Noel je još uvijek jedini zagrebački restoran s Michelinovom zvjezdicom, i to je nešto što ćete ovdje osjetiti već pri samom dolasku. Ljubazno i dobro upućeno osoblje dočekat će vas već na ulazu, osloviti vas imenom i prezimenom, smjestiti u prednji dio restorana te vam, za početak, ponuditi aperitiv. Prije aperitiva osvježit ćete se njihovom sodom s agrumima koja će vas, nakon napornog radnog dana, svježinom i blagim mjehurićima vratiti u život, a potom ćete birati između čaše pjenušca, koktela, piva ili cidera za početak večere. Sve to odvija se polako, elegantno, bez pritiska i već tada osjećate se kao da se osoblje restorana ovdje okupilo samo da vama bude na usluzi. A to je tek početak.
Naš aperitiv bili su odličan, iznimno aromatičan koktel s tekilom i korijandrom i blago pjenušavi baskijski Zapiain cider, koji su nas na vruć dan na zagrebačkom asfaltu lijepo osvježili i pripremili nas za početak trosatne večere. Uz to, kušali smo i pozdrav iz kuhinje, zalogaj u formi tartufa s domaćim raženim kruhom koji je bio mekan, nevjerojatno kremast iznutra i imali smo osjećaj kao da jedemo kakvu pralinu s intenzivnom aromom tartufa koja se samo otopila na jeziku.
Trenutačno u Noelu možete uživati u meniju koji nosi naziv Summer Solstice i temelji se isključivo na povrću i ribi, pa pri rezervaciji stola svakako i to imajte na umu. Uz meni, birati možete između tri vrste pairinga: jednog s različitim pićima (uključuje koktele, čajeve, vina, sake i pivo), drugog samo s vinima i trećeg s različitim čajevima koji prate svaki slijed jela. Odabrali smo prvi.
Jela u sljedovima su grupirana i nose različite nazive, pa su nam tako pod "Don‘t be scared" najprije posluženi tart s pastrvom te hrskavi štapići s peršinom i ježincem, uz to smo popili odličnu kombuchu koju u Noelu rade sami, a zatim su na stol stigla još dva zalogaja - košarica od heljde s mousseom od tofua i ikrom od pastrve te malo drugačiji soparnik s kadaif tijestom i tartarom od kozica. Hrskavo tijesto tarta bilo je delikatno i krhko te je pucketalo na jeziku, pastrva se lijepo osjetila u svakom zalogaju, ali nije bila previše dominantna, dok su štapići bili zanimljiv dodatak koji je zbog svježeg peršina, u koji su uvaljani, jelu dao dozu svježine.
Kod košarice od heljde posebno nam se svidjela lijepo začinjena, svilenkasta krema od tofua, a kod soparnika hrskava ovojnica od kadaif tijesta. Iako nam je osoblje spomenulo kako se, baš kao i kod originala, u ovom jelu nalaze i blitva i češnjak, u okusu ih nismo osjetili i ovaj je zalogaj u ustima ostavljao blagu gorčinu. Jelo je bilo ukusno, ali ne bismo ga nužno povezali sa soparnikom.
Skupina jela pod nazivom "Trust your mind" svidjela nam se najviše i dočarala je prave okuse ljeta. Dalmatinska tekuća salata, svojevrsni gazpacho, ali u puno kompleksnijem i elegantnijem izdanju, jedno je od jela s ove večere koje ćemo još dugo pamtiti. Okus najljepše zrele rajčice, luka, paprike i krastavaca, s malo češnjaka u pozadini i ribljim te uljem od začinskog bilja pretvoreni su u juhu koja nas je podsjetila na onaj najslađi dio svake ljetne salate - tekućinu u kojoj se skupe svi sokovi povrća i koju zatim ubiremo komadima kruha s dna zdjele. Ili jednostavno nestrpljivim naginjanjem tanjura ulijemo u sebe, kao što je to slučaj bio i u Noelu, samo, naravno, nešto profinjenijim pokretima.
Jelo s mrkvom i crnim maslinama došlo je upareno s koktelom Blooming, s bazom od japanskog vina od šljiva, vermuta, cordiala od korice naranči i melise, francuskog herbalnog likera i pjenom od citrusa i verbene, koji je bio lijepo osvježenje i čiji nas je okus zabavljao do kraja večeri. Nismo, naime, mogli odgonetnuti na koji nas slatkiš iz djetinjstva podsjeća, gumene bombone ili Slatku tajnu?
Idući slijed, mrkva u tempuri i hladna salata s mrkvom mariniranom u mangu i naranči sa sferom od crnih maslina, bio je slatkast, kiselkast, topao i mekan, kao kakvo lijepo utješno jelo na kraju napornog dana, a lisnato tijesto divno maslačasto, hrskavo i ponovno utješno, ali na potpuno drugačiji način.
Onda je na stol stiglo posve neočekivano najdojmljivije jelo večeri - kamenica u tempuri s raguom od krastavaca i bijelog graha. Kada je osoblje spustilo tanjur pred nas, totalno smo se oglušili na ono što govore i u potpunosti se fokusirali na mirise ispred nas. Iako krumpira i špinata ovdje nije bilo ni u tragovima, barem koliko znamo, nas je ovo jelo odmah vratilo za kuhinjski stol roditeljske kuće dok pred nama stoji špinat na mlijeku s pire krumpirom i jajem na oko. Kamenica je cijelom jelu dala morski štih pa smo se na kraju našalili da ovo jelo ostavlja dojam kao da špinat i pire jedemo na plaži dok nam morski valovi zapljuskuju stopala i stijene oko nas. Posebno nam se svidjela pozadinska aroma kopra.
