Hotel i restoran San Rocco obitelji Fernetich u Brtonigli svojevrsna su institucija, pioniri visoke gastronomije i obiteljskog hotelijerstva u srednjoj Istri, s počecima otprije dvadesetak godina.U obiteljskom poslu ugostiteljstva i hotelijerstva sudjeluje cijela obitelj, a heritage hotel San Rocco prije mnogo je godina postavio Brtoniglu kao obaveznu destinaciju na gourmet karti Istre. Tu su i članstvo u JRE-u, Michelinova preporuka i razne nagrade, koje će vas dovesti u ovo mirno mjesto, u kompleks San Rocco.
Sam hotel je, zajedno s restoranom, koncipiran kao mini kameno imanje na više nivoa, tako da je ustvari mali gradić unutar gradića. Prekrasno dvorište se iza bazena pruža prema masliniku, a sve skupa odiše elegancijom. Ovdje ništa nije pretjerano, već s mjerom i ukusom, uključujući opušteno i simpatično osoblje koje nam je za početak pomoglo da parkiramo na nekom njihovom skrivenom parkingu iza labirinta uskih uličica.
U sasvim elegantnom i opuštenom okruženju, koje baš poziva na uživanje i hedonizam prepuštamo se u ruke simpatičnom sommelieru, krenuvši sa sjevernoistarskim pjenušcima Cuj i Ipša. Odabiremo manji degustacijski jelovnik od 5 sljedova (95 €) i dogovaramo vinsku pratnju prema njegovom odabiru (60 €).
Uz diskretne note francuskih šansona, terasa San Rocca mjesto je na kojem, bez obzira na eleganciju prostora, nećete osjetiti uštogljenost niti pretencioznost. Krećemo sa četiri pozdrava iz kuhinje na najbitnije istarske teme: maslina – riba – sir – tartuf. Okusi jasni, pogođeni, sezonski, posluženi na zabavan način. Dobar početak za kojim slijedi još jedan pozdrav, kombinacija gazpacha s kremom od sira te arancinom od orzotta i sezonskog povrća. I opet, pun pogodak sezone iz koje je izvučeno sve bogatstvo okusa.
Špageti od lignji sa tikvicama s prženim listom celera nastavljaju taj niz preciznih jasnih okusa, koji su ustvari relativno nježni, a uspijeva ih malo razdrmati sommelier sparivši ih sa sauvignonom iz Alto Adigea. Tu na scenu stupa i selekcija njihovih maslinovih ulja, i od monosortnih odabiremo leccino, kao najnježnije, koje ovom nježnom jelu također dodaje potrebni kick i nadopunu.
Nakon ovog jela dolazimo do vrhunca večeri, nakon kojeg nas je više teško bilo oboriti s nogu. Klasik je to San Rocca, što ne čudi, jer je u šalici kave (jelo se zove capuccino) iskombinirana krema od krumpira sa sipom u crnilu i na vrhu crnim tartufima. Moćna, žestoka, efektna i vrlo zadovoljavajuća kombinacija je tour de force okusa koji je sasvim dostojno pratila Ipšina Malvazija iz 2019.
Nakon ovog jela raviol punjen škampom i kozicama u bisqueu od škampa nema nikakve šanse. Čak i da nije bilo ovakvog prethodnika, jelo koje je, ruku na srce, ukusno, djeluje nekako blijedo u vrlo nježnom bisqueu kojega Burjina Bela iz 2022. pregazi. To se ne može reći za slijed Janje, jer pak tako snažnu koncentraciju janjetine već dugo nismo imali priliku probati. Slastan i slan komad janjetine koji se ljepio pod zubima sada pak Barun crni pinot nije mogao ni približno svladati. U prisjećanju, znamo da su na janjetini bile još trakice prženog poriluka, ali kao da ih nije bilo, ovo jelo bilo je – Janje. Jedna debela kriška vrganja preprženog na maslacu uz janjetinu samo je dodala festivalu koncentracije okusa. U jednom degustacijskom zamijenili smo janje za orzotto od aromatičnog bilja s gorgonzolom, koji je bio fino kremast i aromatičan, samo smo se pitali je li umjesto gorgonzole tu mogao biti neki lokalni žešći sir.
Završavamo s preddesertom i desertom: jogurt s breskvom i limetom lagano nas osvježi, dočim su nam za pravi desert zaboravili objasniti o čemu se radi, popustila koncentracija. CSI pristupom ustanovili smo da se radi o raznim varijantama i teksturama čokolade i biskvita mliječnih okusa. Ništa posebno pamtljivo.
Sve u svemu, večera ili ručak u hotelu San Rocco nešto je što si želite priuštiti, okruženje i atmosfera su ugodni i opuštajući, hrana je vrlo dobra, a vinska lista nudi neka vina na koja ste već zaboravili da su postojala u Hrvatskoj (netko je očito spremao dobru arhivu). Imali smo samo možda veća očekivanja po pitanju kreativnosti i hrabrosti uložene u degustacijski jelovnik. Djeluje kao da ga je netko u prvom dijelu zamislio zabavnim i drugačijim, a onda se napola umorio i vratio se klasici. Od degustacijskih jelovnika, osim da pokaže presjek onoga što restoran nudi, očekujemo ipak malo više igre i kreativnosti. Stoga bi možda bilo sasvim praktično i bolje držati se à la carte jelovnika i upiknuti neka od jela koja će vas stvarno oboriti s nogu, poput capuccina od sipe, krumpira i tartufa. Posjet San Roccu svakako nećete požaliti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....