Agli Amici jedini je restoran s dvije Michelinove zvjezdice u Hrvatskoj. Ozbiljna je to stvar, pa nas je tim više (nakon spuštanja kroz monokromatske i monolitne labirinte Grand Park hotela) razveselio prizor golog djeteta (i pripadajućeg roditelja) koje je trčalo kroz fontanicu točno ispred samog ulaza u restoran. Ponadali smo se stoga da će atmosfera u Agli Amici ipak biti nešto opuštenija od one ukočene vojske kakva vas zna pratiti u fine dining restoranima visoke kategorije.
I nismo se prevarili. Već ulazni dio restorana izgleda kao jedna ugodna i dizajnerski dobro opremljena dnevna soba u decentnim smeđim i tamnozelenim tonovima, a ništa manje opušteno elegantna nije ni terasa na kojoj ćemo provesti večer. Iako je predvečerje, vani se temperature još uvijek kreću oko 30, ali ventilatori i ogromni smeđi zastori preko cijele terase nekako rješavaju taj izazov (u pogledu na Rovinj uživat ćete kasnije!). Najbolji prizor u tom trenu nisu vlasnici koji marljivo poliraju svoje jahte nego svjetlost zlatnog sata, zalazećeg sunca koje jednostavno situaciju i scenografiju uvijek čini čarobnom, mekšom i boljom. Tako se zove i menu koji vam ponude, smještajući vas prvo u mali lounge kutak odmah do našeg stola: golden hour menu; preciznije odabir pića koja možete spariti s pozdravima iz kuhinje: kokteli, šampanjac ili pjenušac. Začudilo nas je doduše da se kombinacija pozdrava iz kuhinje zasebno plaća (bez pića, oni su 35 eur), ali smo zaključili da to gostima koji su spremni dati 230 eur za degustacijski jelovnik po osobi nije bitno.
Biramo dva koktela na bazi bittera, i prije nego li smo se snašli kreće dosta žustra procesija koja nam poslužuje niz od pet pozdrava iz kuhinje u roku petnaestak minuta. Čak i da nismo morali zapisivati i slikati, čini nam se da je to bilo malo prežustro, ali nam je ustvari tijekom cijele večeri nešto brži ritam savršeno pasao. Njihove već uobičajene zelene rolice s vlascem, kavijarom i jogurtom osvježavajuć su uvod, iako je možda najzabavniji dio tog uvoda slatki kuhar koji ih rola pred vama. Svaki od pozdrava nosi vrlo koncentrirane okuse, a posebno nam se sviđa igra s morskim biljem (kako ćemo ga otprilike zvati do kraja večeri) koje uključuje npr. salikorniju (izvrstan touch!) na tartelletu s bademom i limunom kao vrlo osvježavajuć uvod. Jednako je svjež i neobičan, pa i provokativan list shisa punjen dimljenom tunom. No, ono što nas obara s nogu koncentracija je koju postižu u dva mala jela: esenciji parmigianne i esenciji šuga od boškarina. Kuglica boškarina koja u sebi ima tri različite konzistencije (hrskavu koricu od sira i panade, moćni šug od mesa i flafastu palentu) nešto je čudesno. Jednako kao i parmigianna s hrpom malih listića bosiljka. Efektne, ali možda nedorečene dvije su "cigare" od tartufa, sira Veli Jože i kreme od kikirikija.
Nakon uvoda, prebacuju nas za naš stol gdje imamo bolji pogled na jahte u marini. Osoblje je prisutno, brzo, diskeretno i nenametljivo. Plahutaju u tamnim odorama (haljinama ili odijelima) koje u ženskoj varijanti imaju prepoznatljiv cvijet, ali su personalizirane i ne djeluju kao uniforme. Kako cijeli stol treba odabrati isti jelovnik, odlučujemo se onaj naziva Rovinj, vodena linija jer degistacijski jelovnik naziva Istra, istarski splet sadrži i meso, a mi u društvu imamo vegetarijanca. Također, ne odlučujemo se za cjelokupan vinski pairing (koji može biti između 110 i 360 eur po osobi, ovisno o ozbiljnosti vina) nego sa sommelierom dogovaramo da povremeno ubacujemo čašu vina, i to različitu za osobe za stolom.
Nakon nekog vremena postaje jasno da jelovnik (koji sadrži 6 slijedova, 4 slana i 2 slatka) funkcionira kao jedno glavno jelo, svaki puta vizualno iznimno upečatljivo, a uz njega dolazi neka njegova punk verzija, gdje se s istim glavnim sastojkom poigraju na vrlo nekonvencionalan i ponekad rubno prihvatljiv način. Pa ćemo ih tako, u paru, i opisivati.
Prvi slijed je "škamp, breskva, rajčica", prekrasno jelo složeno u cvijet u kojem latice čine naizmjence rajčice i breskve, dok je u podlozi sirovi škamp u nekoj iteraciji klasičnog koktel umaka. Slatkoća breskve i rajčice lijepo razbija onu ljepljivost i težinu sirovog škampa. No, nuzjelo nas skroz oduševljava, list boražine iz tempure, također sa sirovim škampom u isto vrijeme je vrlo slan, ljutkast, herbalan s okusom koji duugo traje. Perfect match s predloženim vinom Etna bianco Tenuta delle terre nere sa Sicilije. Jako uspjeli eksperiment.
