Ne tako davne 1977. godine počela je izgradnja suvremene autoceste koju danas poznajemo kao A3 ili E70 po međunarodnoj nomenklaturi. Poetičnije ime Autoput bratstva i jedinstva izvorna autocesta dobila je po gradnji i otvorenju 1950., uglavnom građena kombinacijom dobrovoljnih omladinskih radnih akcija i nešto manje dobrovoljnih radnih akcija ratnih i mirnodopskih zarobljenika i robijaša. U punom profilu otvorena je 2006. godine i glavna je prometnica koja povezuje istok i zapad Hrvatske, a ujedno je i sekcija iznimno važnog Paneuropskog koridora 10, jednog od dva glavna pravca cestovnog prometa Istok-Zapad s prosječnim brojem od oko 390 tisuća vozila dnevno i, ako uprosječimo broj putnika na tri po vozilu, više od milijun putnika.
Zašto je ovaj uvod bitan? Jer je činjenica da na cijeloj dionici od 306,5 km ne postoji odmorište koje bi nudilo iole pristojan obrok jednostavno porazna!
I tako smo po tko zna koji puta jurili autocestom prema istoku Hrvatske nakon poslovnog puta u Zagreb računajući na obrok po povratku kući, ali smo se u jednom trenutku sjetili preporuke i odlučili provjeriti. Ne baš na odmorištu autoceste, ali ne baš ni daleko s ciglih 7 kilometara od izlaza Okučani, u selu Kosovac, gdje je rođen i pokopan veliki hrvatski pisac Grigor Vitez, smjestio se Buffet Marija. Otvoren 1995. godine, profilirao se kao mjesto u koje zalaze ljubitelji roštilja.
Smješten na glavnoj magistralnoj cesti koja vijuga brežuljkastim podnožjem Dilja, buffet je lako pronaći po punom parkingu s mješavinom registracija iz cijele Hrvatske i inozemstva. Ulazimo u pun restoran gdje nas ljubazna konobarica smješta na terasu na kojoj ima još nešto slobodnih mjesta.
Jelovnik nam se svidio na prvu svojim retro i "for dummies" pristupom. Ispod velike fotografije svakog jela nalazi se naziv i cijena.
Odlučili smo početi s mazalicama (mljeveno meso koje se namaže na kruh ili lepinju i zapeče na roštilju prvo sa strane mesa, a zatim i s druge strane, 6 komada - 5 €) uz dvije kugle kajmaka (2 € kugla), a kako bismo probali što veći asortiman, odlučili smo se za mix platu (14 €), gurmansku pljeskavicu (7,20 €) i svinjska rebra s roštilja (9 €) uz zapečeni grah (4 €), slatku (3,50 €) i ljutu (3,50 €) pečenu papriku, domaće lepinje (1 € komad) i šopsku salatu (4 €).
Starinski osjećaj doživjeli smo kada smo shvatili da se sva jela donose na kolicima, ne u rukama. Radi praktičnosti, sva mesna jela poslužena su na jednom velikom pladnju, što nikako nismo zamjerili jer nam je prizor punog stola odmah izmamio osmijeh na lice.
Mazalice su bile vrlo ukusne, iako je meso začinjeno samo solju i paprom, bez paprike ili drugih začina. Kruh je bio dobro tostiran i taman hrskav, a cijena od 5 € za 6 komada je nevjerojatna vrijednost za novac.
Mix plata sastojala se od dimljene vješalice, punjene vješalice, roštilj kobasice, dva ćevapa i pilećeg zabatka omotanog slaninom. Zvijezda plate bila je dimljena vješalica, dobro odimljena, savršeno pripremljena, sočna i idealno slana. Punjena vješalica je također bila vrlo dobra, kao i roštiljka i ćevapi, tako da je zabatak, iako solidan, pao u drugi plan.
Gurmanska pljeskavica je u principu jednostavnija verzija ovog jela, sitno mljeveno meso samo sa sirom, bez mljevene slanine ili paprike. Ali usprkos tome, vrlo ukusna, sočna i vrlo lijepog mirisa po dimu, kao i sva druga jela.
Rebra su nam jako svidjela. Začinjena samo solju, bila su pripremljena gotovo idealno. Meso se još uvijek držalo na rebrima, ali se odvajalo bez problema uz minimalan otpor tako da je bilo mekano, ali ne i prekuhano. Isto tako moramo naglasiti da je sve meso jako dobro posoljeno. Neki komadi na prvi zalogaj djeluju malo podsoljeni, ali nakon nekoliko zalogaja (i pogotovo na kraju obroka) shvatite da je količina soli vrlo dobro izbalansirana.
Prilozi su nam se također svidjeli. Zapečeni grah bio je vrlo dobar, također blago začinjen, ali idealne gustoće.
Ljute roštiljane paprike su umjereno ljute, ali dojam ljutine je vrlo subjektivna stvar pa ne možemo reći kako bi netko drugi reagirao, nama su bile u donjoj granici ljutine. Slatke paprike su mogle provesti još par trenutaka na roštilju jer dijelovi su bili još malo hrskavi. Međutim, pohvalno je da se ne štedi na češnjaku koji je sitno nasjeckan i po okusu bismo rekli - domaći. A s domaćim češnjakom na pečenim paprikama ne možete pretjerati.
Lepinje nas nisu baš oduševile jer bile su dosta ‘‘kruhaste‘‘, iako su na stol stigle tople, zarezane na vrhu za lakše kidanje.
Šopska salata bila je standardno korektna osim što nas je zbunio izbor balzamičnog octa kao kiselog elementa u salati. I apsolutno premalena zdjelica jer promiješati salatu, a da dobar dio ne završi na stolu - gotovo je nemoguće.
Za kraj smo ipak odlučili probati palačinke (4,20 €) jer nam je konobarica rekla da se služe s domaćim pekmezom od kajsije, pardon, marelice. I bile su sasvim korektne, iako možda suvišne nakon ovakvog obroka, ali nam je kiselina stvarno domaćeg pekmeza prijala.
Iako se vinska lista sastoji samo od dva bijela i jednog crnog vina, svidjelo nam se što osim kutjevačke Graševine služe i lokalnog proizvođača Hoborku čiju smo graševinu (2,20 €/1 dl) probali prvi put i ugodno se iznenadili, jer je bila vrlo osvježavajuća i dobra pratnja roštilju. Dobro izbalansiranih kiselina i mineralnih nota, ovo je definitivno graševina u koju je šteta dodavati mineralnu vodu.
Napustili smo Buffet Marija vrlo zadovoljni. Čist roštilj, vrlo dobro pripremljeno meso i pristojne cijene kao i blizina autoceste definitivno su razlozi zbog kojih ćemo uvijek rado navratiti u Buffet Marija kada budemo na putu i osjetimo da nam razina proteina i kolesterola opada. Ili se poželimo dobrog roštilja.
Komentari
0