Ulazak u Mali Bar, smješten u tihom dvorištu Vlaške ulice, obećavao je klasični bistro-šarm, začinjen pomalo nostalgičnim štihom. Za ranu večeru bili smo gotovo sami, no ugodna tišina ubrzo je ustupila mjesto živom žamoru gostiju i atmosferi koja je podsjećala na najbolje večeri u malenim pariškim bistroima.
Od samog početka, pažnja osoblja bila je izvrsna. Kad je konobarica primijetila blagi grč na našim licima zbog blizine prilično vesele i glasne skupine, odmah nas je preselila u mirniji kutak bara, baš u trenutku dok su rođendanske svjećice užurbano kretale prema gornjem dijelu restorana.
Žedni od teške sparine prije kiše, krenuli smo s friško cijeđenim sokovima od maline i bazge (3,30 €). Iako savršeni za osvježenje, okusom su bili vodenkasti i brzo zaboravljeni.
Kulinarski uvod otvorili smo s dvije različite emocije. Grilane ćimule brokule sa sous vide žumanjkom i suyom (10 €) bile su korektno pripremljene, no okus je ipak bio više kuhan nego dimljen. Unatoč al dente teksturi, jelu nedostaje hrabrosti i dubljeg karaktera. Suprotno tome, carpaccio od tikvica prekriven obilnom količinom sira iz mišine i pistacijama (9,50 €) bio je eksplozija okusa koja gotovo prelazi u hedonističko pretjerivanje. Pistacije su zanimljiv detalj, rijedak i pohvalan odmak od već pomalo dosadne kombinacije pistacija i čokolade, ali sir je tu ipak preuzeo glavnu riječ. Malo više svježine i kiseline uravnotežilo bi ovo inače vrlo ukusno jelo.
Vidjevši brigu koju je osoblje pokazivalo za svoje goste, odlučili smo se odreći sposobnosti odlučivanja i na preporuku uzeli vedru kupažu Meddea Assemblage (5,40 €) iz Vodnjana, koja je bila pitka i pristupačna.
Glavna jela su mjesto gdje Mali Bar zaista zasjaji. Nakon povrtnog početka odlučili smo se za mesnu avanturu. Bavette steak serviran na zanimljivo osmišljenom pireu od kroasana, uz dodatak šparoga s maslacem infuziranim kavom (25 €), bio je tehnički savršeno izveden, što je vrlo pohvalno s obzirom da bavette ne podnosi ni minutu predugo pečenje.
Komad mesa koji donedavno nije bio standardna pojava na menijima naših restorana, a uz svoju relativnu neistraženost je i izazov za spremiti, bio je sočan te je bez greške ispečen medium rare, još uvijek držeći strukturu. Nježan, sočan steak u paru s kroasan pireom bio je pun umamija, s kavom kao finim završnim dodirom koji je izvrsno istaknuo govedinu.
No, prava zvijezda večeri bila je lasagna od janjetine (18 €). S dimljenim vrhnjem, trakicama artičoka, karamelom od paprika, sjemenkama šipka, graškom i trakama mrkve, ovo jelo je primjer kako tradicionalnu kuhinju oživiti modernim tehnikama i sezonskim sastojcima. Hrskavi rubovi zlatne domaće tjestenine divno kontriraju sočnom i punom nadjevu, a kiselkaste note šipka osvježavaju cijelo iskustvo i ostavljaju prostor za artičoke i mrkvu. Ako u Zagrebu postoji bolja lazanja od ove, voljeli bismo je upoznati.
Dok smo uživali u jelima, stranac za šankom promatrao je kredom ispisanu, uzbudljivu i raznovrsnu ponudu pića tražeći svoju novu omiljenu etiketu vina, a par bez rezervacije očajnički je pokušavao dobiti stol, što dodatno svjedoči popularnosti ovog mjesta koje spaja zagrebačku spontanost s internacionalnom vibrom.
Za desert smo naručili ledeni vjetar s jagodama, acetom od smokava i gelom od smokve, uz tostirane bademe (7 €). Ambicija da se klasika dekonstruktivistički redefinira naišla je na pretjerivanje u šećeru. Smokve, koje su trebale donijeti profinjeni kontrapunkt, bile su gotovo izgubljene pod teškom šećernom konstrukcijom, dok su jagode ipak uspjele bar na trenutak razbiti monotoniju i pružiti potrebnu svježinu. Desert smo završili Ramos Pinto Portom (5,50 €), nenametljivim fortificiranim vinom koje je savršeno pratilo slatkoću kolača.
Iako su zaboravili naš espresso na početku večeri, ukupni dojam o Malom Baru ostao je izrazito pozitivan: ovdje ćete pronaći poznata jela s hrabrim zaokretom kao i uslugu koja vas s lakoćom može navesti da zaboravite sitne nesavršenosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....