Zagrebačka restoranska publika gotovo neprestano traga za nečim novim i uzbudljivim, a čini se da restorateri marljivo odgovaraju na te želje. Chef Vid Nikolić i restorater Davor Bienenfeld izvrsno prepoznaju taj puls grada. Nakon niza uspješnih zajedničkih projekata, prošle su godine otvorili Kiyomi, vođeni jednostavnom premisom: azijski fusion s naglaskom na dim sumu i robati, japanskom roštilju na drveni ugljen. U samo nekoliko mjeseci restoran je stekao zavidnu popularnost zahvaljujući pomno osmišljenoj ponudi, usluzi, impresivnoj vinskoj listi i koktelima nastalim u suradnji s nekim od vodećih imena hrvatske barmenske scene.
Lokacija koju su Bienenfeld i Nikolić odabrali za svoj novi projekt pokazala se kao vrlo mudar potez. Smješten u prostoru nekadašnjeg Hard Rock Caffea, odnosno restorana Brewbites, u atriju Zagrebačkog kazališta mladih, restoran je lako dostupan, a opet dovoljno skriven. S obzirom na popularnost, stol smo rezervirali nekoliko dana unaprijed putem njihove web stranice. Prilikom dolaska u 18:30, dočekao nas je domaćin i proveo do našeg stola. Sam prostor je iznimno ugodan, prostran i atraktivno uređen zastavicama s azijskim motivima, stvarajući atmosferu koja je istovremeno opuštena i profinjena.
Konobarica nas je uputila na jelovnik dostupan putem QR koda što, moramo priznati, nije naša omiljena praksa, dok je vinska karta stigla zasebno. Jelovnik Kiyomija vrlo je šarolik i zabavan, nudeći sve od hladnih ribljih predjela i dim suma do jela s grilla, tempure i raznih priloga. Ipak, posebno nas je impresionirala njihova vinska lista. Radi se o opsežnoj karti s velikim hrvatskim i svjetskim vinarima, no vrhunac je njezina prezentacija. Vina se listaju na tabletu, gdje svaku etiketu možete kliknuti kako biste dobili detaljne informacije o vinu, vinariji i regiji. Svaka pohvala za ovakav pristup. Budući da smo odmah stekli dojam da posluga temeljito poznaje vina, preporuke smo s povjerenjem prepustili sommelieru.
Večeru smo započeli čašom grower šampanjca Serge Mathieu Blanc de Noirs (11 €) i koktelom Luffy‘s Hugito (11 €), s potpisom Ivana Leke. Ubrzo su jela počela stizati za stol u sljedovima, što je za svaku pohvalu.
Prvo su stigle četiri ručne rolice. Philadelphia Hand Roll (5 €) s blago pikantnim pečenim lososom i avokadom bila je solidna, dok je Ebi Hand Roll (6 €) sa sirovom kozicom i punom okusa yuzu kosho pastom bila izvrsna i donijela željenu oštrinu. Tuna Roll (6 €) s odličnom hrvatskom plavoperajnom tunom pokazala se moćnom, a Unagi Hand Roll (7 €) slatkom i sočnom. Ipak, unatoč tome što je Ebi roll bio izvrstan, cjelokupni dojam ostalih rolica bio je da im nedostaje onaj završni dodir koji bi ih zaokružio i izdvojio od prosjeka.
Dok smo završavali s rolicama, stigao je carpaccio od jakobovih kapica (19 €). Poslužen s prženim shimeji gljivama i slanim ponzu umakom, bio je vrlo dobar. Jakobovih kapica bilo je izdašno, a slatko-slana igra s gljivama i umakom dobro je uravnotežena. Ipak, za razliku od elegantnog, ali okusom predvidivog carpaccia, posljednje hladno predjelo najviše nam se svidjelo.
Toro tartar (18 €) s ukiseljenom bijelom rotkvom, kavijarom i komadićima ukiseljenog ljubičastog luka bio je odličan, pršteći svježinom i složenošću okusa. Poslužen uz hrskave domaće krekere, komadić limete i svježe naribani wasabi, bio je mekan, lako maziv i nježne teksture.
Potom nam je sommelier preporučio da uz topla predjela pijemo čašu vrhunskog slatkastog rizlinga Grünhauser 1G 2023 (10 €) vinarije Maximin Grünhaus. Uskoro su stigla i dva jela iz njihove dim sum ponude. Lobster Cheung Fun (14 €), rolice od rižina papira s kozicama i jastogom koje je konobarica pred nama narezala, bile su ukusne i s poštenom količinom jastoga. Međutim, Sujita‘s Momo (9 €), iako vizualno privlačne, ostavile su nas prilično ravnodušnima; za razliku od sočnog Lobster Cheung Funa, nedostajao im je dublji okusni kontrast. Pržena rižina kuglica sa sezamom (8 €) bila je ukusna, a dodatak čili majoneze pogođen, no cijena nam se čini ipak previsokom za ono što nudi.
