Carpaccio u Teslinoj ulici već gotovo 15 godina uživa poziciju jednog od najposjećenijih zagrebačkih restorana. Otvoren krajem 2010. godine od strane poznatog hrvatskog restoratera Vlade Lisaka, u svako doba godine, gotovo cjelodnevno, Carpaccio je pun. Klijentela restorana je raznolika, od Zagrepčana do turista. Predvođen iskusnim Borisom Prosenicom, maitre d‘ restorana, posao u Carpacciu ne posustaje.
S obzirom na to da je gotovo nemoguće u Carpacciu dobiti stol bez rezervacije, rezervirali smo nekoliko dana unaprijed. Prognoza je toga dana najavljivala kišu pa smo odabrali stol unutar restorana, umjesto njihove prepoznatljive vanjske terase. Unutrašnji prostor restorana vrlo je ugodan, lijep i šarmantan. Krase ga posteri na zidovima i boce kultnog talijanskog vina Tenuta Tignanello, a u pozadini svira mirna, ne preglasna talijanska glazba, što dodatno pridonosi atmosferi. Sam prostor se od otvaranja nije značajnije mijenjao.
Čim smo sjeli za stol, jedan od brojnih konobara ponudio nas je aperitivom, što smo prihvatili, kušavši finu medicu. Uz jelovnike i vinsku kartu, za stol su nam donijeli košaricu kruha (koja je uključena u cijenu couverta, 3 € po osobi). Uz dvije vrste kruha, koji su sasvim pristojni, čini se domaći, ponuđeni su i kupovni grissini.
Dok smo proučavali jelovnik, mladi, profesionalni konobar proveo nas je kroz ponudu dana. Toga dana na posebnoj ponudi našla se juha od graška, nekoliko mesnih jela, divlje šparoge u raznim kombinacijama i jagode. Nažalost, toga im dana svježi jadranski škampi - po kojima su, između ostaloga, poznati - nisu stigli pa ih nije bilo na meniju.
Odabrali smo mesni i riblji carpaccio te juhu za predjelo, uz koje smo naručili čaše Puhelek Sauvignona (6,5 €) i Chianti Classico Riserva Ville Antinori (9 €). Vino nam je, na iznenađenje, posluženo već natočeno za šankom, umjesto da je otvoreno i natočeno pred nama, što smatramo neprimjerenim s obzirom na broj osoblja i polupun restoran. Takvo zanemarivanje osnovnih pravila posluživanja vina ne očekujemo od restorana koji drži do svog ugleda, jer gost treba imati povjerenje da dobiva upravo ono što je naručio.
Carpaccio Bufala (19 €) s rukolom, kaparima i maslinovim uljem bio je sasvim fin. Meso je bilo svježe i sočno, a mozzarella di bufala odlična. Kapari su lijepo zaokružili okus predjela unoseći potrebnu dozu slanosti i svježine. Porcija je bila korektna, a prezentacija uredna i privlačna. Limun, poslužen s mrežicom kako sok ne bi špricao na sve strane, bio je zanimljiv dodatak.
Carpaccio di Tonno (19 €) pokazao se još boljim predjelom. Tuna, iako iznimno tanko, poput papira narezana, prštala je svježinom mora. Slana, aromatična i sočna. Spojena s gorkastim karakteristikama rukole te prelivena sokom od limuna bila je odlična.
Zatim smo kušali juhu od graška (6 €), koja je toga dana bila u posebnoj ponudi. Blaga, lagana i zelena, ova juha, prošarana maslinovim uljem, lijepo predstavlja proljetnu ponudu restorana.
Što se glavnih jela tiče, odlučili smo se za jedan klasik restorana i nešto iz posebne ponude. Naručili smo i sezonsku salatu (6 €) koja je bila standardno dobra, poslužena uz aceto balsamico kako bismo je sami mogli po želji začiniti.
