ili se jednostavno bojali začiniti konkretnije. Iako samo jelo nije bilo neukusno, meso je bilo lijepo, sočno i mekano, tortica od krumpira kremasta, umak svilenkast, a povrće lijepo obrađeno, jedan od komentara za stolom bio je da nas ovo jelo podsjeća na kakav gablec u malo boljem restoranu i gotovo ničime ne govori da je riječ o indijskoj kuhinji.
Chicken korma, komadići piletine u gustom curry umaku s kokosovim mlijekom, također je bila prilično blago začinjena. Iako je u pitanju jedno od općenito aromama blažih indijskih jela ovog tipa, nedostajalo nam je ipak blage slatkoće od kokosova mlijeka, koje je navedeno u sastojcima, i konkretnih aroma od začina. Basmati riža bila je korektno kuhana, a slojeviti paratha kruščići iz tave slasni, hrskavi i ukusni. Raita, kremasti umak od krastavaca sa začinima bio je lijep, osvježavajuć dodatak ovoj kombinaciji jela, posebice na vruć ljetni dan.
Na kraju, za desert smo odabrali gulab jamun, spužvaste pržene knedle od mlijeka namočene u šećerni sirup (4,80 eura) i mango phirni, sjevernoindijski tradicionalni kremasti i zrnati puding od riže (4,70 eura). I dok je drugi predstavljao lijep, taman sladak, kremast i zbilja ukusan završetak kasnog ručka, drugi desert bio je nešto posve suprotno. Neutralan okus ovog jela u kombinaciji s jakim šećernim sirupom za nas je ipak bio najslabija točka ovog ručka. Kako nikada ranije nismo isprobali ovo jelo, ne možemo točno reći je li do našeg ukusa ili je u pitanju jednostavno takav desert.
Uz navedena jela naručili smo i svježi, gazirani napitak od limete (3,10 eura), na koji ćemo se, kada se idućeg puta nađemo u blizini, sigurno vratiti, te lagano indijsko Kingfisher pivo (4,40 eura). Naručili smo i bocu obične vode, no nikada nije stigla do našeg stola. Osim toga, osoblje je bilo vrlo pristupačno i ljubazno, spremno preporučiti jela s menija i objasniti što se u svakom od njih nalazi.
Na kraju, budući da smo u originalnom Namaste restoranu u Horvaćanskoj uvijek do sada jeli odličnu, bogato začinjenu, slasnu hranu, isto smo očekivali i u bistrou u centru grada. Međutim, dobili smo dojam da se ovdje okuse što više trude prilagoditi domaćoj publici, što zatim rezultira blagim, na trenutke čak i preblagim jelima bez puno karaktera. A dobro znamo, to definitivno nije opis koji bismo inače povezali s indijskom kuhinjom.