Ovaj mediteranski restoran, nazvan po prekrasnoj pjesmi Me and Mrs Jones (bivši Napoleon), smjestio se na slikovitoj šetnici u luci Jelse na Hvaru, dijelu grada poznatom po svojoj mediteranskoj ljepoti i šarmu. Već na prvi pogled, restoran odiše opuštenom elegancijom koja kombinira tradiciju i suvremeni pristup uređenju prostora. Ambijent će se posebno svidjeti onima koji cijene dalmatinski štih: prirodni tonovi i pažljivo odabrani detalji, dok vanjska terasa pruža nesmetan pogled na more. Tijekom našeg posjeta terasa je bila idealno mjesto za promatranje plavetnila i uživanje u intimnoj večeri, uz veoma simpatično osoblje koje nas je srdačno dočekalo.
Gastronomska ponuda restorana raznolika je i pažljivo osmišljena. Jelovnik spaja ono najbolje od lokalne kuhinje s modernim pristupom pripremi jela, zbog čega nas je zanimalo kako to sve izgleda zapravo u praksi. Lokalne namirnice su u središtu pažnje, a konobar nam je naglasio kako je riba dnevno svježa te da povrće i sir dolaze od provjerenih lokalnih proizvođača, zbog čega smo se prvo bacili na ono što otočani jako dobro znaju - a to je hrana iz srca mora.
Za predjelo smo odabrali paštetu od kozica i škampi (13 €), koja je bila kremasta, aromatična i lijepo začinjena. Uz paštetu smo uzeli i kruh sa češnjakom (4,50 €). Sam kruh na nas nije ostavio nikakav dojam - eventualno je mogao biti malo zapečen ili bar češnjak bolje integriran u teksturu, što bi ga možda malo podiglo.
S druge strane, gratinirane jakobove kapice (20 €) s kozicama, češnjakom i rajčicama predstavljale su precizan balans okusa, meso kapica bilo je sočno, a dodatak kozica i rajčica lagano naglašava mediteranske arome, ne zasjenjujući prirodnu slatkoću morskih plodova.
Na preporuku smo isprobali i zapečeni kozji sir (14 €) lokalnih proizvođača s Hvara. Intenzivni okus kozjeg sira nije za svakoga, ali izvedba je bila korektna, sir kremast, topljiv i aromatičan, a zapečena površina dodala je laganu hrskavost koja se fino spaja s mekanom unutrašnjosti sira.
Za glavno jelo odabrali smo teleće obraze (30 €). Meso je bilo iznimno mekano i sočno, gotovo da se topilo pod vilicom, dok je umak bio bogat, dobro začinjen i uravnotežen. Ipak, ako mislite da se ovo jelo na vruć ljetni dan može činiti teškim - imate pravo. Unatoč tome što je jelo tehnički bilo dobro izvedeno, definitivno nije za one koji gravitiraju laganoj mediteranskoj spizi nakon dana provedenog na plaži.
Posebno smo se veselili ribljoj plati, dalmatinskom pjatu (70 €), koja je predviđena za dvije osobe, ali svaki tanjur bio je individualno serviran spektar morskih plodova - filet brancina, lignje, škampi, dagnje, umak od kozica i pire od blitve. Riba i škampi bili su savršeno pečeni, zadržavajući sočnost i prirodan okus, dok je umak od kozica u potpunosti povezao sve elemente jela. Pire od blitve, nježno začinjen, lagane teksture, na najbolji je mogući način kontrirao intenzivnim okusima mora. Cjelokupna prezentacija jela bila je vizualno impresivna, a kombinacija boja, tekstura i aroma ostavljala je dojam sofisticiranosti, ali i mediteranske autentičnosti.
Osoblje restorana tijekom cijelog obroka bilo je iznimno pažljivo i uljudno. Njihova prisutnost bila je nenametljiva, ali spremna na svaku sugestiju i pitanje, a u završnici nas je počastilo teraninom kao i još jednim ekstra desertom, što je bila lijepa gesta.
Za desert smo odabrali lava kolač (10 €), poslužen uz sladoled od vanilije. Klasična izvedba kolača bila je solidna, s dobro pečenom koricom i mekanom sredinom, ali nije nas posebno iznenadila. S druge strane, crème brûlée (10 €) kojim nas je osoblje počastilo bio je odličan, kremast, svilenkast i baš onoliko koliko treba biti sladak, s tankim slojem karameliziranog šećera na vrhu koji je dodavao laganu hrskavost. Uostalom, imali li boljeg načina za zaključiti večeru?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....