Bikovi obrazi s domaćim njokima (28 €) bili su vrlo dobri. Mekani, sočni (iz sous videa) topili su se u ustima. Jus na kojem su bili posluženi bio je solidan, iako prezačinjen. Njoki, posluženi sa strane, bili su nježni, kuhani al dente. No, iz nekog razloga posluženi su u posudici iz koje je kuhinja očito zaboravila maknuti masnoću jer su njoki doslovce plivali u njoj. Uz jelo smo pili čašu odličnog Tenuta La Volte (10 €), koja je također donesena za stol prethodno natočena za šankom.
Pasta Alla Caprese (25 €) ovaj put nas je razočarala. Na prvu, tjestenina izgleda privlačno, pogotovo kada konobar pred vama riba parmezan. Međutim, umjesto da crveni umak od rajčice i hladni pesto komplementiraju jedan drugoga, međusobno se kose. Bufala Mozzarella, koja je izvrsna, ovdje ne pomaže puno. Oba umaka su toliko intenzivna da ih je teško jesti zajedno. Osim toga, cijena od 25 eura naprosto je previsoka. Radi se o bazičnoj tjestenini od nekoliko sastojaka koja u boljim trattorijama u većini Italije, odakle potječe, ne prelazi 15 eura, a i tu već govorimo o višem rangu.
Odlučili smo nakon glavnih jela kušati i deserte. Naručili smo njihov poznati tiramisu i sorbet i, nažalost, oba su nas razočarala.
Sorbetto od limuna (5 €) poslužen je u čaši za pjenušava vina s papirnatom slamkom. Osim bezlične prezentacije, sorbet jednostavno nije imao okusa, osim puke kiselosti.
Tiramisu espresso (6,5 €), pak, njihov najpoznatiji desert, bio je gotovo nejestiv zbog nevjerojatno loše, gorke kave. U Carpacciu se tiramisu poslužuje tako da konobar pred gostom prelije svježe pripremljeni espresso preko čokoladnih tijesta piškota i kreme od mascarponea neposredno prije konzumacije. Što bi bilo vrlo zanimljivo kada bi koristili kvalitetnu kavu. Međutim, očito je da u Carpacciu koriste nižerazrednu kvalitetu kave od koje ostaje samo gorčina koja upropaštava ostale komponente deserta.
Konobari, kojih je veći broj, u restoranu izvrsno funkcioniraju kao kolektiv. Međutim, očita je razlika između onih koji se trude i kojima je ovaj posao drag, i onih koji djeluju nezainteresirano. Sitan detalj, ali vrijedan spomena: kad smo prešli s Jamnice (5 €) na bokal vode, konobari su nam prestali točiti vodu u čaše.
Na kraju, kada smo podvukli crtu, ručak u Carpacciu, za koji smo izdvojili nemalih 155 eura, ostavio nas je podijeljenih dojmova. Svjesni smo da klijentela ovog restorana često ne postavlja pitanje cijene, no problem nije samo u visini računa, već u onome što se za taj novac dobiva. Ovdje se ne radi o avangardnoj visokoj gastronomiji, već o talijanskom restoranu koji, ruku na srce, izvrsne sastojke naplaćuje po previsokim cijenama, čak i za bazične tjestenine, koje u Italiji koštaju znatno manje.
Shodno tome, uz ugodan ambijent i povremene bljeskove izvrsnosti, Carpaccio ostavlja dojam restorana koji se previše oslanja na stečenu slavu, a premalo ulaže u dosljednu kvalitetu. Uz cijene koje traže izvrsnost u detaljima, teško je zanemariti osnovne propuste - od vina natočenog izvan pogleda gosta, do deserata debelo ispod razine kuhinje kojoj pripadaju. Cjenovni rang u kojem se Carpaccio nalazi zahtijeva više pažnje, preciznosti i brige detalje. Ovako, s visoko postavljenim očekivanja glede reputacije koje Carpaccio uživa, izašli smo s listom svega što je moglo - i trebalo - biti bolje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....