Vruće je ovih dana u Zagrebu pa smo za ručak, umjesto mesnog jela, poželjeli ribu. No, riblji restoran koji pouzdano poslužuje svježu jadransku ribu, a koji smo odlučili posjetiti, bio je zatvoren zbog kolektivnog odmora. Stoga smo se zaputili preko Save, na Kajzericu, u restoran "Potkova", smješten uz sam zagrebački hipodrom. Taj se restoran, uostalom, od 1990. do 2014. i zvao "Hipodrom", a vodili su ga različiti vlasnici s različitim uspjehom. Zapravo je još i mnogo stariji, otvoren je 1948. pod imenom "Besna kobila", a Zagrepčani su ga zvali "Kod Makedonke" jer se tamo, navodno, jeo najbolji gravče na tavče.
Danas je "Potkova" restoran široke ponude koji poslužuje jela iz svih krajeva naše zemlje, od svježe ribe do svih vrsta mesa - od peradi, preko steakova do divljači. U ponudi je čak i ždrebetina, pa nismo sigurni je li restoran omiljeno mjesto i prvim susjedima, ljubiteljima konja, ili ga oni, iz etičkih razloga, ipak izbjegavaju. Sva jela pripremaju na tradicionalne načine - pod pekom, na ražnju ili roštilju na drveni ugljen.
Restoran je velik, po slobodnoj procjeni s ukupno 200-tinjak mjesta, i razveden na više prostorija i terasa na kojima su i natkriveni separei, pa gostima ne manjka osjećaja privatnosti. S druge strane, ima dovoljno zajedničkog prostora pa očito ovdje redovito organiziraju i veća slavlja. U sklopu restorana je i malo igralište za djecu.
Kako god, glas o tome kako ovdje nude i svježu jadransku ribu pokazao se opravdanim već na ulazu: iz otvorenog hladnjaka s leda su nas gledale bistre oči velikog brancina, dviju škrpina, romba i kovača. Iako nismo rezervirali, stol smo mogli birati i odlučili smo se za natkriveni dio terase odmah do ulaza.
Za početak, dok smo listali jelovnike, popili smo po čašu dobro ohlađenog Pozoja, pjenušca međimurske vinarije Dvanajščak Kozol. Vinska lista prilično dobro obuhvaća sve hrvatske regije, ali to smo saznali tek poslije kad smo je zatražili - žedni, odmah smo pristali na jedno od dva vina koja nam je preporučio konobar.
Kad nam je na uvid konobar donio ribu na pladnju, odlučili smo se za kovača, malo težeg od kilograma (66 €/kg). Uz ribu naručili smo dva priloga - kelj na lešo i rikolu s krumpirom.
Za predjelo, dok nam pripremaju ribu, podijelit ćemo jedno hladno i jedno toplo predjelo: mediteransku salatu s hobotnicom (16 €) i crni rižoto (13,30 €). Htjeli smo naručiti i carpaccio od hobotnice i neretvanskih kozica, ali ga je ponestalo. Iako "Potkova" očito ima dobre veze s ribarima, konobar, inače vrlo šarmantan, žovijalan tip starog kova (diskretni šaljivac, ali uvijek na usluzi), koji nam je upravo točio u čaše dobro ohlađen Stinin Pošip, kaže nam kako im je u jeku sezone ipak teže nabaviti kvalitetnu svježu ribu, školjke i rakove.
Oba su predjela bila vrlo dobra. Hladna mediteranska salata, zapravo tradicionalna salata od hobotnice s dodatkom kozica, ukiseljenog motra, cherry rajčica i maslina poslužena na rikoli, bila je izdašna, ukusna i odmjereno začinjena, baš osvježavajuća. A crni rižoto jednostavno odličan, skuhan na jako finom temeljcu, s dosta krupnijih komada sipe.
Možda ribani sir u zdjelici pokraj tanjura nije bio baš navedeni parmigiano reggiano, jer bio je premlad, ali nije nam ni trebao. Dovoljan dodatak bilo nam je vrlo dobro domaće maslinovo ulje nepoznatog istarskog proizvođača. Kad se zaželimo crnog rižota i čaše vina, rado ćemo se ovamo vratiti.
Kovač je bio vrlo dobro ispečen na gradelama. Riječ je o ribi delikatnog mesa s kojom je lako pogriješiti i presušiti ga, no ovaj mu je majstor uspio sačuvati slasnu sočnost. Kelj lešo s krumpirom bio je dobar, svježe pripremljen i ne prekuhan. No, u rikoli baš nismo uživali, trebalo ju je žvakati, njezine predugačke stabljike, očito samo obarene, bile su prilično žilave, što nas je baš iznenadilo. Pa i sirova je podatnija.
Deserti su bili najslabije jelo ovog ručka. Odlučili smo se za ljetne slastice: meringu s limunom i kuglu od kokosa i marakuje (oba po 5,10 €). Očekivali smo da će biti hladniji i malo manje slatki.
Zaključno, "Potkova", iako kuha prilično bazično, s tek malim intervencijama u tradiciju, zapravo radi s vrlo kvalitetnim namirnicama koje znaju pripremiti. I, premda površinom velika, svojim razvedenim tlocrtom pruža dovoljno intimnosti, pa ako je niste odabrali na dan kad imaju neko veće slavlje, može biti sasvim ugodno mjesto za ručak.