Za ovaj rusko-poljsko-ukrajinski slatki uskrsni kruh prvo kupite dvije konzerve graha, one veće, od 800 grama. Otvorite ih, istresite i isperite grah i skuhajte pašta-fažol. Ručajte. Operite konzerve, najbolje u suđerici pa ih na kraju još posušite u pećnici na niskoj temperaturi. U obližnjem šoping centru kupite pincu, narežite je na šnite i servirajte u ogoljenim, ugrijanim konzervama.
OK, loša prvoaprilska.
No, mrtva sam ozbiljna sve do trenutka kupovanja pince. Tražeći što bih kuhala, a da bude prigodno, bilo uskrsno ili prvoaprilsko, naletjela sam na recepte za slatki kruh, kojeg negdje nazivaju kulič, a negdje babka. Recepata je tisuću, razlikuju se u nijansama, a rade ga u Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji, Poljskoj… uglavnom, jasno vam je o kojem kvartu se radi. Osim činjenice da obožavam sve verzije prazničnih kruhova koje obično zalijevam galonima hladnog mlijeka, potpuno me oduševio dio recepta u kojem se tijesto utrpa u konzervu kave ili sličan kalup i onda u njoj peče. Neki kažu da je to zbog siromaštva, nema se love za kalupe, a neki pak da taj oblik simbolizira kupolaste ruske crkve. Kako god bilo, kod nas takvih kalupa, a ni konzervi od kave baš i nema (postoje one neke strukirane, ali teško da bih iz njih izvadila kruh u komadu). Odluka je pala na dvije limenke graha, praktično je. Odmah ću skuhati i ručak, nema veze što jedem grah četvrti put u tjednu.
Nakon nekoliko sati izgubljenih u proučavanju milijun različitih recepata, u mojoj kampanjsko-štreberskoj podvojenoj ličnosti prevagnuo je kampanjac. Recept naziva “Very simple kulich” jamčio je malo posla i prolaznu ocjenu. Spojila sam s njim detalje iz drugog kuliča koji je imao bar tri kartice teksta. I još uvijek nisam sigurna da su svi koraci bili ispravni. Na više mjesta pisalo je da kruh koji se diže nikako ne smije biti na propuhu. Pa dobro, pozatvarala sam prozore, obukla mu potkošulju (zapravo, zabundala u krpu), usput tepala i smjestila ga u zavjetrinu između frižidera i šporeta.
Kruh je ozbiljna stvar, kakav god bio, nema tu rješenja za kampanjce. Brljala sam nekim svojim redoslijedom, mijesila, zalijepila se za tijesto, vikala upomoć, odvajali su mi ruke, posipali me brašnom, i sve skupa je trajalo satima. Istuci, zamuti, razmuti, smiksaj, premijesi, čekaj da se digne, tiho se pomoli, čekaj da se ispeče… nije to bezveze.
Ali bahato ću zaključiti da bih možda trebala izbaciti ovaj “(ne)” iz naziva rubrike. Digao se i ispekao bez greške, tijesto se nije mrvilo, fin je i sladak, sve super. Glazuru sam, doduše, luđački nalijevala na njega, nije ispala onako kako sam zamislila. Vjerojatno je bila prerijetka, pa moj kulič/babka nema bijelu kapicu već pliva u bijelom bazenčiću.
Ovo pečenje u konzervi mi je zabavno skoro kao i picek nagužen na pivsku flašu iz božićnog broja Dobre hrane (navodno recept ruskih studenata, užasno su kreativni ti Rusi). Ipak, ako ovakav cilindričan kruh bez onih nacifranih pletenica donesete u hrvatsku crkvu, mogli bi vas čudno gledati. Ali valjda će misliti da ste samo loša kuharica, a to će vam već Bog oprostiti. U svakom slučaju, bit će savršen za nedjelju navečer uz Downton Abbey i šalicu čaja od đumbira i naranče. Ili hektolitar mlijeka.
Kulič ili babka
• šalica mlijeka
• 1/2 šalice kiselog vrhnja
• 1/2 šalice slatkog vrhnja
• 6 jaja
• šalica šećera
• paketić svježeg kvasca
• šalica grožđica
• brašno
• korica limuna, kandirano voće, ekstrakt vanilije, rum (prema želji)
Kvasac izmrvite, pomiješajte s malo toplog mlijeka i šećera i pustite da se digne. Žutanjke izmiksajte sa šećerom. Istucite bjelanjke, pa ih pomiješajte s vrhnjem. Pomiješajte sve navedeno zajedno, dodajte grožđice (i ostale dodatke koje želite) i dobro izmiksajte. Malo po malo dodavajte brašno, sve dok ne dobijete čvrsto tijesto (min 3 šalice). Premijesite tijesto, dio po dio, onoliko koliko vam treba za svaku konzervu. Limenke namastite maslacem, obložite masnim papirom i napunite tijestom, do visine 1/3 konzerve. Pustite da se tijesto diže oko sat vremena, na toplom. Zatim pecite oko sat vremena na 180. Upiknite kruh čačkalicom, ako je suha, gotovo je. Izvadite iz konzerve pa od šećera u prahu, malo vode i limunova soka smutite gustu glazuru i prelijte kruh.
Napomena: Količina navedena
u receptu je ogromna. Za to ćete trebati isprazniti bar deset konzervi i usput skuhati vojnički grah.