Iduća na redu bila je "Dalmatinska tradicija", blitva i krumpir s kroketom od češnjaka i beurre blanc umakom s dalmatinskim maslinovim uljem i ribljim temeljcem. Kao da jedemo ribu, ali zapravo je ne jedemo. Umak prepun umamija, bogat i moćan, krumpir vruć i kremast, ali iz nekog razloga očekivali smo da će biti obrađen na malo inovativniji način te da će blitva biti istaknutija.
Kruh i maslac, slijed o kojem bismo mogli napisati zasebnu priču, također smo svrstali u najljepše trenutke večere.
Kao nekome tko voli i često radi svoj kruh, a povremeno ga i kupuje u artizanskim pekarnicama, trenutak kada je osoblje Noela do našeg stola stiglo s kolicima prepunim zlatnih štruca i pred nas stavilo mliječni cvijet posipan makom s medaljonom od maslaca, bio je jedan od onih za pamćenje. Osim iznimno mekog, prepunog maslaca, slano-slatkastog peciva koje nismo mogli prestati jesti, isprobali smo i kukuruzni, kruh s karameliziranim lukom i focacciu i, priznajemo, ovdje ipak malo pretjerali pa se prebrzo zasitili, što nam je pomalo otežalo ostatak večeri.
A tek ovdje je na red stigla moćna terina od patlidžana glaziranog varenikom s otoka Brača te odležanim ovčjim sirom s Paga, emulzijom od češnjaka i džemom od rajčice i kardamoma, koja je bila prilično zanimljive teksture i intenzivnog, pamtljivog okusa.
Potom zabavno servirana jegulja na ražnjiću od lavande s klekovim bobicama i borovnicama te mousseom s jabukom, iznenađujuće hrskava izvana, masnija i teža, zasitna i prepuna okusa. A onda i gljive, pri čemu je gljiva lavlja griva igrala glavnu ulogu. Teksturom vodenasta, ali mesnata, intenzivnih aroma, poput kakvog ozbiljnog komada mesa, poslužena je uz heljdu s različitim vrstama gljiva, povrćem i začinima koja je stvorila lijep, blag kontrast.
Nakon kratke pauze isprobali smo i "Cocktail pearl sferu", među ostalim, punjenu slatko-kiselim sirupom od viškog limuna u kojoj se uživa kao u svježoj kamenici i koja je donijela divno osvježenje te djelovala kao pročišćivač palete okusa prije nego što krenemo na desert.
Negdje na putu do deserta kušali smo još i meki žele od džema od malina u formi Lego kockice, koji nas je podsjetio na kruh s maslacem i džemom koji smo kao mlađi obožavali doručkovati.
Cherry blossom bio je ozbiljno dobar desert od trešnje, kiselkast i slatkast, kompleksan, voćan i herbalan, dok nas je slastica s pinjolima podsjetila na omiljenu kokos kuglicu, ali u mnogo delikatnijem i profinjenijem ruhu. Kombinacija čokolade i kadulje upakirana u tamnu kuglicu bila je rahla i iznenađujuće kremasta, ali iznimno moćna.
Kombinacija breskve, rooibosa i sladoleda od pjenušca, pak, bila je dobrodošlo osvježenje, a krafnice s marelicom podsjetile su nas na rum babu. Biskvitaste, ali sočne, s ukusnim nadjevom koji nas je tjerao na samo još jedan zalogaj. Na kraju, cake&tea, nježni, prhak i vanilijast madeleine s čajem lijepo je zaokružio večeru.
O ovoj bismo večeri mogli pisati danima, skupljati dojmove i secirati svaki slijed i piće koje ga je pratilo, no redova je premalo pa ćemo reći samo kako je ovo iskustvo u Noelu bilo pravi mali vrtuljak emocija i okusa, na trenutak moćnih, prepunih umamija, a u drugom trenu, potpuno suprotno, nježnih, laganih i svježih. Iako je iz većine jela jasno kako ekipa u kuhinji, predvođena chefom Brunom Vokalom igra na sigurno pa gotovo svako jelo školski sadrži posebno naglašene elemente hrskavosti, kremoznosti, kiseline i teksturalnog iznenađenja, jednako tako, gotovo svaki zalogaj podsjetio nas je na neku epizodu iz života, naših ili one koje znamo iz priča prijatelja i poznanika. Na okuse koje smo već negdje doživjeli i kojih ćemo se i dalje rado prisjećati. I iako nas nisu svi zalogaji oduševili u istoj mjeri, zapravo cijelu večeru nismo skidali osmijeh s lica i uglavnom smo bili prilično uzbuđeni, znatiželjni vidjeti što će nam simpatično, opušteno, ali vrlo profesionalno i dobro uigrano osoblje iduće prezentirati. U kakvom će inovativnom tanjuru jelo stići na stol i kojim će nam pićem napuniti čašu. Hoće li to biti sour pivo koje rade u suradnji s Varionicom, sake, vino, kakav bombastičan koktel ili ćemo upravo svjedočiti pravom malom ritualu ispijanja rijetkog čaja.
Večera u Noelu nije za svakoga, ali daleko je od toga da ćete iz ovog restorana izaći razočarani, pa čak i ako za stol sjednete skeptični. A u slučaju da ste gastro entuzijast i čekate priliku da jedini zagrebački restoran s Michelinovom zvjezdicom napokon posjetite, budite sigurni da ćete doživjeti iskustvo koje nećete tako lako zaboraviti te da će se svaki utrošeni euro ovdje isplatiti.