Riječki Nebo ove je godine iz naziva izbacio dodatak by Deni Srdoč. Restoran je Michelinovu zvjezdicu osvojio 2021. godine, kada je kuhinju vodio Srdoč. Srdoč ondje, prema javno dostupnim informacijama, već dulje ne radi kao rezidentni chef, no restoran je njegovo ime zadržao gotovo dvije godine nakon njegova odlaska.
Nebo danas predvodi Gabriela Filca, glavna chefica restorana i dobitnica Michelinova priznanja Young Chef Award za 2025. godinu. Restoran se nalazi na petom katu Hiltona Rijeka Costabella, s fantastičnim, dubinskim pogledom na Kvarner. U Nebu se danas nude dva degustacijska jelovnika - dulji stoji 195, a kraći 160 eura, uz couvert od osam eura. To Nebo smješta u sam vrh hrvatskog fine dining cjenovnog raspona.
Međutim, nejasnoće su počele već pri rezervaciji. Naša pratnja ne jede meso, ali jede ribu. Budući da se velik dio jelovnika Neba oslanja na ribu i plodove mora, iz restorana su nam javili da dulji jelovnik ne mogu prilagoditi pesketarijanki te da mora odabrati kraći meni. To smo stoički prihvatili, ali obrazloženje nije bilo uvjerljivo iz dva razloga.
Prvo, riječ je o restoranu najvišeg ranga, koji bi morao moći odgovoriti na uobičajena prehrambena ograničenja i preferencije gosta, osobito kada je riječ o pesketarijanstvu. Drugo, na duljem meniju koji nam je predstavljen nalazila su se tek dva mesna slijeda. To otvara jednostavno pitanje: nije li kuhinja sposobna osmisliti dvije prikladne zamjene ili ih jednostavno ne želi ponuditi? Nijedno objašnjenje ne djeluje osobito dobro za restoran s Michelinovom zvjezdicom. Srećom, to je bila jedina nejasnoća tijekom večere.
Večeru smo započeli na kauču u salonskom dijelu restorana, gdje su nam poslužena tri amuse-bouchea uz izvrstan šampanjac Laurent-Perrier Heritage Brut.
Amuse-bouchevi nisu bili osobito dobri. Kukuruz/crème fraîche/brokula poslužen je u obliku tarta koji je djelovao ustajalo. Lignja/sipa/hobotnica, servirana u malom brodiću, također nije ostavila dojam neke svježine, ni okusa. Punjena paprika/panna cotta/kiselo vrhnje jednostavno se nije činila primjerenom za ovo doba godine. Četvrti pozdrav stigao je nakon što smo sjeli za stol, farsa od kozica s briniranom kremom od vlasca i domaći grisin. Ni farsa nije bila osobito uspjela, prije svega zbog pretjerane slanoće, dok je grisin bio izvrstan. Srećom, uvodni pozdravi jedini su slabiji dio večere.
Naš stol vodili su Ema i Toma, potonji zadužen za vinski servis. Toma je bio fantastičan, no njegovoj ćemo se ulozi vratiti kasnije. Za početak je donio prvo vino vinskog sparivanja (koje iznosi previsokih 18 eura po čaši), Robert Weil Kiedrich Gräfenberg Riesling Trocken GG. Bio je vrlo svjež i hrskavih kiselina.
Ubrzo je stigao i prvi slijed, pastrva iz rijeke Gacke sa sokom od dinje, ukiseljenom mrkvom, kompresiranom jabukom, majonezom i uljem od kopra. Bio je to vrlo dobar tanjur laganih, ali precizno definiranih ljetnih okusa. Riesling se uz pastrvu pokazao savršenim.
Drugi slijed uveo je meso: foie gras s lovranskim trešnjama, gelom od vinjaka, peteljkovinom trešnje i umakom od lješnjaka. Uz jelo je poslužen i tostirani kruh s trešnjama, nalik dvopeku. Unatoč tome, riječ je o vrlo dobrom i začuđujuće lepršavom jelu. Foie gras bio je delikatan, ali intenzivnog okusa, očito izrađen od vrlo kvalitetne jetre. Pravi je vrhunac, međutim, bilo sparivanje s Knebu Tramincem 2022.
Taj izrazito svjež, suh, nešto dulje maceriran traminac iz visokih vinograda kraj Tomislavgrada pokazao je neočekivano divlju aromatiku, ponajprije ruže i marelice, što je jako dobro pristajalo jelu. Bio je to iznimno dobar pairing, jedan od najboljih koje smo ove godine doživjeli.
Uslijedio je kratki predah, sourdough i tamni kruh s domaćim kajmakom. Kruhovi su bili sasvim solidni, vidno svježe pečeni, a kajmak je bio jako dobar, blago pikantan.
