Šećete li centrom (gradića) Murtera, nakon što je sezona počela (a to je u Murteru, recimo, zadnji vikend u svibnju) teško ćete moći zaobići restorančić Fine food Murter. Naime, ovdje su se dobro potrudili da ne prođu neprimijećeni, pa ćete za početak ugledati sijaset šarenih (španjolski šarenih) marama izvješenih poprijeko u uskoj uličici kakvih u centru Murtera ne nedostaje. Tamo su nekad bila ribarska skladišta, a danas raznorazni uslužni obrti, koji se mijenjaju iz godine u godine. Fine food Murter postoji već dugo i prošao je transformaciju iz lokala brze prehrane u gotovo Fine Food village. Proširili su se na nekoliko susjednih lokala, a svaka prostorija uređena je eklektičnije od one druge. Uređenje je toliko trknuto da je iznimno simpatično, i spaja lokalnu tradiciju s (očito) razigranim duhom vlasnika, tako da možete provesti neko vrijeme promatrajući to maksimalističko uređenje i dobro se zabavljati.
Nažalost, i jelovnik možete proučavati neko vrijeme, ali kao znak prevelikog svaštarenja, što će se odraziti na kvalitetu jela. Čim ga preletite, jasno je da se ovdje otišlo na sve strane svijeta. Razumljivo ako želite zadovoljiti baš sve profile gostiju, ali organizacijski i konceptualno nam se čini da su zapasali preširoko. Iz dnevne ponude zaključujemo da je naglasak na nekakvom fusion pristupu: imamo tu bao bunse s kojih mašu kozice i mango, potom ražnjiće sabljarke s tahinijem i kuskusom te povrtne rolice s wasabi & sweet chilli umakom. Azija. Onda na redovnom jelovniku burgere, steakove, janjetinu, ali i pljukance s tartufima, i cijeli set nešto klasičnije hrvatske morske ponude. Do kraja večeri smo se pitali što su točno odabrali mnogobrojni turisti kojima je na stol stizalo nekakvo viseće meso na štapiću, kao u kakvom brazilskom restoranu.
No, krećemo s predjelima koji nam se u vruću ljetnu večer čine smislena: burrata s pečenim rajčicama i carpaccio + tartar od tune s kremom od avokada (24,90 €). Najuspjelije jelo večeri definitivno je bila burrata s rajčicama, iako postoje i kvalitetnije burrate, no u kombinaciji s pečenim rajčicama, acetom, pinjolima i džemom od rajčice okusi su se savršeno spojili. To je ujedno i skoro jedino jelo koje košta nešto manje od 20 eura.
Tuna tartar i carpaccio bio je korektan, a najviše živosti dale su mu ukiseljene rotkvice i lučice, dok je kremu od avokada spasio neki orijentalni začin koji nismo sasvim mogli definirati. Trebalo nam je malo vremena dok smo prokljuvili konobarov specifični šarm, ali smo do kraja večeri došli na istu radnu temperaturu. Tako smo uz glavna jela zajedničkim snagama odabrali butelju Tomazove odležane malvazije Sesto Senso (55 €), što je zaista sjajno vino koje pokriva široki spektar malo jačih jela, kao i onih koje naginju azijskim okusima. Vinska lista u ponudi na čaše oslanja se na manji izbor dalmatinskih i plešivičkih vina koja solidno pokrivaju jelovnik.
Za glavna jela odlučili smo poći azijskim, hrvatskim, te azijsko-hrvatskim putem. Ne znamo rade li spring rolice (15,90 €) sami, ali ako je tako, trebaju poraditi na teksturama jer rolice nisu bile hrskave, dok je sredina bila pomalo gnjecava. Najviše okusa imala je wasabi majoneza uronjena u sweet chilli umak, a to možda nije ono što bi trebalo nositi glavninu okusa.
Bao bunsi (23,90 €) bili su suhi, a punjenje od škampa i manga bilo je opet zaliveno wasabi majonezom. Škamp je zbog majoneze i salse bio sasvim zasjenjen, a mango je u salsi bio nezreo i tvrd. Zašto raditi jelo s namirnicom do koje je u Hrvatskoj gotovo nemoguće doći u zrelom i ukusnom stanju? Eto, ne znamo.
Tuna s ponzu umakom i pireom s wasabijem (tu je wasabi imao najviše smisla!) bila je zanimljivo jelo, iako nam se sama tuna činilo neobično svijetla, blagog okusa i dosta suha. Istini za volju, pitali su nas kako je želimo pečenu, što je pohvalno. Korica od sezama pojačala je okuse, kao i ponzu umak, pa je sve skupa to bilo jedno zaokruženo jelo azijske provenijencije.
Jadranske lignje na žaru (27,90 €) bile su ukusne i sočne, lijepe teksture, a ispod njih ukusna blitva, bob s nažalost nedovoljno kuhanim krumpirom. Tršćanski umak poslužen sa strane bio je dobar dodatak za sve one koji se te večeri nisu planirali ljubiti.
Na kraju smo, dobro raspoloženi, jer atmosfera je u krcatom restoranu bila prilično ugodna, tražili još selekciju deserata, koju su nam vrlo efektno poslužili na dasci. Dva deserta razdijelili su nam na četiri komada, a dodane su još i kremice od vanilije i borovnice. Bijela torta i tart od borovnice bili su ukusni i osvježavajući.
Proveli smo ugodnu večer u Fine food Murter, ali im zamjeramo preširoku ponudu gdje se onda značajno gubi na kvaliteti izvedbe. Shvaćamo razloge, ali mislim da bi gosti puno više profitirali od manje šarolike ponude koju bi onda u kuhinji mogli bolje izvesti. Vidi se ambicija i kreacija, ali raznolikost ponuđenog je nepotrebno prevelika, a tu se onda pada na izvedbi. Također, ako se ne može nabaviti kvalitetne sastojke, a u Hrvatskoj je do određenih namirnica zaista teško doći, u tom smjeru jednostavno ne treba ići. Da izbace pola jela s karte, vjerujemo da ništa ne bi izgubili, a i dalje mogli napraviti šarolik jelovnik, kojem bi se onda mogli pošteno posvetiti. Šteta, jer mjesto je iznimno simpatično i očito se trude.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....