Uz poštivanje tradicije posjeta nekom gradu, sve mora početi na tržnici - ovaj put na pulskom Merkatu. Njuškanje po štandovima, istraživanje što je novo u ponudi, potom odlazak na prvi kat na okrepu - neki slože panin (sendvič) i popiju biru, neki samo kafe i rakiju te počinju razgovori o tome što je novega i što se planira u gastronomskom smislu raditi - kuhati ili posjetiti neku oštariju.
Pitanja poput onih o stanju i ponudi na peškariji danas su gotovo obavezna, i tako dolazimo do priče o pulskoj Vodnjanki i Morisu Civiticu, glavnom čovjeku te trattorije, koji svakodnevno nabavlja ribu na peškariji, kupujući raznoraznu frišku robu - od muzgavaca i školjki preko trljica i raža, sve do većih kapitalaca, poput strijelki ili tune. Nabavu dopunjava verdurom (povrćem) i vraća se u konobu. Slijedi osmišljavanje jela pa na drvenu ploču piše što je u ponudi dana.
Pulska Vodnjanka ima dugu tradiciju, prvo kao skrovito (ilegalno) mjesto prije šezdesetak godina, potom prekid rada pa povratak, a u ovom obliku posluje već 35 godina. Prostor je zgodno uređen, podijeljen na tri dijela: jedna dvorana uređena je po starinski, u njoj se nalaze glazbeni artefakti (jer je Moris Civitico zaljubljenik u muziku i ponekad voli zasvirati saksofon), središnji prostor uz šank gdje se može ćakulati, te druga, modernija dvorana za svečanija druženja.
Vodnjanka se nalazi u blizini središta grada, 10-ak minuta hoda od tržnice, i u njoj se pripremaju istarska jela, riblja i mesna. Iako je donedavno konoba slovila kao mjesto gdje će se ići na marendu tijekom dana, dok je večera bila orijentirana na "finije pjate" u više sljedova, dogodila se promjena u kojoj je nastala Vodnjanka verzije 2.0.
Ponudu marendi zamijenio je koncept koji se promovirao u večernjim menijima, pa se objeduje u više sljedova tijekom cijeloga dana, uz napomenu da se, ako ste u žurbi, može naručiti i samo jedno jelo, poput odličnog brudeta, koji će vam biti više nego dostatan. Zbog poznatih, pandemijskih razloga, povećanih troškova namirnica i režija, cijene su nešto više nego prije dvije godine, ali nisu previsoke (za prosječan ručak s pićem za dvije osobe izdvojit ćete tristotinjak kuna).
Ovogodišnji posjet orijentirao se isključivo na ribu. Počeli smo predjelom - paštetom od ugora i morskoga psa koja je bila kremozna, istančana okusa i zvala je na još, zatim dobrim srdelama na savor kojima bi se moglo prigovoriti da je nedostajalo mrvicu kiseline, ukusnom salatom od muzgavaca i malo marinirane salpe u sjajnoj izvedbi. Tuna je, na žalost, samo smetala, kao da joj nije bilo mjesto na tanjuru.
Zatim smo probali domaće tagliatelle s plodovima mora (pravim - kaneštrelama, gamberima, kozicama…) okrenutim na temeljcu od dubinskih mažineta - malih rakova. Tjestenina je odmah planula, što dovoljno govori o tom jelu.
Za glavno jelo stiže riblja selekcija: srdele, filet divlje orade, a posebno treba izdvojiti ražu "in umido" s palentom, slatke male škampe i istarsku raštiku fenomenalna, gorko-slatkastog okusa.
Završili smo knedlom punjenom pekmezom od šljiva. Vinska karta je dobra i sadrži pregršt istarskih etiketa, a mi smo ih kombinirali pa smo prvo probali vino kuće - malvaziju vinarije Geržinić, a potom malvazije Dobravac Sonatu i Medeu Montiron.
Rado ćemo opet posjetiti Vodnjanku jer i u nadogradnji, na verziju 2.0, ima dobre i istančane okuse. Posebno veseli da se kod šanka opet nalazi visoki stol, gdje se može ćakulati dok se čeka stol ili nakon što završi ručak.