Jaz, zabavan bistro Ane Roš u Ljubljani, važan je gastronomski projekt i za slovensku prijestolnicu i za jednu od najutjecajnijih europskih chefica. Jaz u Poreču, prvi izlazak tog formata iz Ljubljane, za Roš je jednak, ako ne i važniji projekt. Riječ je o opuštenijem formatu njezine kuhinje, koji u Poreč donosi kraći, sezonski jelovnik, lokalne proizvode, nenametljivo elegantan ambijent i dovoljno izražen autorski potpis, ali po pristupačnijim cijenama od onih koje podrazumijeva visoka gastronomija. Ana Roš njime ulazi na tržište koje posljednjih godina pokušava podići ugostiteljsku ponudu iznad sezonskog, hotelskog i turistički standardiziranog prosjeka. Naravno, što se samog Poreča tiče – pretežito zahvaljujući Valamaru, pod koji i Jaz spada. Naš nedavni posjet potvrdio je da je Jaz već nakon samo nekoliko mjeseci rada neupitno među najboljim bistroima u zemlji.
U restoran smo stigli u 18 sati, kada počinje večernji servis. Na lijepoj terasi s pogledom na more i otok Sveti Nikola bilo je pretoplo, pa smo se smjestili unutra. Prostor je elegantan i ugodan, a osim velikog šanka, pogled sa stolova privlači otvorena kuhinja. Večeru smo započeli osvježavajućim Domaine Slapšak Brut Natureom. Vinska karta vrlo je dobra: uglavnom pokriva Hrvatsku, Sloveniju i obližnje zemlje, cijene su neobično korektne za hotelski restoran, a, što nam se osobito svidjelo, na njoj je već sada velik broj prirodnih vina. Kako nam je rekao sommelier, taj će se dio karte dodatno širiti. Izbor vina na čaše također je širok.
Jelovnik je relativno koncizan, pretežito sezonski i jednostavan, o čemu smo već pisali ovdje. U Poreču se mogu pronaći brojna jela, ili barem njihove varijacije, poznata iz ljubljanskog Jaza. Započeli smo engleskim roast beefom (21 €), kojemu je uz svježinu i punoću okusa mesa posebnu dimenziju dala pikantno-herbalna krema od dimljenih jaja. Domaći kruh poslužen uz jelo bio je vrlo dobar. Sashimi od bijele ribe od ulova dana (24 €) posebno je dobro funkcionirao uz nježan, ugodno parfimiran i slatkast umak od breskve i citrusa.
Potom su uslijedile novigradske kapice (23 €) i tagliolini s izvornim istarskim umakom (17 €). Kapice su bile uzorno pečene i mesnate, poslužene na hrskavom listu salate te zaokružene snažnom emulzijom sira. Bile su i najzačinjenije jelo večere. Tagliolini s istarskim umakom od rajčice bili su, međutim, najbolja tjestenina s umakom od rajčice koju smo jeli u posljednje vrijeme. Jelo prezentacijski nije osobito spektakularno, ali njegov je okus doslovno dubok, sladak i koncentriran, poput najsočnije rajčice koju možete zamisliti. Posve jednostavna tjestenina pružila je savršen odgovor na srpanjske vrućine. Uz ova smo jela pili sjajan, slankast i gastronomski svestran Križ Grk.
Iako smo polako postajali siti, glavna smo jela brzo dovršili, dijelom zato što su bila izrazito ljetna. Ovdje se pokazala i izvrsna komunikacija osoblja. Kako su na početku vidjeli da smo namjeravali sjediti vani, čim je terasa ušla u hlad, upitali su nas želimo li se prebaciti. Tikvice s romesco umakom (21 €) bile su čvrste, lijepo pečene, karamelizirane i svježe, dok je romesco bio pošteno papren. Zdjela školjki (27 €), sastavljena pretežito od dagnji i brbavica, bila je vrlo dobro začinjena. Oba jela dobro je pratila Ana vinarije Mlečnik, harmonična kupaža triju sorata jedne od naših dražih slovenskih vinarija.
Sada već definitivno siti, ipak nismo mogli odoljeti desertima. Kobaridski štruklji (14 €) bili su dobri, elastični i sočni, ponajviše zahvaljujući opojnom umaku od karamela, premda su za srpanjski vrući dan bili mrvicu preteški. Sladoled od bazge s crumbleom od heljde (8 €) bio je savršen. U ljubljanskom smo Jazu svojedobno jeli odlične sorbete i sladolede, pa nas nimalo ne čudi da je opsesija savršenim sladoledom provedena i ovdje. Večeru smo završili na terasi, dok se restoran u međuvremenu ispunio do posljednjeg stola.
Zaključak je prilično jednostavan. Hrana koja izlazi iz kuhinje Jaza, predvođene Denisom Brečanijem, ukusna i promišljena, bez nepotrebnog kompliciranja. Restoran je efektno uređen, ali ne djeluje ukočeno, dok osoblje s gostima komunicira pažljivo i prirodno. Usluga je većinom bila na vrlo visokoj razini, premda se, nakon što se restoran napunio, osjetilo da servis gubi dio početnog ritma: na desert i plaćanje čekali smo ipak predugo. No, riječ je o maloj zamjerci u restoranu koji je već u prvim mjesecima rada uspio postići rijetko uvjerljivu ravnotežu između ambicije, ugode i stvarnog užitka u jelu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....