Probijajući se kroz gužvu na Cvjetnom trgu, gladni i žedni, nakon napornog radnog dana usred prošlog tjedna odlučili smo sjesti u jedan od poznatijih zagrebačkih ribljih restorana - Ribice i tri točkice. Terasa smještena na uglu Tesline i Preradovićeve gotovo u svako doba dana je puna, iz restorana se često širi primamljiv miris ribe, a kako nam se tog sparnog ljetnog dana jelo upravo nešto lagano i riblje, ovo se mjesto učinilo kao logičan odabir. Stigli smo oko 19 sati, svi su stolovi na terasi bili zauzeti, no odlučili smo pričekati nekoliko minuta dok se koje mjesto ne oslobodi pa ga brzinski zauzeli.
Za početak smo naručili marinirane inćune (45 kn) i soparnik (45 kn), zatim oradu sa žara (90 kn) s krumpirom i blitvom (25 kn) i školjke na buzaru (110 kn) te na kraju rožatu (30 kn) i čokoladni kolač (35 kn).
Marinirani inćuni i soparnik stigli su na istom tanjuru. Lagano kiselkasti i taman začinjeni, inćuni su bili sjajni pa bismo svakako voljeli da je porcija bila veća, dok je soparnika bila dovoljno, ali nije bio ono što smo očekivali. Naime, tijesto je bilo nešto deblje, nije bio rezan na rombove, a na stol je stigao mlak i odavao dojam da je podgrijan u mikrovalnoj pećnici. Jasno nam je da je u restoranskoj kuhinji teško postići efekt kakav se postiže pečenjem u kominu, no umjesto dodatnog podgrijavanja i mekanog, vlažnog tijesta, bilo bi nam draže da je ekipa iz kuhinje poslužene komade bacila na tavu i lagano ih zapekla s obje strane. Dobili bi hrskavu koricu i mnogo primamljiviju teksturu ovog jednostavnog jela s puno potencijala. Uz predjelo, na stol je stigla i boca maslinova ulja te košarica dobrog domaćeg kruha.
Nakon predjela, osoblje je pred nas donijelo tanjur prepun dagnji i vongola te pečenu oradu i blitvu s krumpirom za prilog. Školjke su bile dobro pripremljene, no voljeli bismo da je češnjak bio malo manje živ, odnosno malo bolje obrađen. Jelu bi dao puno više okusa, a i sam umak u kojem su školjke pripremljene bio bi ukusniji. Kod ribe smo već na prvu primijetili da koža nije hrskava, nego mekana, kao da je riba stajala pokrivena i čekala svoj red za posluživanje, no s obzirom na gužvu i prepunu terasu, nismo to uzeli kao prevelik nedostatak. Osim toga, orada je bila dobro pečena, a klasično pripremljenom krumpiru s blitvom, baš kao i ostatku jela, nedostajao je prstohvat soli.
Na kraju večere naručili smo i dva od tri ponuđena deserta, dalmatinsku rožatu i tortu s narančom i bademom, no osoblje nam je reklo kako torte za taj dan više nema pa smo prihvatili alternativu i, uz rožatu, naručili porciju pomalo dosadnog čokoladnog lava kolača. No, dok smo čekali svoj desert, gost za stolom do našeg naručio je tortu s bademom i narančom, a potom je i dobio. Ne znamo je li u pitanju bio unaprijed rezervirani desert ili je gost stalni pa se za njega čuva komad očito prilično popularne torte, no situacija je bila pomalo zbunjujuća.
Porcija rožate koju smo dobili na tanjuru došla je posipana listićima badema koji gotovo nikako nisu pridonijeli jelu i bili bi mnogo ukusniji da su barem kratko tostirani, a ista je situacija bila i sa samom rožatom. Bez nekakvog posebnog okusa i gumenaste teksture, ostavila nas je pomalo razočaranima. Jedini je plus to što nije bila preslatka. Lava cake bio je korektno pripremljen i došao je u kombinaciji s kuglicom sladoleda od vanilije i preljevom od, čini se, smrznutog voća, što je svakako neobičan odabir s obzirom na to da je upravo bobičasto voće trenutačno u sezoni.
Tijekom našeg boravka u restoranu dobro raspoloženo osoblje spremno nam je udijelilo i pokoju preporuku pa smo tako, upravo zbog pohvala osoblja, uz večeru, umjesto kakve dobre malvazije, naručili Bolfanov rizling. S obzirom na to da nam se vino itekako svidjelo, brzo smo zaboravili i na pokoju neumjesnu upadicu osoblja tijekom naše večere.