Krčma Gabreku 1929. jedan je od najstarijih restorana u Samoboru, a aktivno posluje dulje od devedeset godina. Restoran je smješten podno zidina Starog grada, preko puta šume i šetališta Vugrinščak, a nudi uglavnom tradicionalna jela kontinentalne kuhinje. Gabrek je godinama poznat i kao mjesto na kojem se uvijek dobro jede, pa ga vikendom posjećuju i brojni Zagrepčani.
Zaputili smo se ondje jedne sunčane nedjelje na kasniji ručak, a oko 16 sati restoran je još uvijek bio ozbiljno popunjen, iako tog dana u tjednu rade samo do 18 sati. Srećom, rezervirali smo svoje mjesto nekoliko dana ranije, pa nam je uslužno i vrlo ljubazno osoblje, nakon svega nekoliko minuta čekanja, uspjelo pronaći mjesto na terasi.
U ponudi imaju desetak hladnih i toplih predjela, a mi smo se ziheraški odlučili za juhu od šumskih gljiva (7 €) koju pripremaju po obiteljskom receptu starom gotovo 140 godina i pohane žablje krake (13 €). Juha je stigla u velikoj posudi, a kao i obično, bila je izvrsna. Kremasta, intenzivnog okusa i mirisa s velikim komadima gljiva, a dominirali su vrganji.
Posipali smo je sušenim mljevenim trubačima i tostiranim sjemenkama buče, a u spontanom razgovoru s konobarom doznali smo da u juhi koriste i do petnaest vrsta gljiva. Žablje krakove pripremili su na pariški i servirali ih uz domaći tartar umak i krišku limuna. I niti ovdje nije bilo greške. Meso je bilo mekano i sočno, a tijesto hrskavo i dobro ocijeđeno od masnoće.
Za glavno jelo, po preporuci konobara, naručili smo sporo pečenu teleću koljenicu za dvoje s krumpirom i povrćem (42 €), te mladog vepra s domaćim njokima i džemom od brusnica (17,50 €). Inače, u ponudi imaju 15-ak mahom tradicionalnih jela poput pečene patke s domaćim mlincima, teleća pečenja i lungiće, te jela od iznutrica poput špek fileka, pohanog mozga ili naglo pečene teleće jetre s češnjakom. Pohvalno je i što sezonski imaju zaista široku ponudu šumskih gljiva, pa se ovdje, primjerice, mogu pojesti i pohane sunčanice.
Glavno jelo nam je, iako je bila poprilična gužva, za stol stiglo svega desetak minuta nakon što smo završili s predjelom, a posluženo je na dva poveća pladnja. Koljenicu smo, naravno, dobili u komadu, pa je konobar za stolom razrezao dio mesa. Ovo jelo bilo je vrlo ukusno. Meso koljenice mladog teleta bila je mekano, slatkasto i dovoljno začinjeno solju i paprom. Krumpiri su bili slasni i dobro su upili sokove iz mesa i kostiju, ali su bili malo prekuhani. Ista stvar dogodila se i s povrćem u kojem smo naletjeli na tek nekoliko komadića patlidžana i tikvica, a dominirali su mrkva i luk. No, unatoč tome, ovo jelo bilo je odličnog okusa i ponovno bismo ga naručili.
Mladog vepra poslužili su u umaku s domaćim njokima i džemom od brusnica. I u ovom jelu meso je bilo toliko mekano da se topilo u ustima, a cijelu priču podigao je kiselkasti i ne previše sladak džem od brusnica. Umak od vepra bio je kremast, lagan, a opet dovoljno gust, ali je njokima nedostajalo malo više okusa. Pretpostavljamo da je u tijestu korišteno previše brašna, pa se krumpir gotovo nije osjetio, ali su njoki zato teksturom ispali kompaktni i fino žilavi.
Deserti su nas prilično razočarali jer smo ovdje već jeli solidne palačinke i štrudle s razvučenim tijestom. Ovoga puta naručili smo knedle od šljiva (5,50 €) i palačinke u vajnšatou (8 €). Izgledom, knedle su obećavale. Servirane su u kremi od slatkog vrhnja i s gomilom cimeta, a problem je nastao nakon nekoliko zalogaja. Naime, naletjeli smo na tvrde brašnom zbijene komade sirovog tijesta koji se nisu dobro skuhali, pa smo odustali od ovog deserta.
Prešli smo na palačinke i već na prvi pogled vajnšato nam je djelovao bljedunjavo, kao da mu nedostaje žumanjaka. No, to vjerojatno ne bismo niti spomenuli da s vinskom pjenicom nisu potpuno podbacili. Naime, taj inače ukusan pjenasti umak potpuno se razdvojio, pa su palačinke ispod bljedunjave pjene plivale u vinu. Probali smo nekoliko zalogaja. Palačinke su bile dobro pečene i ukusne, ali smo odustali i od ovog deserta jer u kombinaciji s raspadnutim vajnšatoom nisu bile jestive.
Sve u svemu u Gabreku se generalno i dalje dobro jede, a tog dana su očigledno podbacili s desertima. Također bismo naglasili da ovdje poslužuju prilično obilne porcije, a spomenuli bismo i vrlo pristupačno, nenametljivo i ljubazno osoblje koje se trudilo da se u njihovom restoranu osjećamo dobro. Ovaj ručak sa salatom, jednom bocom vode i dva aperitiva platili smo 104,50 eura.