Japanski restoran Tekka u zagrebačkoj Radničkoj nedaleko od Green Golda već je godinama na glasu kao mjesto s najboljom kvalitetom ribe u gradu, što je, uz ugodan ambijent, svakako jedan od glavnih razloga zašto je mnogima omiljena adresa za poslovne sastanke, obiteljske proslave i romantične večere. Subotnja večer u većini je kvalitetnih restorana osobito užurbana, a to se pokazalo točnim i za Tekku prilikom našeg posjeta.
Kao prvi slijed odlučili smo isprobati uramaki Bitoruto Roll s jakobovim kapicama i ciklom (12 eura), uramaki Soft Shell Crab Roll (15 eura) koji spada u kategoriju zvanu Big Roll te nam je konobar dodao i porciju hosomakija Negitoro od tune i mladog luka (6,50 eura). Tražili smo i sashimi ponudu dana u manjoj inačici s četiri različite vrste ribe (20 eura), a te večeri to su bile tuna, losos, gof i kozice. Sve su četiri namirnice u porciji sashimija bile izrazite kvalitete, bogatog okusa i poželjne teksture, što nam je potvrdilo tezu sa samog početka da je kvaliteta ovdje doista u fokusu. Kod izbora sushija nismo sasvim pogodili - Bitoruto rolici cikla je dala samo magenta boju riže, a iako topli, komadi jakobove kapice bili su ustvari nezamjetni. Osjetilo se malo blage creme fraiche s wasabijem, no cijela je kombinacija zapravo bila zaboravljiva. Ružičasta riža je čak bila i malo suha, najvjerojatnije radi prilagodbe procesa pripreme kako bi se dobila ta atraktivna boja. Big Roll ideja zvuči primamljivo sve dok se ne suočite s komadom takve rolice na tanjuru. Ovo je savršen primjer kako veće nije uvijek bolje - komad rolice koja je gotovo trostruko veća od klasičnog hosomakija i iz koje vire list cikorije i meso raka u jako dobro izvedenoj tempuri teško je savladiv. Osim što vam štapići u ovom slučaju nisu previše od pomoći, rolicu omotanu nori algom jednostavno morate pregristi na pola te borba s ovim komadom sushija odvlači svu pozornost od kombinacije okusa, koja uopće nije bila loša.
Za toplo predjelo odlučili smo isprobati klasik azijske kuhinje, gyoze (15 eura), a tome smo dodali još i jakobove kapice s cvjetačom (14 eura). Gyoze su bile izvrsne, punjene smjesom od teletine, mladog luka, đumbira i čili ulja koje im je davalo žestinu. Odlično su izvedene, s dobro izrađenim i savijenim tijestom, a usto su dodatno zapečene da budu hrskave. Jakobove kapice dolaze u bogatom i dobro začinjenom umaku od cvjetače, jače zapečene tako da imaju koricu, dok im je sredina bila meka, vruća i kremasta. Ovaj tanjur dolazi i s čipsom od stapki cvjetače, što je zabavan dodatak na koji ipak moraju malko pripaziti jer lako ode u smjeru gorčine. To može jako lijepo funkcionirati u inače slatkastom jelu, ako je ta gorčina dobro dozirana.
Za glavna jela odabrali smo piletinu Tori Teriyaki s roštilja (18 eura), pečenu teppanyaki stilom, hamu s japanskom rižom u tamnom dashiju (23 eura), kao i Kushoyaki ražnjiće do svinjetine (14 eura) pripremljene robata stilom, koji dolaze sa šparogama, shiitake gljivama i slatkim umakom od soje.
Hama je bila iznimna. Dva sočna komada ribe sa zapečenom kožicom listala su se pod pritiskom vilice, a riža je teksturom podsjećala na rižoto kuhan pomoću osobito aromatičnog ribljeg temeljca. Pritom je bila obogaćena komadima gljiva i šparoga te tankim, a slatkim zelenim mahunama. Za Tori Teriyaki ljubazni konobar predložio je rižu kao prilog, no odlučili smo je preskočiti - ako ovo naručujete kao glavno jelo, poslušajte konobara. Pileće meso bilo je odlično pečeno, s još hrskavom kožicom i mesom koje je bilo doista meko. Cijela porcija dolazi prelivena teriyaki umakom koji je bio jako dobro doziran tako da ga ima i više nego dovoljno, ali nije preopterećujuće slan niti zamoran. S druge strane, Kushoyaki ražnjići od svinjetine, koji dolaze po dva u porciji, bili su konkretniji, s mesom koje bilo sočno, slasno i sa suptilnom, ali prisutnom aromom dima s roštilja. Uranjanje komadića mesa u slatki umak od soje ovom je jelu dalo dodatnu dimenziju, dok su šparoge i shiitake gljive mesu bile dobri pratitelji.
Deserte ne možete odabrati iz jelovnika, nego ih diktira konobar, vjerojatno jer se mijenjaju ovisno o danu. To također znači da ustvari ne znate koliko će vas koštati to što naručujete pa bi to ipak trebalo riješiti nekakvim dodatnim umetkom u jelovnik.
Mi smo za desert izdvojili čokoladni ganache (6,90 eura) i tiramisu s kokosom i bananom (6,68 eura). Iako su oba deserta bila ukusna, tiramisu ne bi trebali tako reklamirati jer to stvori određena očekivanja kod gosta koje ovaj, inače prilično dobar desert, ne ispunjava. U zdjelici dobijete sloj namočenog keksa prekrivenog pjenastom žutom kremom od banane i kokosa, s mrvicama kokosa koje osjetite u svakom zalogaju. Sve sličnosti s tiramisuom bile su zanemarive, no ovo je i dalje slastica koja bi se, po izboru sastojaka i izvedbi, mogla i trebala naći na jelovniku jednog azijskog restorana.
Drugi desert bio je atraktivniji, sa slojem sladoleda prekrivenim hrskavim slojem "zemlje" od keksa koja je bila i lagano posoljena, što je dalo žličnjaku od čokoladnog ganachea dodatnu dubinu okusa. Oko ganachea nalazile su se i kapljice umaka od limete, maline i mliječne kreme koji su davali na mahove i malo kiseline desertu, što je bio pun pogodak.
S obzirom na doista razrađen jelovnik u Tekki, za koji treba određeno vrijeme da ga proučite, nije nimalo neobično da se gosti ovom restoranu neprestano vraćaju. Čak i ako ne volite sushi, u Tekki ima toliko izvrsnih jela da bez ikakve zadrške ovaj restoran možete preporučiti čak i svojim gastronomski manje odvažnim prijateljima.