U ovaj restoran u mjestu Postira na Braču uputili su nas lokalci - čuli su, kažu, da se ondje, otkad ga je nedavno preuzeo novi vlasnik, jako dobro jede i baš ih zanima jer sami još nisu bili. Ušli smo u Brazzu jednog vrućeg popodneva potkraj lipnja i smjestili se za stol na ostakljenoj, prozračnoj terasi stare kamene kuće uz samu obalu. Osim našeg, još je samo jedan stol bio zauzet. Strani turisti koji su baš završavali ručak djelovali su vrlo zadovoljno.
Odlučili smo ručati i konobar nam je ubrzo donio jelovnike. S nevelikog popisa jela za predjelo smo odabrali kućnu platu "More" (27 €) i kozice u tempuri (17 €). Dimljena tuna, pašteta od tune, fileti slanih i mariniranih inćuna, hobotnica, marinirane kozice, masline, kapari, ukiseljene lučice, male domaće rajčice i kockice mladog domaćeg sira došli su na efektnom, ali higijenski suspektnom (jer bi valjda trebao biti zaštićen nekakvim premazom) pladnju od sirova drva, ovalnom, koso ispiljenom komadu debla. Sve je to ukrašeno listićima svježeg bosiljka, bobama grožđa, borovnicama i mrvicama drobljenih lješnjaka. Namirnice su redom bile vrlo dobre, očito domaće - osim dekorativnog stolnog grožđa koje ipak još nije moglo biti domaće. Marinirane kozice sočno su pucale pod zubima, a domaći mladi sir, koji uopće nije naveden kao sastojak plate, bio je izvrstan. Jedino je tuna, dimljena u kućnoj radinosti, za naš ukus bila presuha. Kozice u tempuri, naravno, nisu bile iz Jadrana, nego vjerojatno iz Metroa, osim ako, ovako krupne, nisu još jedna od invazivnih vrsta u našem nikad toplijem moru. U svakom slučaju, bile su zabavne, u korektno odrađenoj tempuri i vrlo fotogenične - šest povećih repova kozica došlo je na tanjuru sa zdjelicom slatkog čili umaka u sredini, ukrašeno čili nitima i opet svježim listovima bosiljka, grožđem i grubo stucanim lješnjacima. Ubrzo, kad na stol donesu i glavna jela, pokazat će se da se ovdje svi tanjuri cifraju na više-manje isti način, što i nije tako rijetka praksa u našim restoranima, no baš je nezgodno kad su ti sva glavna jela i predjela za slično aranžirana.
Naručili smo bročke makarune s domaćom šalšom (13 €), hobotnicu s grilla (19 €) i tuna steak (24 €). Prišao nam je simpatičan kuhar i upitao nas može li nam u šalšu ipak dodati malo tune jer je sasvim svježa i vrhunske kvalitete, pa smo pristali, ali smo dodali neka nam file tune ipak onda smanji na "dječju" porciju.
Sva su tri tanjura, naravno, da završimo već s tim, bila ukrašena svježim bosiljkom, čili nitima i lješnjacima, a uz oba jela s grilla dobili smo na tanjuru i kriške limuna i pire od mrkve.
Ali, hrana je bila fina. Bročki makaruni zapravo su vrlo slični, ili identični, žrnovskima s Korčule. I bili su skuhani baš kako treba - al dente, ali ne pretvrdi.
Hobotnica je također je bila dobra, mekana, vjerojatno grilana nakon sous videa, a pire od mrkve, unatoč grubljoj teksturi, bio je punog, slatkog okusa. Od priloga, posebno su nam se svidjeli fažoleti, mlade mahune očito ubrane to jutro.
Meso tune s grilla ipak bismo voljeli vidjeti ružičastije na prerezu, ali nije imalo baš nikakav agresivan, prejak okus koji zna prevladati kad se steak jače zapeče, posebno ako tuna nije sasvim svježa. Ipak, nedostajalo je sočnosti, kuhara je možda prevarila prepolovljena porcija.
Od tri deserta iz ponude, odabrali smo poznatu hrapoćušu, tortu koja potječe iz obližnjeg sela Dol, i rožadu (rožatu). Nažalost, hrapoćušu su malo pokvarili orasi, osjećalo se da su blago užegli. Rožada je bila perfektna, fantastične guste teksture, boje zrelog, dugo odležanog sira - očito djelo neke postirske gospođe, ali obje su slastice bile nepotrebno ukrašene konfekcijskim šlagom.
Brazza je jednostavan restoran s domaćim namirnicama i jelima koja pokušava prezentirati moderno, i to je vrijedna ambicija. Kuhanje je uglavnom korektno, no ima puno prostora za poboljšanja, osobito u prezentaciji. I stvarno bi trebali angažirati nekog pismenijeg studenta iz susjedstva da ne osjećamo susramlje kad stranci za stolom do našeg čitaju besmislice poput biftek stake, strip loyn stake ili ale olio - ali to je, nažalost, i prečesto slučaj s domaćim jelovnicima.