DOBRA PREPORUKA

Zateknete li se u Vukovaru, ovdje svratite na ručak, hrana je vrlo dobra, a cijene pristupačne

 Privatna Arhiva/
S ovim više nego dobrim restoranom Vukovar se opet čini kao grad kakav je nekoć bio

U staroj gradskoj jezgri, u baroknoj palači koja je svojedobno, kao i još nekoliko kuća u današnjoj Ulici Franje Tuđmana, pripadala imućnoj vukovarskoj obitelji Paunović, sada je u prizemlju caffe bar, na prvom katu restoran, a na drugome pet ugodno uređenih soba. Vlasnik Krešimir Grubišić, koji je kao ratno dijete odrastao u progonstvu, vratio se kao već odrastao čovjek i iskustvo stečeno u ugostiteljstvu odlučio primijeniti ovdje, za svoj račun, pridonoseći pritom svome gradu. Odvažio se, podignuo kredit, kupio i renovirao tu kuću koju je prije točno 230 godina, kad je Vukovar bio europski grad a ne ratni spomen-dom, sagradio arhitekt Fran Funtak. Lijepo zdanje, sad uređeno pomalo u boho stilu, povezujući staru ciglu - posebno je efektno visoko otvoreno stubište - i neka moderna rješenja, otvorenje je imalo prije malo više od dvije godine i odmah je, isti dan, zatvoreno. Bio je to prvi dan prvog lockdowna.

Ovaj neuobičajeni uvod (u pravilu ne spominjemo vlasnike ugostiteljskih objekata) činio nam se potrebnim jer smo nenajavljeni došli na rani ručak, a zgodilo se da nas poslužuje upravo gazda kuće, koji s njom očito živi sve sate svakoga dana u tjednu. Spomenuto ugostiteljsko iskustvo pomoglo mu je da se, za razliku od nekih drugih gazda, sve vrijeme - a pogotovu u pandemiji kad se nije moglo normalno raditi - konzultira s profesionalcima, pa su tako u oblikovanju jelovnika pomogli, i još pomažu, neki viđeniji hrvatski chefovi (Janković, Gudac, Đukić…). Krešimir Grubišić je, po svemu što smo ovdje mogli vidjeti, čovjek koji jako voli svoj grad.

Za stol su nam prvo došla dva predjela: Slavonski namaz, krem sir s komadićima kulena, kobasica, šunke, čvaraka, serviran uz domaći kruščić (32 kn), i Lolina bruschetta, bechamel umak s prženim kulenom, domaćim kravljim sirom i mladim lukom (45 kn). Odlični domaći, slavonski apetizeri, blago pikantni i ne preslani, što je drugdje često slučaj.

image
Privatna Arhiva/
image
Privatna Arhiva/

Među dvadesetak glavnih jela koja uključuju i tjestenine i rižota, i burgere i divljač i steakove, na kraju smo odabrali pohanog smuđa (85 kn) i dinstane svinjske obraze (90 kn). Zašto? Jer smo, u još pomalo gastronomski uspavanom Podunavlju, često vidjeli smuđa na meniju, ali još nigdje posluženog uz "varivo od leće i mrkve te pire od karamelizirane cvjetače". I zato što svinjske obraze serviraju na krem palenti s parmezanom, s jusom od majčine dušice, ukiseljenim ljubičastim lukom i šampinjonima. Možda se nekome tko povremeno ruča u Baskiji ili Kopenhagenu čini nedovoljno uzbudljivo, ali ovdje, na krajnjem istoku zemlje, to je prava mala revolucija.

Dva oveća komada smuđeva filea bila su dobro pohana, sočna i svježa, a varivo od leće i mrkve, jer je taj prilog bio kompaktan i kremast, ne bismo nazvali varivom, ali je bilo ukusno i lijepo je pristajalo ribi.

image
Privatna Arhiva/

Dinstani svinjski obrazi bili su savršeno mekani, vjerojatno iz sous videa pa završeni na tavi, a uz pobrojene sastojke, zaokruživao ih je pire od graška istisnut iz dresir vrećice - možda ipak suvišan detalj. Ljubičasti luk na vrhu bio je laktofermentiran - još jedan doprinos za povratak tradicije korijenima.

image
Privatna Arhiva/

Ručak smo završili kremšnitom (22 kn) praktično pakiranom u staklenku, pa kremu nisu radi rezanja na kocke napravili prečvrstom, a svidjeli su nam se i komadići kore umiješani u nju.

image
Privatna Arhiva/

Vinska lista je, u najmanju ruku, neobična. Svakako bi trebali poraditi na njoj jer je nevjerojatno da nude više vina južne Dalmacije, ponajprije plavaca, nego vina Slavonije i Podunavlja - Krauthakerov Mercs rijedak je primjer crnjaka barem približno lokalnog karaktera.

Bilo je razmjerno rano i u vrlo ugodnom salonu restorana ručali smo sami, dok je nekoliko gostiju zauzelo dva stola na terasi među krovovima okolnih kuća - na jednom od njih bilo je gnijezdo roda.

Domestic House Lola preporučili bismo svakome tko se zatekne u Vukovaru jer nudi iskustvo modernizirane slavonske kuhinje, prezentirane na lijepim tanjurima u vrlo ugodnom okruženju i po pristupačnim cijenama. Nismo se raspitali za cijenu noćenja, ali ta je opcija svakako dobrodošla, a u vrijeme našeg posjeta iskoristilo ju je nekoliko stranih turista.

Domestic House Lola

Adresa: Ulica Franje Tuđmana 7, Vukovar

Hrana: 8/10

Usluga: 9/10

Ambijent: 9/10

Vrijednost za novac: 9/10

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. kolovoz 2022 09:26