Da Međimurje postaje sve popularnija destinacija, dokaz je i desetak upita koje smo samo u posljednjih mjeseci dobili za restorane na tom području. Zanimljivo je, međutim, kako je velika većina onih koji su nas savjet tražili, kao jedino mjesto koje ovdje poznaju navela Malu hižu. To nas je nagnalo da ovaj tradicionalni restoran smješten u mjestu Mačkovec, nakon godinu dana stanke, ponovno posjetimo.
Budući da po posljednjem ručku Malu hižu nismo napustili pretjerano oduševljeni, zaključili smo, vrijeme je da ponovno ispitamo situaciju. I pokazalo se da je to bila više nego dobra odluka. Stol za dvoje rezervirali smo u nedjelju za ručak i zaputili se u malo međimursko mjesto Mačkovec. Po dolasku primijetili smo da je veliki parking ispred restorana već prilično popunjen, ali u samom restoranu nije bila prevelika gužva, što nam je zapravo odgovaralo. Iako su ovdje bile veće i manje grupe ljudi, nitko nije bio previše glasan, razmak između stolova za kojima smo sjedili bio je dobar i proveli smo ugodna dva sata za stolom na natkrivenoj terasi. Unatoč manjku zaposlenika, čime su nam na kraju ručka objasnili malo dulje čekanje, ugodno i dobro raspoloženo osoblje na vrijeme je stizalo pokriti sve narudžbe. Barem se nama tako činilo.
Za predjelo smo naručili kruhetu, hrskavi domaći kruh sa svježim dimljenim sirom, grilanom breskvom, pršutom od patke, bučinim uljem i rikulom (9,90€), kuhanu štruklu punjenu tikvicom i skutom (7,97 €), a uzeli smo i tanjur bistre kokošje juhe (7 €), ipak je bila nedjelja. Za glavna jela naručili smo kopuna s ljetnim povrćem, trgancima i vanjkušima sa špinatom (29,90€) i Cordon rouge svinjski file punjen chutneyjem od trešanja i sirom turošem s popečcima od prosa i savijačom od povrća (22,90€), a za desert pitu sa šljivama sa sladoledom od bučinih koštica i ulja (7,50€) i baklavu s makom, malinama, pistacijom i sladoledom od vanilije (7,50€).
Juha je bila klasično dobra, s domaćom tjesteninom i pošteno začinjena, vratila nas je u život nakon aktivnog vikenda, a potom smo navalili i na druga dva jela koja su na stol stigla u isto vrijeme. Kruheta je došla u formi dvije manje bruschette bogato nadjevene sirom, grillanim voćem i iznenađujuće ukusnim pršutom od patke. Bučino ulje bruschette je učinilo dodatno slasnima, a vizualno primamljivim učinio ih je ružičasti papar. Jelo je bilo slasno, bogato okusima i dobro izbalansirano. Iako je porcija naoko bila skromna, zapravo nam više i nije trebalo.
Štrukla je, s druge strane, bila nešto nježnija i laganija, ali je bila jednako ukusna, pošteno punjena, sočna, a tijesto je bilo svilenkasto. Lijep kontrast stvorio je i dodatak hrskavih krušnih mrvica. Ako usporedimo štruklu s ljetnom rolicom koju smo ovdje jeli prije dvije godine, ovo jelo svakako je lijep korak naprijed, kako okusom, tako i izgledom. Također, nismo mogli a da ne primijetimo kako su općenito sva jela ovog puta vizualno bila ljepša i oku privlačnija nego kada smo ovdje bili posljednji put.
Kako su nas predjela već pomalo zasitila, kada su na stol stigle poveće porcije glavnih jela, odmah nam je bilo jasno kako ih nećemo moći završiti, ma koliko god ukusna bila. Dugo i sporo pečen kopun ostao je sočan, bio je mekan i dobro se slagao uz umak s povrćem, trganci s međimurskim slaninama bili su odličan dodatak, a iako su nam vanjkuši sa špinatom u umaku od vrhnja bili vrlo ukusni, smatramo da bi jelo odlično funkcioniralo i bez njih na tanjuru ili, još bolja ideja bila bi da se mogu naručiti na posebnom tanjuru. Kombinacija vrhnjastog umaka i mesnog umaka s povrćem na tanjuru se ipak malo tukla.
Okusi na tanjuru sa svinjskim fileom bili su također dobro izbalansirani i, iako je umak bio napravljen, među ostalim, i od malina i jagoda, slatkoća nije prevladala. Meso je bilo meko i sočno, punjenja je bilo dovoljno, a pire krumpir koji se također našao na tanjuru bio je odlično začinjen. U kuhinji su mu, naime, dodali kopar koji ga je lijepo podigao. Popečci od prosa i povrća i rolada od tikvica i krumpira bili su korektno napravljeni, ali baš kao i vanjkuši, na tanjuru pomalo nepotrebni.
Svakako vrijedi spomenuti i miješanu salatu, koju smo naručili uz glavna jela i koja je očito bila napravljena od domaćeg povrća punog okusa. Rajčica je bila neodoljivo slatkasta, krastavci su hrskali pod zubom, a za rukolu i zelenu salatu dali bismo ruku u vatru da su ubrani toga jutra. Također, na nekoliko tanjura primijetili smo i domaće maline, slatkaste i osvježavajuće. Pretpostavljamo da ih u Maloj hiži uzgajaju sami, što je svakako pohvalno.
Ni deserti nas nisu razočarali. Unatoč namirnicama od kojih se radi, pita od šljiva zapravo je bila prilično lagana, taman dovoljno slatka, a dodatak bučinih sjemenki na vrhu učinio ju je bogatijom okusom i teksturom. Kremasti sladoled punog okusa bučinih koštica i ulja bio je samo dodatan plus. Baklava s makom bila je sočna, nije bila preslatka, a komadići voća između listova vučenog tijesta lijepo su osvježili cijeli desert. Iako smo u ovom trenutku već bili prilično siti, nismo se mogli zaustaviti dok nismo ispraznili cijeli tanjur što, vjerujemo, već samo za sebe govori dovoljno.
Jela u Maloj hiži koja smo jeli prije dvije godine i danas uvelike se razlikuju. Današnja Mala hiža je svježija, bogatija bojama, iz kuhinje izlaze jela kojima je zbilja teško odoljeti, a i osoblje nam se učinilo bolje raspoloženim. Ako tome dodate i ugodan ambijent, prostran vrt i tradicionalno, ali s ukusom uređen lokal, doživljaj uživanja u hrani postaje još bolji. Ipak, moramo dodati, cijene nam se čine nešto višima nego što smo u malom mjestu usred Međimurja prvotno planirali potrošiti.