Smješten u poslovnoj zoni, u istoimenom office parku na zagrebačkoj Slavonskoj aveniji, restoran Matrix već po samom otvorenju dobio je brojne pohvale gurmana i čestih posjetitelja restorana. Pričalo se o odvažnim kombinacijama, talentiranom chefu Marku Jantoleku i posve novom konceptu koji je ručak u tom dijelu grada učinio daleko uzbudljivim.
Početna ideja bila je napraviti restoran u kojem će se kroz dan nuditi jela za ručak, namijenjena tamošnjih poslovnjacima, a navečer će se moderno, ugodno uređen restoran pretvoriti u mjesto za uživanje u večeri u sljedovima. Koncept je neko vrijeme funkcionirao, no kada smo prije nekoliko dana posjetili Matrix, osoblje nas je obavijestilo kako su iz ponude odlučili u potpunosti izbaciti večernji meni u sljedovima te kako sada nude samo dnevna jela. Nismo previše razmišljali već smo sjeli u potpuno prazan restoran i naručili predjela, glavna jela i deserte. Za vrijeme naše večere, koja je počela oko 19 sati, u restoran su stigla još dva para pa je atmosfera s vremenom postala malo ugodnija.
Simpatično i pristupačno osoblje za predjelo nam je, uz nezaobilazni tatarski (85 kn), preporučilo hobotnicu s kulenom (84 kn), a osim toga, naručili smo još i goveđe obraze s pire krumpirom (68 kn), wok s piletinom (58 kn) te mille feuille s jagodama (30 kn) i rum babu sa sladoledom od marakuje (58 kn).
Tatarski je bio korektan, dobro napravljen, ali voljeli bismo da je meso bilo jače začinjeno. Dodali smo na kraju sami još ljutog umaka, kojeg nam je osoblje naknadno donijelo za stol, te soli. Nude ga uz odličan domaći sourdough kruh, lagano tostiran i još vruć.
Drugo predjelo, hobotnica s yuzuom i kulenom nas je pak posve iznenadila. Hobotnica dolazi u formi nalik hladetini, debelo je rezana, pomalo tvrda, ali dobro začinjena i ukusna. Po tortici od hobotnice raspoređena je poštena količina yuzua (egzotične voćke, agruma nalik limunu), a sve je posipano komadićima slavonskog kulena. Iako kombinacija zvuči apsolutno nespojivo, svi elementi prilično dobro funkcioniraju, no nakon nekoliko zalogaja yuzu u ustima postaje preintenzivan i preuzima glavnu ulogu u jelu pa cijelo iskustvo postaje pomalo naporno. Iako ovo jelo nismo uspjeli dovršiti, svakako pozdravljamo ideju i hrabrost chefa.
Kako smo u restoran stigli nešto kasnije u danu, nekoliko jela s dnevnog menija više nije bilo dostupno pa smo tako, umjesto lazanja s trganom svinjetinom, koje su bile naš prvi izbor, naručili sporo kuhane goveđe obraze u crnom vinu s pire krumpirom sa smeđim maslacem i ukiseljenim lukom te wok s piletinom. Obrazi su bili odlično pripremljeni, raspadali su se na sam dodir vilice, pire je bio nježan i lijepo kremozan, dok je dodatak smeđeg maslaca lijepo doprinio orašastim okusima i cijelom jelu dao dozu uzbuđenja. Wok s piletinom (postoji i varijanta s tofuom) bio je dobar, bogat komadićima mesa i dobro začinjen, a na stol je stigao ukrašen slatko kiselkastim listićima daikona, koji su dali notu svježine i stvorili dobar balans. Porcije oba glavna jela bile su više nego dovoljne, zasitne i itekako dobra vrijednost za novac, s obzirom na to da niti jedno jelo nije prelazilo cijenu od 70 kuna.
Rum baba, koju smo naručili za desert, nije nas oduševila. Voljeli bismo osjetiti više alkohola, kojim bi trebala biti natopljena, a bilo bi dobro i da nije toliko slatka te da je sam biskvit laganiji. No, pjenica aromatizirana vanilijom i bazgom te sorbet od marakuje bili su ukusni, lagani i već sami po sebi dovoljan desert na vruć ljetni dan.
S druge strane, mille feuille s jagodom bio je odličan. Napravljen od domaćeg lisnatog tijesta od pira, s kremom od vanilije, jagodama i sorbetom od jagoda, nestao je s tanjura u rekordnom roku. Unatoč težim elementima, bio je iznenađujuće lagan, osvježavajuć, prepun okusa i različitih tekstura jagode te dobar odabir za desert nakon zasitnog ručka (ili večere).
Svakako je važno dodati i kako je, unatoč promjeni koncepta, osoblje u Matrixu zadržalo visok nivo profesionalnosti, nenametljivo je, ali u svakom trenutku želi biti sigurno da ste zadovoljni dobivenim te spremno predložiti favorite i o njima prodiskutirati. Vinska lista ovdje je prilično opširna pa tako nude vina domaćih vinara kao što su Matošević, Hvar Hills, Bora, Buhač, Kopjar, Šember, Trapan, Rizman i Meneghetti, a na listi se nalazi čak i Dom Pérignon.
Na kraju, bez obzira na to dolazite li u Matrix na poslovni ručak ili večeru u dvoje, budite sigurni da ćete iz restorana izaći siti i nećete potrošiti cijelo bogatstvo, a kada bismo morali navesti samo jedan nedostatak, za nas bi to bila lokacija, koja je daleko izvan centra grada gdje obično odlazimo na ručak i večeru. No, za ekipu iz restorana, vjerujemo, ona je dodatan plus upravo zbog brojnih gladnih zaposlenika firmi koje ga okružuju.