U drugom slijedu, ipak je bolje glavno jelo, svojevrsni signature dish restorana Agli Amici koje se pojavljuje u svakom restoranu i svakoj sezoni: sipa koja uvijek dolazi na posebno oslikanom tanjuru i čini iznimno efektan prizor jer se samo jelo nastavlja vizualno na tanjur. U našoj verziji djelovala je kao sasvim živa bubamara jer je sipa bila obavijena crnilom, punjena kremom od tamarinda te premazana njihovom varijantom kreme na temu ajvara u namjeri da se spoji lokalna priča i sezonska namirnica sa morem. Sama kombinacija pečene sipe i tamarinda s dimom i kiselošću ajvara bila je iznimno uspješna, i da ponovimo, vizualno prekrasna (osim ako ne volite bube, onda bi vam mogla biti pomalo odbojna).
Prateće jelo, krema od krumpira s curry prahom, sipom i listićima nepoznate biljke bila nam je prežestoka. Mirisom divno, u ustima je sve skupa bilo jednostavno previše nabrijano, ali prije svega nekako neskladno. Nemamo ništa protiv žestokih okusa, ali čini nam se da su ovdje pretjerali s kombinacijama. Pauzirali smo s divnim domaćim sourdough kruhom i maslacem s ružmarinom, ali nismo pretjerivali u ovoj comfort hrani, jer su naš čekala još dva glavna jela.
Očekivano dobri rižoto s dagnjama, limunom i pet vrsta bosiljka sasvim je digla upravo ta kombinacija s pet vrsta bosiljka, dok nas je ovdje više zaintrigiralo prateće jelo: krema od šafrana i dagnje, poslužena u školjki dagnje, načičkana listovima i cvjetovima kadifice. Priznajemo, nismo znali da je kadifica toliko ukusna i neobična, pa nas je ovaj, također vrlo moćan zalogaj baš oduševio.
Finale stiže u vidu također prekrasnog filea gofa u pratnji tikvice. Na prvu, jednostavno, na oko i u ustima parada. Netko se ozbiljno poigrao da zamota file gofa u praktički dekupažiran list daikona, a bome i da nareže tikvicu u savršeno tanke listiće i obloži ih nečim što su nam predstavili kao "herba sale"? Nismo ustanovili koji je to kiseli slani listić kojim je tikvica bila obložena, ali zajedno s gofom, daikonom, i umakom od hrena i kefira, jelo je bilo savršeno zaokruženo.
Od popratnog jela odustali smo pak nakon prvog zalogaja (iako je veličine možda dva zalogaja). Radilo se o polovici spaljenog kumkvata u kojem je navodno bilo i gofa; ništa od toga osjetili nismo, čini se da su ga ipak malo prežestoko spalili.
Deserti su savršeno zaokružili večer, volimo kada su lagani i (naoko) nekomplicirani. Prvi se sastojao od limuna u 4 varijante: krema, džem, čips i sorbetto, kombinacija tekstura i okusa koja je bila iznimno lijepo posložena i osvježavajuća. Drugi se također poigrao teksturama jagode uz dodatak kreme od tonke i estragona. Svaki od elemenata nosio je novinu i zabavu, a istodobno smo osjetili baš sve uključene sastojke; jako uspjeli desert (također prekrasan, treba li spominjati?).
Dok smo sa šefom sale raspravljali o tome hoćemo li za digestiv amaro ili vermut, na stol je stiglo još nekoliko petit foursa, njihove dekonstrukcije klasičnih deserata: prekmurske gibanice, štrudle od jabuka i sladoled od salikornije. Neimenovanom talijanskom pastry chefu sve pohvale, od ljudi kojima deserti nisu posebno bitni u životu.
Iskustvo večere u Agli Amici svakako je poseban doživljaj, i cijenimo da su bez obzira na ozbiljnost kuhanja i atmosfera i usluga nekako prijateljski i opušteni. Također cijenimo pokušaje izlaženja u prilično hrabrije kombinacije okusa i tekstura, čak i kada nisu sasvim uspjeli; ta kombinacija mainstreama i punka baš je zabavna. Estetika je ovdje važan dio posluživanja hrane, ali na neki prirodan način, nije sama sebi svrhom, pa djeluje prirodno i ugodno. Također nam se sviđa oslanjanje na lokalne namirnice, sa detaljima koji se ponekad otisnu i svijet. Posebno nas je zaintrigiralo korištenje jestivog cvijeća s naglaskom na lokalno morsko bilje popust salikornije, motara ili lovora koje zaista prerijetko srećemo u restoranima. Možda bismo radije i da su sommelierska sparivanja bila nešto hrabrija ili neočekivanija. No, ukupno, Agli amici su zaista jedan prijateljski restoran (vrlo) visoke kuhinje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....