Kada je krajem prošlog ljeta otvoren, Sopal je radio od 18 sati do ponoći, a danas mu je radno vrijeme 12-24, pa se tako pridružio mini food distriktu Tesline ulice, gdje možete skoknuti i na ručak.
Mi smo došli rano, petnaestak minuta nakon otvaranja, i zauzeli mjesto na uličnoj terasi. Nakon kraćeg proučavanja jelovnika, i nešto duljeg vinske liste, odlučili smo da ćemo podijeliti pet ili šest jela. Dok smo čekali prvo, popili smo po čašu plešivičkog pjenušca Piena (charmat), jedinog koji ovdje toče na čaše.
Spaljeno i slasno
Pred nas su uskoro došle kapelunge, pet komada, koje su u svojim duguljastim lađicama bile pomiješane sa sitno rezanim paljenim porilukom i limetom (60 kn). Poslužene u zdjelici na ledu, bile su nam vrlo ukusno, elegantno i osvježavajuće "predjelo", kakvo se u nas ne viđa često. Meni inače nije podijeljen na rubrike: hladna i topla predjela, glavna jela, deserte, što dosta govori o bistrološkom pristupu ovog restorančića.
Drugo jelo bio je grilani kupus u umaku od kestena i inćuna. Površina hrskave kriške kupusa bila je po površini doslovce spaljena do pepela (sopala) - morali smo poslije pred ogledalom u toaletu provjeriti je li nam zaostalo crnog po zubima - no okus je bio izvrstan. Premda se jela u Sopalu povremeno izmjenjuju (pa tako sada nemaju famozne prepelice), ovaj komad kupusa u slasnom umaku prepunom umamija pravi je hit, već evergrin, njihovo najpopularnije, ujedno i najjeftinije jelo (48 kn).
Zatim je pred nas došao tanjur s pet svitaka od lista vinove loze s telećom jetrom, veličine sushija, sve zajedno ispečeno na grilu, baš kao i mladi bob, a posluženo na ponzu maslacu (87 kn). Vrlo lijepo jelo bilo je i ukusno, ali ne i bez problema. Komadi teleće jetrice nisu, nažalost, bili sasvim precizno ispečeni. Izgledali su lijepo, no bili su neujednačeni - jedan sočan, drugi ipak pretvrdi i gumasti. Šteta, jer je, kao uostalom i sva druga jela chefa Marka Turkovića, jelo bilo vizualno vrlo lijepo, očito pomno promišljeno. A ponzu maslac po chefovom receptu bio je toliko dobar da nismo odoljeli - jer nismo dobili žlicu - ispiti ga s dna zdjelice.
Dobra vina, izvrstan desert
Sljedeće jelo bile su vrtne šparoge s orzom (tjesteninom, a ne ječmom) i reduciranom sirutkom i uljem od poriluka (92 kn). Fino jelo, osvježavajuće, jedino smo poželjeli da su nam ga, kad smo već sve zajedno naručili, servirali prije telećih jetrica.
Vinska je lista inače vrlo zanimljiva, zastupljeno je dosta ekoloških vina, većina se toči i na čaše, no mi smo uz sva jela pili korčulanski Pošip Marka Kovača i Petra Marinovića, o kojem smo slušali, ali ga dosad nismo imali priliku probati. Vrlo lijepo vino, kojemu je trodnevna maceracija dala intenzivnu žutu boju, ali i sačuvala voćnost i slast.
Naposljetku smo se odlučili za oba deserta. Ipak, konobar nam se nakon povratka iz kuhinje ispričao, rekavši kako danas ipak nemaju jagode s gorgonzolom i biskvitom od maslinova ulja, pa smo dobili dva batat bruléea - jedan na račun kuće - s creme anglaise, narančinim sokom i dehidriranom koricom mandarine. Jako ukusan, odmjeren i osvježavajući desert.
Sve u svemu, Sopal nudi uzbudljive, lijepe male zalogaje, uz koje ćete se zabaviti i uživati u dobrim, biranim vinima. Lako ćete ostaviti dosta novca, nećete otići presiti, ali ćete se i dobro zabaviti.