Zagrebački Tač svojevrsna je institucija. Ispisani su brojni tekstovi o domaćinskom pristupu i potrazi za vrhunskim namirnicama vlasnice, kao i strasti prema vinu njenog supruga. Njeguje se tradicionalni, sezonski pristup, temeljen na najboljim namirnicama prikazan kroz građansku eleganciju. Uređenjem je Tač podijeljen na dva glavna dijela, gdje je prvi poput ugodne dobrostojeće kuće s jednim starinskim štihom, a drugi je velika moderna ostakljena terasa, koja do izražaja posebno dolazi ljeti, ali funkcionira i ostatak godine. Prostorom dominira kamin koji je zimi u funkciji te starinski kredenci. Smješten na brdima iznad Ilice, u podsljemenskoj zoni, Tač je skriven među obiteljskim kućama, podsljemenskim vilama i zgradama te u njega nećete naletjeti slučajno, nego se uputiti s namjerom "na brdo".
Tako smo se i mi u ljetno predvečerje namjerili uživati u vrhunskoj domaćoj hrani. Po dolasku smo vrlo brzo shvatili da Tač, čini se, funkcionira kao dnevna soba okolnih stanara ili barem redovitih posjetitelja. Vrlo je neobičan osjećaj biti okružen ljudima koji su, prema reakcijama konobara i vlasnika u restoranu, očito kao doma, što znači da ćete se, ako niste jedan od njih, osjećati možda malo… nepozvano. Kao da ste crashali nečiji party (neko veće društvo baš je i slavilo rođendan). Tako konobar već nekako očekuje da znate što ćete jesti, iako jelovnika nema, a njemu se baš ne da jako ići u detalje oko toga što se nudi. Riba ili meso? Pa, ne znamo, sve, recite nam što imate pa ćemo šarati… Odlučujemo se ipak držati ribljega, jer je očito tako svima lakše.
Krećemo s carpacciom od brancina, posluženog na rikoli, s malinama, a s druge strane kombiniramo riblju i guščju paštetu koje dolaze s malo ajvara, chutneya i dodajemo pečeni škripavac. Domaći kruh sjajna je podloga prilično žestokoj, ali ukusnoj ribljoj pašteti, a jednako je moćna kombinacija kremaste paštete s chutneyem. Škripavac dolazi na neveseloj rikoli (jednako kao brancin) i sam za sebe izgleda malo otužno, ali dobar je par ostatku na daščici. Ne baš sasvim svježa rikola podloga je brancinu koji je začinjen prekiselim dresingom, a neravnoteži pridonose i nepotrebne maline, pa sve skupa ispada potpuno izvan balansa. U neoznačenoj bočicici nalazilo se (vjerojatno) domaće maslinovo ulje kakvom se ovdje ne bismo nadali; srećom, ulje Grozić, koje je također bilo na stolu, spasilo je stvar.
Odlučujemo dalje morski, i nakon pogleda u vitrinu odabiremo jednu škarpinu i jednu ribu list, te rižoto od kozica. Kako nam konobar tvrdi da će nam to sve biti previše, skromno za prilog odabiremo samo domaću rajčicu. Riba koja dolazi savršeno je pripremljena, list slasan na putru, a škarpina s roštilja. Obje ribe su fantastično ukusne i znalački pripremljene, a prilog od blitve jednako je kvalitetan, jednostavan, ali vrhunski.
Rižoto od kozica, s druge strane, nešto je manje kremozan, ali bogatog okusa. Pretpostavljamo da je to zbog tipa riže koja je ostala više al dente, pa se sve skupa slabije povezalo, ali zaključili smo da su baš tako htjeli. U ovoj fazi večere uspjeli smo i doprijeti do vina koje nas je oduševilo, a dobro je pratilo i većinu jela na stolu, Krapež Lapor belo, koji je bio i najsmislenija vinska ponuda te večeri, zajedno s pošipom Nerica.
Za desert biramo pannacottu s pistacijom i tortu koja bi se najbliže mogla opisati kao nešto između ledenog vjetra i pavlove, i bila je uspješniji od dva odabrana, s obzirom da je panna cotta od pistacije bila baš neobična, kako okusom, tako i konzistencijom. Izvrstan odabir za velike fanove pistacija, inače biste se morali potruditi da je zavolite.
U Tač se dolazi jesti jer znate što vas tamo čeka, a to je predvidljivo: vrhunske namirnice koje su trenutno u sezoni, pripremljene na jednostavan način koji ističe tu kvalitetu. Neki će reći da je upravo to vrhunac kuhanja, klasični pristup bez puno intervencija. Nije to baš sasvim tako, i Tač zna imati i kreativnijih proplamsaja, a i vinska lista u sebi krije mnoge dragulje (prema viđenom u vinskim frižiderima, ne i na vinskoj karti, jer nju vidjeli nismo). Problem je što se čini da im se baš ne da puno prezentirati ono što nude, već očekuju da im vjerujete ili da znate već otprilike što ima. Ako niste njihov redoviti posjetitelj, onda ćete se tu malo teže snaći, i propustiti možda neke zanimljivije stvari.
Voljeli bismo da u Taču malo više posvete i onima koji tamo nisu kao kod kuće, kao i prezentaciji jelovnika, jer bismo na taj način zadovoljnije posegli malo dublje u džep. Navedenu večeru za tri osobe s vinima kao aperitivom i nekoliko čaša uz jela platili smo 275 eura.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....