Sa svojim pozamašnim gabaritima - na ostakljenoj zelenoj terasi i u unutarnjem prostoru može primiti gotovo 300 gostiju - a ipak ugodnom i opuštenom atmosferom koju nenametljivo kontrolira dobro upućeno i školovano osoblje, Vinodol već godinama uspijeva držati visoke standarde u kuhinji i servisu.
Ušli smo na ručak s velike vrućine i odmah, uz čašu Tomčeva Millennium Bruta, provjerivši njihovu tjednu ponudu, bez krzmanja naručili hladnu juhu od krastavaca s grožđem. Razne inačice gazpacha više nisu neuobičajene u ljetnoj ponudi naših restorana, no ovo je bila najbolja hladna juha koju smo - barem zasad - probali ovoga ljeta. Poslužena s velikim domaćim grisinom, dodatnu joj je svježinu dalo ulje metvice. Neodoljivo.
Uslijedila su dva hladna predjela: cikla i srdele na saur (oba po 65 kn).
Pečena, hladna cikla poslužena je s espumom od mladog kozjeg sira, a dodatni boost dali su joj fermentirani limun i sasvim malo čilija - jako fino jelo bogatih, osvježavajućih okusa koji su se lijepo nadopunjavali.
Srdele na saur, s ukiseljenim lukom, motrom, grožđicama i kremom od sira iz mišine, poslužene su na podlozi, svojevrsnoj pogači, od jaja, tikvica i pšenične krupice. Sve skupa ukusno, ali ipak - za saur - malo presuho.
Iako ovdje nude odlična mesna jela, poput provjereno fine sporo pečene janjeće koljenice, telećeg pečenja, odležanih kotleta crne svinje ili junetine, zbog vrućine odlučili smo se za nešto lakša glavna jela: pastrvu (96 kn) i rižoto od sipe (92 kn). U međuvremenu, poželjeli smo provjeriti i što se krije iza "soparnika na naš način" (50 kn). Dobili smo toplo, hrskavo lisnato tijesto, rezano na trapeze a ne na rombove, s krupnije rezanim listovima blitve i mladim sirom - zabavno toplo predjelo.
Veliki filet pastrve iz Gacke pečen je u krustu od badema te poslužen uz torticu od slanutka s kremom od graška. Pastrva je bila izvrsna, sočnog i čvrstog mesa, krema od graška fina, no tortica ispod nje, zapravo nekakav biskvit od slanutkova brašna, uz tako bogat krust od badema - suvišna. Možda bi bolje odgovarala klasična tanja farinata ili neki drugi svježiji prilog hrskavije teksture.
Crni rižoto bio je korektan, s velikim komadima sipe, ali izostala je bogatija kremastost jer je riža - kako nam je uostalom otvoreno i rekao mladi konobar - ipak pretkuhana. Nerealno je i očekivati da se u ovako velikom sustavu kakav je Vinodol rižoto kuha samo za vas, no ovdje su ipak i ovako uspjeli napraviti prilično ukusno jelo.
Za kraj ručka naručili smo "Čudesnu šumu", desert od trešanja i tri vrste čokolade (38 kn). Četiri kockice tamne čokolade, uz kremu od bijele čokolade, kandirane trešnje, mousse od trešanja moćna su, jaka slastica i dobro je da smo je podijelili. Štoviše, pomislili smo kako smo ipak trebali poslušati sugestiju konobarice koja nam je predložila Pavlovu sa svježim voćem.
Vinodol ima korektnu vinsku listu, podijeljenu po sortama, koja predstavlja mahom hrvatska vina, uz iznimku tri šampanjca te bijeli i crni Rothschild Mouton Cadet. Nekoliko je vina na čaše, a imaju i tjednu ponudu - ovaj put su to bila Skaramučina, među kojima smo odabrali Dingač Elegance.
Ovaj restoran, smješten u samom centru, zagrebačka je institucija, mjesto na koje možete poslati bilo koga tko traži preporuku za ručak ili večeru u duhu tradicionalne kuhinje, kojoj ovdje pristupaju s poštovanjem, ali i s dozom zaigranog modernizma.