Pakleni ljetni četvrtak. Vozimo se prema Svetom Ivanu Zelini u potrazi za najhvaljenijim odojkom u široj okolici. Cesta prema Sesvetama potpuno je zakrčena, autoput nema smisla, pa tragamo za starim cestama. Nema sreće, no nekako stižemo do odredišta. Naravno, kasnimo punih pola sata.
Riječ je o Bistrou Europa, legendarnom mjestu poznatomu najviše po odojku i janjetini s ražnja. I svakako po konobaricama u kratkim suknjama radi kojih mnogi muškarci srednjih godina ovdje rado zalaze.
S obzirom na to da smo stigli u 16:30, mislili smo da velike gužve neće biti. Međutim, vanjska terasa bila je gotovo dupkom puna. Konobarice su bile preopterećene i nisu se najbolje nosile s navalom gostiju (što je i razumljivo jer ih je očito premalo za takav broj gostiju), no nekako smo ipak dobili stol. Samu vanjsku terasu spašava bujna vegetacija oko restorana, ali sama po sebi prilično je mračna, odnosno, loše osvijetljena. Krasi je svega par svjetala koja su slaba, a nekim većim lusterima ni traga.
Odojka smo naručili unaprijed, što je u Europi prijeko potrebno. Ostatak ponude zapravo je prilično širok, od raznih predjela, ribe i mesa, juha, preko specijaliteta kuće do jela dana koja sva koštaju samo 6 € i nestaju u čas.
Odlučili smo započeti s hladnom platom, pa nastaviti s juhama. Iz nekog razloga juhe su stigle prije. Goveđa juha (3,50 €) bila je prilično standardna, s obilnom količinom vegete, no svakako okrepna nakon zamorna puta. Ni krem juha od gljiva (4 €) nije bila mnogo bolja, prezačinjena i neobično ljepljive teksture.
Zatim je stigla plata koju su nam složili u kuhinji (13 €) s domaćim kruhom (šnita - 0,15 €). Kulen je bio izvrstan, ljutkast i odlične strukture. Dalmatinski pršut solidan, iako mu je nedostajalo nešto aromatike. Domaći kruh iznenadio nas je, kukuruzna varijanta mekana iznutra i hrskava izvana.
Situacija u restoranu se međuvremeno opustila, pola terase je završilo s obrokom i otišlo svojim putevima. Na stol napokon stiže čuveni odojak (35 €/kg), uz koji smo naručili domaći pommes (3,50 €), police (3,50 €), mladi luk (3,50 €), svježi kupus (3,50 €) i povrće na maslacu (3,50 €).
Prije opisivanja samog odojka, moramo istaknuti jednu stvar koja nas je ugodno iznenadila. Riječ je o domaćem pommesu koji je rezan kao čips. Hrskav, odlično pržen, dovoljno slan i ukusan. Rijetko se u ovakvom tipu restorana kuhinja potrudi da pomfrit bude domaći, što svakako zaslužuje pohvalu. Police nisu bile baš impresivne, dok je povrće na maslacu bilo vrlo ukusno.
Sam odojak bio je, kako smo i očekivali, savršeno pečen, sočan i mekan. Za odojka vam nož i vilica uopće nisu potrebni, praktički se raspada od mekoće. Ono što nas je iznenadilo jest da je mesu nedostajala sol. Ne znamo je li do naših ukusnih preferencija, ali činilo nam se kao da su dio mesa zaboravili posoliti. To nije bila velika greška jer smo ga lako dosolili.
Iako smo bili prilično siti, odlučili smo kušati deserte. Čuli smo da su njihove palačinke u umaku od vina izvrsne (4,50 €), a uz njih smo kušali i tortu od sira (4 €). Palačinke u vajnšatou dolaze velikoj količini gustog umaka od vina, koji je prilično fin, ali previše kiseo. Vjerojatno jer koriste kućnu graševinu koja je sama po sebi izraženih kiselina. Također, punjenje oraha bilo je gotovo neprimjetno. Torta od sira bila je sasvim korektna, svježe pripremljena i čvrste teksture.
Prilikom plaćanja shvatili smo da nas je ovaj obilan ručak za troje, u kojem smo jedva došli do daha, koštao svega 88 €. To je najveća prednost Bistro Europe - iznimna vrijednost za novac.
Bistro ima nekoliko nedostataka koje bi trebao riješiti, ali i ugodnih iznenađenja koja zaslužuju pohvalu. Najveći problem je loše osvjetljenje terase, do te mjere da kada sunce pokrije oblak, otežano je vidjeti osobu s druge strane stola. Juhe nisu za pohvalu, prezačinjene su. Međutim, ostatak ponude je sasvim solidan, a neke stvari su ugodno iznenadile. Domaći kruh je bio jako dobar, dok je domaći pommes, rezan kao čips, bio toliko dobar da smo ostali vrlo ugodno iznenađeni. Ovakav se pommes rijetko viđa u restoranima. Glavni adut, odojak, savršeno je pripremljen i teško da može biti bolji, iako je našem komadu nedostajala sol.
Što se tiče osoblja, konobarice same po sebi vješto obavljaju svoj posao, balansiraju tacnama punim hrane kao da su prazne, sve narudžbe pamte napamet i sve stiže točno onako kako smo naručili. Jedini problem je što im očito fali ljudi, pa se čeka neko vrijeme dok dođete na red za naručivanje, a isto tako i za plaćanje. No, čini se da to velikom broju muške publike ne smeta previše, jer vrijeme čekanja koriste za pažljivo praćenje konobarica dok one obavljaju svoj posao.
Na kraju, Bistro Europa vrijedi posjeta pretežito zbog odojka, priloga i izvrsne vrijednosti za novac. Idite na sunčan dan, naručite odojka unaprijed i pripremite se na sporu uslugu i loše osvjetljenje. Unatoč nedostacima, teško je pronaći bolje meso po ovoj cijeni u široj okolici Zagreba. Ako tražite odličan odojak po pristupačnoj cijeni definitivno dođite. I rezervirajte stol.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....