RECENZIJA RESTORANA

Steakhouse u riječkom predgrađu ima visoke ambicije, ali i visoke cijene, a uređenje prostora teško je shvatiti

Kuhar u J-I-S-Tu očito ima znanja i ideja, ali mu je taj dan, valjda, bježala ruka sa soli. I sve bi bilo puno ugodnije kada oni sebe ne bi doživljavali tako silno ozbiljno

U steakhouse Jist (za potrebe ovog teksta, pisat ćemo ga bez razmaknica u originalnom nazivu, za koje ionako nismo sigurni čemu služe) kao turist ćete teško slučajno zaći. Nalazi se u predgrađu, u jednom od riječkih kvartova - Viškovu, u koji ćete eventualno otići ako idete posjetiti Kuću halubajskega zvončara ili, možda, u mesnicu Čučković.

Jedan je to od onih restorana gdje je dio obiteljske kuće pretvoren u restoran, te ćete ga izvana prepoznati kao dio obložen drvom, okružen bogatom vegetacijom. Tu nas već na ulazu dočekuje bizaran vratni vijenac od umjetnog cvijeća i kričavih japanki, pa pomišljamo: o, ovdje se netko dobro zeza.

Nažalost, u unutrašnjosti imamo više naglasak na umjetno cvijeće nego šašave japanke, lajtmotiv koji će nas bosti u oko do kraja našeg boravka u ovom prostoru. Prednji dio koji je ostakljena terasa još nekako dobro funkcionira sa svim svojim drvenim elementima, kao i detaljima poput bizarne police sa akvaponijskim uzgojem povrća (nismo pipali, ali mislimo da su biljke prave).

image
Privatna arhiva

Međutim, kad uđete u unutarnji, više podrumski prostor (čija hladnoća paše na vrući dan), logiku unutarnjeg uređenja malo je teže shvatiti. Kao da su prilikom uređenja pokušali unutra nagurati sve rustikalne elemente kojih su se sjetili: kameni pod, ciglene zidove, drvene stropove i grede, masivne drvene ormare za vina, debelu užad koja glumi lustere, kovane ograde unutar kamenih zidova, i završni udarac – plastično cvijeće. Puno plastičnog cvijeća i aranžmana.

image
Privatna arhiva

Zbog cijelog tog okruženja nije nam lako prihvatiti ovo mjesto kao ekskluzivni restoran, a to je svakako ono čemu streme - kad bacite pogled na konobare i jelovnik, to je jasno. U oko nam upadaju kamenice po 6 € komad, 100 g škampa (na nepoznat način) za 57 €, 100 g odležanog brancina za 27 € i slično. Steakovi su (po 100 g) u rasponu od 20 do 50 €, ne računajući kobe i wagyu koji su u rasponu između 80 i 145 €. Sve nas to dovodi do couverta od 7 € po osobi koji je tri šnitice Joselito choriza s umakom od jogurta, a za vegetarijanca s nama, tri ukusna zalogaja neke varijante soparnika.

image

chorizo

Privatna arhiva

S predjelima se odlučujemo razmahati, zvuče zanimljivo, te ostaviti mjesta za jedan steak. Torchon od gusje jetre (21 €) uzimamo zajedno sa selekcijom četiri sira (19 €), uz to i dva topla tanjura, pretenciozni goveđi consomme (9 €) i wagyu carbonaru koja nas je prilično zaintrigirala (48 €). Dok čekamo, pijemo Terra Falconis pjenušac (9 €), u tom trenu jedini pjenušac koji nam nude, a šampanjce ovaj put preskačemo iako ih nude na čaše! Uz pjenušac dobivamo tri vrste kruha koji sami rade, kao i normandijski putar posoljen cvijetom soli. I tu imamo prvi problem s presoljenim jelom.

