Ako prošećete uz more u Mošćeničkoj Dragi, Zijavicu ne možete promašiti - njezina je terasa na samoj plaži. A ako ste u Zijavici već bili, poprilično je sigurno da ste se upravo tamo i zaputili. Makar na dva mala jela i čašu vina, toliko da vam poprave dan.
Konoba Zijavica, koju vode Stiven Vunić, sin ribara, jednog od posljednjih kvarnerskih škampara, i njegova supruga Tea, pravo je feelgood mjesto koje uvijek možete preporučiti bilo kome tko od restoranske ponude traži malo više uzbuđenja.
Poslije popodnevnog rujanskog pljuska, sjeli smo na ostakljenu, natkrivenu terasu niti desetak metara od mora. Rezervirali smo stol za ručak, a kako je bilo još rano, s nama je na terasi bilo samo još jedno društvo, šest talijanskih turista.
Konobar nam je prvo donio amuse-bouche, koji nam je predstavio kao pomidorin s malo vode od rajčice i uljem bosiljka, te nježnu, pahuljastu fritulu s paštetom od tune. Lijepo i ukusno.
Zijavica inače nudi dva degustacijska menija, no mi smo se ovaj put odlučili probati i neka druga jela. Iz jelovnika smo za početak odabrali tri predjela.
Tartar od škampa s malo naribanog reduciranog albuminskog sira (od sirutke), sa sorbetom od limuna i mrkve, s čipsom od kiselog kruha i malo ulja od peršina bio je svjež i skladan zalogaj.
Drugo, ceviche s triljom, hobotnicom i kozicom lagano mariniranima u limunu i limeti poslužen je s malo tostiranoga kruha, svježe naribanim mariniranim krastavcem, mariniranim celerom i svježom narančom koja mu je dala finu voćnu notu, a dodatni kick dao mu je gazpacho umak s malo čilija. Sad je već jasno, ovdje se vole igrati okusima, ali ne pretjeruju - ništa nije agresivno, namirnice zadržavaju svježinu i identitet.
I treće, popularno toplo-hladno predjelo koje smo ovdje već i prije probali jer je već godinama na jelovniku: bakalar na bijelo oblikovan u loptice i pohan u panko mrvicama te poslužen na štapiću s malo hladne salse od sitno rezanih inćuna, crnih maslina i kapara. Kremast iznutra, hrskav izvana - vrlo zabavan i ukusan zalogaj street food karaktera.
Uslijedila su dva topla predjela, a nismo se mogli odlučiti koje nam je bilo bolje.
Tagliatelle od bijele ribe, zalivene jusom od ribe, posipane mrvicama od slanih inćuna, s broskvom povrh svega bile su baš izvrstan tanjur kojem se nema što dodati. Svježa tjestenina bila je perfektno skuhana, a okusi divno usklađeni, nježni i zaokruženi.
Drugo toplo predjelo bio je brudet od sipe, što se nije moglo prepoznati na prvi pogled, prije nego što žlicom razmaknete pjenastu bijelu površinu, obrubljenu zelenom sferom ulja od bosiljka, i na površinu izađe gusto crnilo sipe. Odlično, lagano pikantno jelo kojem poseban ton daje dimljeni krumpir.
Za glavno jelo odabrali smo hobotnicu i file brancina.
Hobotnica je bila kuhana u vakuumu, prelivena vlastitim reduciranim umakom, s espumom od dimljenog krumpira, te s pečenom mrkvom i glaziranim lisičarkama koje se u okusu ipak jedva daju naslutiti. Moćna hobotnica topila se u ustima, a mrkva i lisičarke donijele su jelu mekoću i slatku zaobljenost. Vrlo dobro, originalno jelo, iako se moment dimljenog krumpira ponovio iz prošlog slijeda.
File brancina iz sous videa bio je preliven nježnim beurre blanc umakom na bazi bijelog putra, reduciranog vina i dinstanog luka, a uz njega je poslužen grilani kupus - kako nam je pojasnio konobar, prvo se peče cijela glavica, začinjena i umotana u foliju, zatim se izreže ploška koja se grila, doda joj se malo ulja od peršina i ispod svega je malo coulisa od mladoga kupusa. Oba glavna jela bila su sjajna.
Deserti, za koje je u Zijavici zadužena Tea Vunić, također su bili jako dobri, ne preslatki i ugodno svježi. Prvi, panacota griz sa šumskim voćem osvježen je naribanom koricom naranče i mentom, dok je drugi, torta od badema i čokolade, poslužen s aromatičnim sladoledom od tonke i narančom. Oba su bila baš lijep završetak ručka koji nas je stvarno razgalio.
Zijavica ima neveliku, ali biranu vinsku kartu, većinom s istarskim etiketama, uz nekoliko slovenskih i iz Bregovite Hrvatske, no tu je i Bikicki s Fruške gore, a tu su i četiri hrvatska pjenušca te četiri šampanjca među kojima je i Krug. Mi smo na preporuku chefa Vunića, a potaknuti znatiželjom, naručili butelju nešto drukčije Šipunove žlahtine Hlam 9, macerirane i nefiltrirane, fermentirane na autohtonim kvascima.
Iako im u imenu stoji konoba, a njihova kuhinja i dalje promovira ponajprije okuse mora koje im doslovce dopire do terase, jedne od najljepših na Kvarneru, Stiven i Tea Vunić doživljaj tradicionalnih jela podigli su na sasvim novu razinu. Ne onako ozbiljno kako se to radi u visokoj kuhinji, nego opušteno, sa zaigranošću i duhovitošću ljudi kojima zavidna tehnika omogućuje da budu originalni i inovativni, a da opet ostanu čvrsto na zemlji. Tanjuri su im ljepši i ukusniji nego ikad, a pritom i vrlo zabavni. U ovo vrijeme godine, kad su se plaže ispraznile, ručak ili večera na terasi Zijavice posebno je vrijedno iskustvo.