Iako smatramo da mnogim hrvatskim restoranima visoke kategorije ponestaje ambicije, pa se dobar dio njih u jednom trenutku menija zakloni iza fileta kakve ribe, kao što je i ovdje slučaj, ova nas je kombinacija ugodno iznenadila. Ikejime brancin s grilla poslužen je uz grilani koromač i marinirani dud u akaciji, dok su umak činili beurre blanc i riblji jus. Sve je bilo vrlo smisleno posloženo. Dud, biljka koju rijetko viđamo u restoranima, unio je jelu lijepu svježinu i diskretnu slatkoću. Filet je bio perfektno pečen, sočan i nimalo suh.
Uz brancina smo pili argentinski Catena Alta Chardonnay, visokogorski chardonnay rađen u burgundijskom idiomu, koji je, ponajviše zahvaljujući kremastoj teksturi, vrlo dobro pratio jelo.
Glavni slijed bio je najziheraškiji na meniju, ali izveden bez ijedne pogreške. Prije dolaska jela odabrali smo prekrasne ručno rađene noževe Nebo, kojima smo rezali meso. U Nebu janjetinu poslužuju s jusom od janjećih kostiju i paskima, konfitiranim krumpirom, te korijenom peršina u formi moussea i čipsa. Tu su još marelica i majoneza od slanih inćuna. Janjetina je bila perfektno pečena, sočna i puna okusa, kao i bogati umak. To je vrlo ukusno, skladno i tehnički uzorno jelo. Ali također je riječ o kombinaciji koja ne riskira baš ništa: dobro pečena janjetina, dobar jus, krumpir, korjenasto povrće. Nakon nekoliko relativno ambicioznijih tanjura, Filca se ovdje svjesno vraća u zonu komfora.
Uz janjetinu smo pili Poletti Cabernet Sauvignon, star osam godina i rađen baš za restoran. Školski je pratio jelo.
Čistač nepca, sorbet od aromatiziranog vina i brusnica s pjenom od ribizla, bio je tehnički neuspješan. Sorbet se potpuno otopio prije nego što je stigao do stola.
Kuhinja je tu pogrešku popravila glavnim desertom, sladoledom od šumskih jagoda na podlozi od kroštula, uz biskvit od limuna i soka od krastavca te umak od istih jagoda. Nije riječ o najuzbudljivijem desertu na svijetu, ali je nakon duge večere došao vrlo dobro. Još se bolje snašao uz odličan J.-M. Sélèque Solessence Rosé Extra Brut, šampanjac growerske kuće iz Pierryja.
Ovdje moramo pohvaliti Tomu Marijana, našeg sommeliera. Prvo, konačno nam je netko uz desert ponudio čašu osvježavajućeg šampanjca, umjesto predvidljivog slatkog vina. Drugo, i važnije, Marijan je iznimno profesionalan. Poznaje sve komponente jela, precizno prezentira vina, očito dobro poznaje vinsku kartu i vidljivo uživa u svom poslu.
Iako bismo u sparivanju voljeli vidjeti poneko prirodnije vino, vinskom programu teško možemo bilo što zamjeriti, posebno nakon sparivanja uz desert. Servis je u Nebu općenito na visokoj razini, ali Marijan je njegova najsjajnija točka.
Vrlo dobru večeru u Nebu završili smo petit foursima: čupavcem od smokve, ganašom od lavande, malvazijom u formi grožđa i pralinom od višnje. Svi su bili vrlo dobri i precizno složeni, a posebno se istaknula pralina od višnje, sočna i intenzivna.
Na račun kuće posluženi su nam i digestivi, gesta koju volimo vidjeti, a koju danas nudi iznenađujuće malo restorana s Michelinovom zvjezdicom. Takav završetak dobro sažima i Nebo. Restoran očito želi da se gost osjeća dobrodošlim, a ne samo uredno posluženim. Tako smo se i osjećali tijekom čitave večere.
Osim nekoliko manjih propusta, u kuhinji nema ozbiljnih pogrešaka. Gabriela Filca očito posjeduje tehničku disciplinu i sposobnost da kuhinju pogura dalje, izvan sigurnih i predvidljivih kombinacija. U ovom meniju, međutim, nismo pronašli dovoljno snažan autorski potpis. To ne znači da ga Filca ne može razviti, nego da ga u Nebu zasad ne pokazuje dovoljno jasno.
Nebo je vrlo dobar restoran. Ali Nebo je također restoran koji za dulji meni traži 195 eura. Ta cijena dobrim je dijelom opravdana kvalitetom servisa, vinskog sparivanja, lokacijom i tehničkom sigurnošću kuhinje. Nije, međutim, u potpunosti opravdana razinom kulinarske ambicije, osobito kada se uzme u obzir neobjašnjiva nespremnost da se dulji meni prilagodi peskatarijanki. Restoran koji se želi pozicionirati u najviši hrvatski rang mora moći riješiti takvu situaciju. I mora imati više hrabrosti na tanjuru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....