Kada smo završili s toplim predjelima, sommelier nam je donio vinsku preporuku koja je večer učinila posebnom, čašu Zurina Grka Reventon 2023 (15 €), vina koje se rijetko nalazi na restoranskim listama. Riječ je o izvrsnom maceriranom sur lie grku, vrlo kompleksnom, kojem treba vremena da se otvori u čaši. Također, ovaj je Grk nedavno donio hrvatskoj i zlato na Decanteru.
Pileći yakitori (11 €) bio je vješto pripremljen: piletina svježa, mladi luk hrskav, a teriyaki umak vrlo dobar. Crni bakalar (25 €), pak, bio je najbolje jelo večeri. Dugotrajnim mariniranjem u slatkom misu postignuta je iznimna mekoća ribe. Radi se o delikatnom i nježnom komadu, istovremeno bogatog okusa, koji se doslovno topi u ustima. Bogatstvo Grka odlično se sparilo s ribom.
Uz jela s roštilja kušali smo i dva priloga. Patlidžan u makhani umaku (12 €) bio je vrlo uspješno jelo. Grilani patlidžan, poslužen u kremastom umaku od rajčice te posut prženim lješnjacima i svježim paneer sirom, bio je odličan.
Krumpir Mille-Feuille (10 €) tehnički je bio besprijekoran, no konceptualno se nije uklopio. Ovo je jelo predstavljalo oštar kontrast azijskom identitetu restorana, stvarajući pitanje njegove autentičnosti na meniju, unatoč pokušaju da se hollandaise umak obogati azijskim yuzuom.
Začudo, nakon svega pojedenog ostalo nam je mjesta i za desert, što pripisujemo činjenici da porcije nisu pretjerano velike. Probali smo dva deserta (oba 8 €), a uz njih smo, po preporuci, pili elegantni Altos Las Hormigas Altamira Malbec (13 €). Sladoled od matche bio je fin, ali pasta od crvenog graha, iako zanimljiv element, bila je malčice prejaka, narušavajući tako idealnu ravnotežu okusa u desertu. Obanyaki, japanski kolačić punjen ananasom i poslužen s mliječnim sladoledom, bio je dobar, a sladoled je lijepo balansirao toplinu kolača.
U konačnici, iz Kiyomija smo izašli zadovoljni. Usluga je izvanredna, ljubazna i profesionalna, a jela dolaze u logičnim sljedovima. Vinska lista i stručnost sommeliera na najvišoj su razini, a i kokteli su za svaku pohvalu. Važno je naglasiti da zaista ni za jedno jelo ne možemo reći da je bilo ispod razine vrlo dobrog. Ipak, unatoč tome što je sve bilo vrlo ukusno, cjelokupnom dojmu nedostajao je onaj konačni, odvažni dodir koji bi iskustvo učinio posebnim. Čini se da kuhinja, unatoč visokoj tehničkoj preciznosti i ambiciji, još uvijek nije dosegla svoj puni potencijal, što je dovelo do toga da su izvanredna vina i fantastičan servis na trenutke zasjenili većinu jela.
Kada je riječ o cijenama, valja napomenuti da posjet Kiyomiju, posebno uz odabrana vina s njihove impresivne liste (čije su cijene na čaše nešto više i mogu značajno pridonijeti ukupnom iznosu), predstavlja značajniju investiciju. Istina je da smo naručili veći broj jela, što se tijekom večere pokazalo gotovo nužnim. Međutim, iako Kiyomi nudi povoljne opcije za ručak, za cjelovito gastronomsko iskustvo i dojam sitosti tijekom večere smatramo da nećete otići a da ne naručite veći broj jela. To, uz odabir vina na čaše, prirodno rezultira značajnijim ukupnim iznosom računa. Takva investicija, naravno, postavlja visoka očekivanja od svih segmenata ponude, zbog čega smatramo da Kiyomiju malo fali do potpune izvrsnosti. Vjerujemo da će je postići daljnjim razvojem ponude i uvođenjem nekih novih jela koja bi dodatno podigla gastronomsko iskustvo na najvišu razinu.
Ipak, Kiyomi je restoran koji, bez sumnje, vrijedi posjetiti. Zbog vrhunske usluge, ugodne atmosfere, izvanrednog vinskog programa, ali i vrlo dobre hrane, odlazak u ovaj restoran predstavlja iskustvo koje se isplati. No, posjetitelji trebaju biti svjesni da će večera za dvoje ovdje podrazumijevati izdašniji iznos.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....