Planirate li ovih dana posjetiti Varaždin kako biste se divili uličnoj umjetnosti, uživali na koncertu omiljenog benda ili nekoj drugoj aktivnosti u sklopu Špancirfesta, a pritom računate i da ćete u jednom trenutku ogladnjeti i poželjeti se počastiti ručkom ili večerom, jedno od mjesta koje će vam Google ponuditi među prvima bit će restoran Bedem. Udaljen svega pet minuta hoda od varaždinskog Korza, ovaj restoran u ovom je kraju prilično popularan pa smo ga ovih dana odlučili posjetiti i mi. Imajući na umu gužvu koja bi se mogla stvoriti upravo zbog Špancirfesta, svoj smo stol rezervirali nekoliko dana unaprijed i u subotu oko 13 sati zaputili se na ručak.
Pri našem dolasku, nekoliko stolova bilo je zauzeto unutar samog lokala, dok je terasa bila poluprazna. Budući da smo tražili stol na terasi, smjestili su nas u prednji dio gdje je, kako nam je savjetovalo osoblje, temperatura za vrijeme vrućih ljetnih dana ipak malo ugodnija.
Za predjelo smo naručili kuhane zagorske štrukle (5,50€) i zagorsku juhu s krumpirom, suhim mesom i vrganjima (5,50€), za glavno jelo specijalitet restorana, sous vide svinjski file u omotaču od bučinih koštica na kremi od buče, s tikvicama omotanim slaninom (17€) i smuđa sa žara s pjenicom od krumpira i povrćem sa žara (17,50€). Za desert smo naručili čokoladni mousse kolač s kuglicom sladoleda od bosiljka (6,60€) i krušku na kremi od bijele čokolade i ružmarina (5€).
Zagorski štrukli bili su najbolje jelo ručka, tijesto je bilo tanko i svilenkasto, punjenja je bilo dovoljno, bili su lijepo začinjeni, a krušnih mrvica na vrhu bilo je taman dovoljno. Zagorska juha s vrganjima bila je bogata i gusta, lijepe konzistencije i podsjetila nas je na kakav jednostavniji gulaš. Bila je puna krumpira i komadića suhog mesa, no vrganje smo pronašli samo u tragovima.
Uz glavna jela naručili smo i kruščiće s češnjakom koji su bili ukusni, ali se, učinilo nam se, nisu dovoljno digli pa su bili zbijeni i teški.
Sous vide svinjski file bio je mekan i sočan, porcija je bila poveća, ali nas prilozi nisu osvojili. Naime, krema od buče bio je pire nedefiniranog okusa, dok su rolice od tikvica i slanine bile lijepo zapečene izvana, no gnjecave iznutra. Umak je bio korektan. S druge strane stola, jelo sa smuđem bilo je jednostavno, ali ukusno. Pjenica od krumpira također je bio samo klasičan pire krumpir, a povrće sa žara bio je pomalo dosadan, ali korektno pripremljen prilog.
Mousse kolač bio je naš favorit među desertima. Sastavljen od tankog biskvita na dnu, pjenastog moussea i umetka od borovnice ili šumskog voća, predstavljao je dobar sklad okusa i tekstura, moćne čokolade i blagog voća. Bosiljak u sladoledu koji je uz mousse poslužen nismo osjetili, a drugi desert, kruška s kremom od bijele čokolade nas je, pak, posve razočarao. Osim blage slatkoće, kruška nije imala baš nikakav okus, kao da je kuhana samo u vodi s malo šećera. Krema od bijele čokolade djelovala je kao čista otopljena bijela čokolada, a ružmarin u ovom desertu nismo osjetili. Najbolji dio bio je umak od šumskog voća koji je uz sve navedeno također poslužen. Na oba tanjura dobili smo i malo prilično nepotrebnog šlaga sa svježim bobičastim voćem.
Na sva smo jela čekali 10 do 20 minuta pa se boravak u Bedemu odužio na dva sata. Deserte smo čekali najdulje, što nam je osoblje objasnilo malom zbrkom u kuhinji koju su na naš upit odmah riješili. Unatoč tome, osoblje je bilo ugodno, dobro raspoloženo, simpatično i pristupačno, kako prema nama, tako i prema drugim, manje ili više zahtjevnim gostima. Ipak, kada je u pitanju hrana, u Bedem se ne bismo vratili i u ovom dijelu zemlje ručkom ili večerom ipak bismo se počastili na nekoj drugoj adresi.