Kada smo nedavno stigli na poznatu terasu pod starim krošnjama drveća, u Rougemarin, restoran bio je srednje popunjen. Na terasi je nekoliko stolova ostalo slobodno, dovoljno da ne nastane preveliki žamor i da se svatko može posvetiti svom razgovoru. Sjeli smo te je, u početku pomalo zbunjeno, ali ljubazno osoblje preuzelo našu narudžbu.
Za kasniji ručak usred tjedna odlučili smo se za nekoliko različitih jela. Za predjelo smo naručili rižoto s kremom od taleggio sira i grdobinom (96 kn) te proljetne rolice s povrćem (68 kn), za glavno jelo pohanac (78 kn) i tunu u sezamu (158 kn), a bila su tu i dva deserta (32 kn).
Nakon kraćeg čekanja, na stol su stigle dvije poveće porcije hrane. Kremast i aromatičan rižoto sam za sebe bio je dovoljno obilno predjelo, no uz njega je posluženo i četiri komada grdobine u panko mrvicama. Iako je ribi nedostajalo soli, uz bogat okus rižota i svježinu ribane korice limuna, bez ikakvih problema počistili smo cijeli tanjur.
Hrskave rolice također su bile dobre, pošteno punjene sezonskim povrćem, s vrlo dobrim umakom od kikirikija i na stol su stigle još vruće. No, s obzirom na to da je u pitanju predjelo, cijelu porciju ipak nismo mogli pojesti do kraja. Trebalo je, naime, ostaviti mjesta i za glavna jela.
HRSKAVO I SOČNO
Pohanac je zapravo bio konkretan komad pohane piletine u kombinaciji s jasmin rižom, coleslaw salatom i mladim lukom. Meso je ostalo dovoljno sočno i nije nam smetao čak niti blagi aioli-aurora umak poslužen na samoj piletini, niti je on umanjio hrskavost. Coleslaw salata bila je iznenađujuće lagana i osvježavajuća te smo zaključili kako je cijelo jelo odličan odabir za gablec usred radnog vremena za one stvarno gladne.
Tuna u sezamu došla je u kombinaciji sa sotiranim krumpirom i špinatom, a najbolji dio tanjura bila je odlična wasabi majoneza (koju smo često uzimali i u Rougemarin Doma u Petrinjskoj ulici). Osoblje nas je pri uzimanju narudžbe pitalo kako želimo da riba bude pečena i našu su želju ispoštovali. No, za razliku od grdobine, tuna je bila nešto slanija. Srećom, ostatak jela bio je asketski začinjen pa je cijeli tanjur na kraju ipak bio dobro zaokružen. No, tapenada je na ovom je tanjuru ipak bila suvišan dodatak.
S obzirom na to da smo u Rougemarinu uvijek jeli odlične deserte, s veseljem smo i ovog puta naručili njihov limun tart, no osoblje nas je obavijestilo kako, zbog tehničkih poteškoća, u ponudi trenutno imaju kolače iz slastičarnice Le Kolač. Naručili smo Yuzu i kolač od jabuke, jedina dva deserta koja su tada bila u ponudi. Ako uopće ima smisla recenzirati kolače koje nisu sami pripremili: yuzu je bio osvježavajući i ugodne kiseline, dobar odabir nakon obilnog ručka, dok je sasvim pristojan kolač od jabuke zapravo bilo kuhano tijesto punjeno kremom od vanilije i slatkastim jabukama.
OBILNE PORCIJE
Rougemarin je prije nekoliko godina slovio za najpopularniji restoran u Zagrebu. Gostima su ponudili hranu kakva se do tada nije mogla kušati bilo gdje u gradu i od samog početka, kada su burgere još prodavali na porti, osvojili su Zagrepčane. S godinama, kako su se na sceni pojavljivali novi igrači s ponudom nalik onoj u Rougemarinu, popularnost je, logično, pomalo pala, no sam restoran još uvijek, čini se, radi prilično dobro. Sposobnost Marina Medaka da stvara i neprestano nudi nešto novo i drugačije neosporna je i u pitanju je zasigurno jedan od hrabrijih chefova današnjice, što svakako daje dodatnu vrijednost Rougemarinu kao njegovom najvećem projektu. Hrana ovdje nije nimalo komplicirana i još je uvijek ukusna i upravo je ta jednostavnost ponekad sve što tražimo u tanjuru hrane u restoranu u koji smo tog trena odlučili sjesti. Dodatan plus su i zbilja zasitne porcije te prilično pristojne cijene za dobiveno.