Goveđa bistra juha, tj. consomme opravdava svoj pretenciozni naziv. Na tako dubok i bogat okus već dugo nismo naletjeli, a tri raviola punjena iskuhanim mesom i povrćem dopunjuju bogat okus. Veliko iznenađenje i plus, tu shvaćamo da su ozbiljne namjere s jelovnika ipak realizirane u kuhinji.

image

consomme

Privatna arhiva

Od četiri vrste sira dva su domaća, istarska, od Vesne Loborike, jedan ovčji španjolski i još jedan talijanski kozji. Vrlo lijepa i zanimljiva selekcija, koju kombiniramo s torchonom (oblik kuhanja i posluživanja) od gusje jetre i komadićima francuskog slatkog kruha koji je također na plati. Osim male pretencioznosti u nazivu, tu im se također potkralo malo previše soli, a konzistencija je guščje jetre bila gotovo tekuća.

image

plata sireva i gusja jetra

Privatna arhiva

Wagyu carbonara djelovala je ozbiljno zamamno, s komadićima prženog mesa umjesto guancialea (nismo ustvari pitali koji dio mesa je iskorišten), te brdom naribanog pecorina. Cjelina je bila kremasta i ukusna, tjestenina očito domaća, ali sve skupa nažalost, i opet poprilično slano.

image

carbonara

Privatna arhiva

Pri odabiru steakova, kako to već ide, oslonili smo se na opise i preporuke ljubaznog osoblja, koje nam je dalo razne informacije o onome što se nudi, ali na kraju smo birali prema veličini koju smo smatrali primjerenom apetitu. Preskočivši nečuveno skupe kobe i wagyu steakove, odlučili smo se za ribeye steak black angusa iz Poljske. Iako je sama lista vrlo opsežna, ponuda naravno varira od dana do dana. Tražili smo ga medium rare, no ispostavit će se da je možda trebalo tražiti i rare, jer se ovako steak doslovce raspadao i bio nekako paštetaste strukture. Pomislili smo možda da je odležan wet aging metodom, ali rečeno nam je da su svi odležani dry ageingom. Kako god, za 73 eura možda smo očekivali raskošnije bogatstvo okusa od ovog steaka ili iskustveno sugestiju od konobarice da možda drugačije tražimo meso. Uz njega smo dobili šest domaće složenih umaka, od kojih je svaki imao svojih aduta, ali dobar komad mesa stvarno nije potrebno "poboljšavati" umacima.

image

izbor steakova

Privatna arhiva

Celer steak u umaku od celera i s naribanim celerom s druge strane bio je pun okusa na, pogodit ćete, celer, pa razmišljamo da se u kombinaciju moglo dodati i nešto drugo, ali kao jedno vege glavno jelo ispunio je svoju svrhu.

image

celer s celerom

Privatna arhiva

Vinska lista je opsežna i nude se neke vrlo zanimljive stvari na čaše, poput Dobravčeve Simfonije (14 €) i Piquentumovog Cabernet sauvignona (13 €). Uz pohvalno korištenje Coravina, prethodno točenje vina u malu menzuru (kada se ne koristi Coravin) pa potom u čašu nije nam sasvim jasno.

Na kraju su nas deserti baš oduševili, iako moramo priznati da se 15 eura za sorbetto zaista čini puno previše. Kako ga u kontinentalnoj Hrvatskoj (ili u Dalmaciji) rijetko srećemo, čovjeka uvijek razveseli. Sorbet od limuna i šumskog voća došao je u elegantnim kuglicama i bio savršeno osvježenje, a lava cake sa sladoledom od vanilije i umakom od naranče pravi comfort food. Kako smo na pitanje konobara spomenuli presoljenost jela, desertima su nas počastili, što cijenimo.

image

lava cake

Privatna arhiva
image

sorbet

Privatna arhiva

Sve u svemu, iskustvo u restoranu Jist bilo bi puno ugodnije kada se oni ne bi doživljavali tako silno ozbiljno. Kuhar je, doduše, očito ozbiljan tip s poznavanjem tehnike i različitim idejama, samo mu je možda taj dan bježala ruka sa soli. Dio s predjelima baš se čini zanimljiv. No sveukupni dojam je da se pokušava biti silno fensi, i s ponekim nazivima, i s ponekim sastojcima, a ponajviše s cijenama. Kao da očekuju goste koji su u filmu: što sam više platio, to mi je bilo bolje. Znamo da neke fine stvari koštaju, ali realno, ne koštaju baš TOLIKO. A ako već želite naplaćivati toliko, onda molimo vas, bez aranžmana od umjetnog cvijeća.

J-I-S-T

Rijeka, Viškovo, Široli 27

Hrana: 7/10

Usluga: 8/10

Ambijent: 5/10

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. studeni 2025 18:12