Bila je to druga polovica kolovoza, jedan od onih dana usred godišnjeg odmora kad osim plaže nismo imali baš ništa drugo isplanirano. Došli smo do čarobne Pupnatske Luke na Korčuli, do dana današnjeg jedne od najljepših plaža na kojima sam se kupala. Nakon nekoliko sati na suncu, naravno, osjetili smo glad i otišli u restoran na samoj plaži, koji ni po čemu nije odavao da će biti poseban – jednostavan, nepretenciozan, opušten, a takav je bio i meni, koji se sastojao od svega nekoliko jela. Za žrnovske makarune sam čula, ali ih nikad nisam probala, a ovo mi se učinilo kao odlična šansa. Obrok je bio fenomenalan, sjećam ga se i četiri godine poslije. Makaruni su bili nešto tvrđi, umak me podsjetio na pašticadu zbog začina, ali opet je bio nekako lakši. Kad god mi netko kaže da ide ljetovati na Korčulu, reći ću mu da obavezno da šansu žrnovskim makarunima jer takvo jelo se ne može probati nigdje drugdje.
Kako je ranije pisala Dobra hrana, naziv „žrnovski makaruni“ smislio je Cvijo Cvitković, gastronomska legenda grada Korčule koji je radio u brojnim lokalnim restoranima. Iako se danas žrnovski makaruni jedu sa šugom od govedine, sedamdesetih je posebna delicija bila šugo od kosića i prepelica. Nema kuće u mjestu Žrnovo koja ne radi svoje makarune, to je tradicija od koje se ne odustaje. Kažu da ih je nekad moralo znati raditi svako „žensko dite“. Najviše ih se napravi u kolovozu uoči manifestacije Žrnovska Makarunada, kada se posjetitelji iz cijelog otoka sliju u ovo malo selo kako bi probali baš one prave žrnovske makarune, koji lagano pucaju pod zubima, a utopljeni su u mirisnom šugu.
Famozna Korčula, koja je posljednjih godina došla u prvi plan cijeloj Hrvatskoj jer se ondje nalazi rodno mjesto Olivera Dragojevića, pravi je gastronomski raj. Od restorana s prestižnom Michelinovom zvjezdicom, preko autohtonih konoba koje rade već 50 godina pa sve do agroturističkih lokacija po cijelom otoku, ovdje se zaista dobro i kvalitetno jede.
A kako se tek slasti! Korčula je imala važnu ulogu u trgovačkim putevima u povijesti pa su svoj kulinarski trag ovdje ostavili Iliri, Grci, Rimljani, Francuzi, a među korištenim sastojcima su se isticali med, datulje, orasi i smokve. Jedna od najpoznatijih korčulanskih slastica su kroštule, toliko jednostavne, a toliko ukusne pržene trakice tijesta prelivena šećerom ili medom. U ovim krajevima nastale su i obožavane fritule, a rade se i klašuni, spomilje, broštulani mindeli (ušećereni bademi), amareti. U središtu svega su ljudi. Na Korčuli kuhaju i peku ljudi koji daju sve od sebe da tradicionalni recepti ne budu zaboravljeni, oni su istinski ljubitelji autohtone kuhinje i to se zaista osjeti u svakom njihovom jelu.
Na Korčuli se uživa i u već spomenutoj pašticadi, a ni riba nije zaboravljena, svaki bolji restoran ponudit će vam svježe kamenice, hobotnicu ili riblji brodet.
No, osim makaruna, Korčula se ipak najviše diči svojim vinima. Pošip je autohtona korčulanska sorta, samonikla u zaklonjenim dolinama Smokvice i Čare, a ondje ju je prvi pronašao korčulanski težak Marin Tomašić Barbaca. Priča je zapravo fenomenalna jer se radi o jednoj od rijetkih vinskih sorti u Hrvatskoj za koju stvarno znamo kada i tko ju je otkrio. Težak je trs pronašao pokraj šipka (po čemu je vjerojatno dobio i ime), a nastao je spontano križanjem druge dvije sorte koje podrijetlo vuku čak i sa Srednjeg istoka. I dan danas pošip najbolje uspijeva upravo na Korčuli iako se uzgaja i na Lastovu i obližnjem Pelješcu. Pošip je fantastičan suputnik ribi iz modrozelenog korčulanskog mora.
Nadaleko je poznat i Grk, vino svjetlozelenkaste boje sa zlatnim odsjajem i nježnom notom gorčine, koje raste u Lumbardi. Malo koja druga loza bi uspjela na pjeskovitom tlu Lumbarde i upravo je fascinantan prizor dok se vozite prema glasovitoj pješčanoj plaži, a oko vas su nepregledni hektari Grka. Kao da ste se transportirali u francuski Bordeaux. Gutljaj Grka u sebi sadrži sunce, more, borove, odmah će vas vratiti u bezbrižne ljetne dane pa ne čudi da će mnogi s Korčule ponijeti nekoliko butelja upravo ove fascinantne vrste.
U koje god mjesto na Korčuli otišli, sigurno će vas dočekati ugodni domaćini uvijek spremni počastiti narančama, smokvama, limunima i bademima iz njihovih vlastitih dvorišta, velika je šansa da će uz to ići i pokoja kapljica vrhunskog vina koje je raslo na njihovim vinogradima jer ovdje se svaki dan u godini živi u suživotu s prirodom, poštuje ju se, a ne iskorištava, a ona zauzvrat daje najbolje plodove upravo Korčulanima i njihovim brojnim posjetiteljima.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Hrvatske turističke zajednice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....