Carpaccio je jedan od popularnijih zagrebačkih restorana u kojem se bez prethodne rezervacije teško može dobiti mjesto. Kuha se jednostavna talijanska kuhinja, a ponuda se mijenja nekoliko puta godišnje jer pokušavaju kuhati sezonski, a na svojoj karti uvijek imaju solidan izbor mesnih i ribljih carpaccia, tjestenine, rižota, salata te raznih mesnih i ribljih jela.
Na terasu Carpaccia stigli smo nešto prije 16 sati i gotovo svi stolovi su bili popunjeni. Konobar nam je donio meni i ispričao se da trenutno nemaju škampi, ali da su ostala jela naznačena na karti dostupna. Nadali smo se da ćemo ručak započeti njihovim, inače odličnim, gazpachom kojeg na meniju imaju ljeti, ali ga nažalost više nema u ponudi jer je ljeto, barem kalendarski, završilo.
Odlučili smo se za carpaccio dimljene sabljarke (16€) i Spaghetti San Marzano (15 €), a konobar je naglasio da se ćemo tjesteninu morati pričekati dvanaest minuta. Nismo vidjeli nikakav problem u tome, a međuvremenu nam je za stol stiglo i pikantno maslinovo ulje San Antonio u koje smo umakali solidan, iako ne domaći, bijeli kruh i grisine.
Predjela su na prvi pogled izgledala ukusno. Tanko narezana dimljena sabljarka, poslužena s kriškama naranče, rikulom i dresingom od maslinovog ulja i sokom naranče, bila je ukusna. Dimljena točno onoliko koliko treba, pa se nije prekrio njezin okus. Dresing na ribi bio je nježan i odlično se uklopio u ovo jelo, ali ga je možda trebalo biti malo više na tanjuru.
Tjestenina je kao i obično u Carpacciu bila solidna. Špageti su bili kuhani al dente, umak od rajčica lagan, uravnotežen i svilenkast, a prije posluživanja konobar nam je naribao svježi sir Grana Padano. Iako je ovo jelo jednostavno za pripremu, dobar okus čine kvalitetne namirnice, a tu se Carpaccio sa svojim tjesteninama do sada dokazao. Kao što i samo ime jela govori koriste šalšu San Marzano rajčica, sorte koja je po okusu i kvaliteti najbolja za konzerviranje, a i sama tjestenina je solidne kvalitete. Uz ova predjela, iz bogate vinske karte u kojoj dominiraju hrvatska i talijanska vina, naručili smo dvije čaše malvazije istarske vinarije Benvenuti (5,50 €). Vino smo dobili rashlađeno, a zamjerka je što ga nisu točili pred nama.
Za glavno jelo naručili smo janjeći kotlet s grilanim povrćem i palentom (32 €) i hobotnicu s povrćem i krumpirom (30 €). Meso je bilo odličnog okusa, ali mu je nedostajalo sočnosti. Bilo je previše prepečeno, iako smo konobarom dogovorili da ostane roskasto u sredini. No, to se nije dogodilo. Povrće je bilo sočno, dobro začinjeno i dovoljno pečeno, a i palenta okrenuta na grillu bila je ukusna.
Krakove hobotnice su poslužili u umaku od maslinovog ulja s grilanim povrćem i pireom s komadićima krumpira. I ovo je jelo bilo je korektno, iako smo od hobotnice očekivali da će biti malo mekša. Imala je i pomalo gorak aftertaste, vjerojatno zbog umaka od maslinovog ulja, ali je meso bilo dobrog okusa.
Za kraj smo naručili tiramisu (5,50 €) i mille foglie sa šumskim voćem (6 €). Tiramisu je inače njihov najpoznatiji desert, a konobar ga za stolom zalije espresso kavom. I ovaj put bio je standardno dobar, a pripremljen je s čokoladnim tijestom piškota i osvježavajućom svilenkastom kremom od mascarponea.
Mille foglie poslužili su s malinama i borovnicama i lisnatim tijestom, a umjesto sa standardnom slastičarskom kremom pripremili su ga s kremom od mascarponea. Ovaj desert također je bio vrlo ukusan, lagan i osvježavajući. Račun za ovu večeru platili smo 124,50 eura.