Zagreb ove godine bilježi neuobičajeno velik broj zatvorenih ugostiteljskih objekata. U samo zadnjih mjesec i pol ugašene su barem četiri adrese u strogom centru, a niz zatvaranja počeo je već u prvim mjesecima godine. Razlozi su svakako različiti, od tržišne slabosti do potpuno promašenih koncepata, ali rezultat je isti: gradska scena ostaje bez sve većeg broja lokala. Među njima ima i manje ambicioznih mjesta i onih čiji će nestanak ipak nešto značiti. Donosimo popis najrelevantnijih zatvorenih adresa.
Plantea
Plantea je bio jedan od ambicioznijih, ali i neobičnijih novih zagrebačkih projekata. Na City Islandu u Buzinu pokušala je spojiti pizzu, specialty coffee i vegansku hranu u golemom prostoru od 400 četvornih metara na tri etaže. Iako je nudila možda i najbolje veganske pizze ikad viđene u Hrvatskoj, sama kvaliteta hrane nije mogla spasiti koncept koji od početka nije bio dovoljno jasno vođen. Zbog nepreciznog upravljanja i nedovoljno artikulirane ideje, Plantea se ugasila nakon svega nekoliko mjeseci. Šteta, jer potencijala je neupitno bilo.
Byblos
Byblos, jedan od prvih restorana libanonske kuhinje u Zagrebu, prije nekoliko tjedana zatvorio je vrata u Teslinoj, a na ulazu se pojavila i naljepnica Državnih nekretnina. Restoran je odnedavno radio i bez terase, a u tome je neupitno svoju ulogu imala i uprava grada. No, gradske okolnosti nisu jedino objašnjenje. Byblos se s vremenom pogubio: restoran je već neko vrijeme djelovao preskupo za ono što je izlazilo iz kuhinje. Ipak, sjećamo se da smo u Byblosu u prvim godinama rada jeli vrlo ukusne hummuse, a i usluga je bila visoko profesionalna.
Zdravica
Zdravica se zatvorila u veljači, pa je Zagreb ostao bez jednog od svojih najnepretencioznijih i najšarmantnijih malih lokala. Poseban dio njezina identiteta bio je i vlasnik Antonio Jambrečić, koji je djelovao vrlo, na najsimpatičniji način, neprofesionalno: bez ugostiteljske ukočenosti, ikakve korporativne pristojnosti i s posebnom vrstom improvizirane neposrednosti koja zagrebačkom ugostiteljstvu danas ponekad nedostaje. U tom se malom prostoru kuhalo ozbiljno dobro, a uz vrlo dobra variva u Zdravici je Jambrečić spremao i ponajbolje tacose u državi. Posljednjih mjeseci dodatno se profilirala i kroz pizza evente, pa njezino zatvaranje nije samo još jedno gašenje lokala, nego nestanak vrlo karakternog mjesta.
Luta Specialty Coffee
Luta, najbolji hrvatski specialty kafić, nakon nešto manje od pet godina rada zatvara vrata. Iduća subota bit će posljednji radni dan ovog važnog projekta (pa ih obavezno posjetite), koji je odavno prerastao lokalne okvire i postao relevantan i izvan Hrvatske. U Luti su se okupljali doslovno svi: od kvartovskih gostiju do kuhara, barista i najupućenijih poznavatelja europske specialty coffee scene. Braća Losić i Neven Kamenski u Zagreb su donijeli dašak inozemstva, ali i postavili temelje za dublje razumijevanje kako bi moderan specialty kafić trebao poslovati. Pritom su uspjeli okupiti veliku zajednicu, ali najbitnije: posluživali su godinama daleko najkonzistentniju, kremastiju, sočnu kavu s mlijekom. I espresso je bio konzistentno izvrstan. Zatvaranje Lute zato je snažno odjeknulo, a Losićima i Kamenskom treba poželjeti sreću u drugim projektima. Odmor su neupitno zaslužili.
Noir 43
Noir 43 bio je hibrid kluba i bistroa koji je na toj adresi izdržao svega nekoliko mjeseci. Već je u tom kratkom razdoblju imao problema sa zatvaranjem, a čini se da nikada nije do kraja riješio pitanje vlastitog identiteta: nije bilo jasno treba li ga doživljavati kao restoran, bar ili nešto između. Na društvenim mrežama mjesecima nisu objavili ništa, što je samo po sebi bio dovoljno jasan znak da stvari ne idu prema planu. U međuvremenu je na vratima osvanula i naljepnica Državnih nekretnina, što znači da se gotovo definitivno vlasnici u prostor ne vraćaju.
Burek Lab
Burek Lab, piterija koja je kontroverze izazvala i prije otvaranja, zatvorila se nakon svega dva i pol mjeseca rada u Gajevoj. Brzina kojom je zatvorena tim je upadljivija jer se nalazila na jednoj od turističkijih lokacija u centru. U startu su ih pratili prijepori oko navodnog kopiranja brenda i vizuala dubrovačkog Holy Bureka, dok je sam meni, s burecima od tartufate, pulled porka ili Nutelle, od početka dijelio publiku. Kad su napokon otvorili, ubrzo su stigle i kritike na kvalitetu i cijene, a činjenica da je lokal tjednima bio prazan sugerirala je da publika taj koncept nije prihvatila. Na kraju su najavili prelazak na dostavu, ali teško je vjerovati da će ondje proći bitno bolje. Sada se tamo nalazi Duuugi fries.
Saralee’s Thai Street Food
Kiosk na Iblerovu trgu Saralee’s Thai Street Food zatvoren je nakon pet godina rada, čime je Zagreb ostao bez jednog od svojih najuspjelijih i najpopularnijih malih formata s hranom. Iza tog projekta stajala je Saralee Madnui, koja je godinama dokazivala da i kiosk u strogom centru može nuditi ozbiljno dobru, izdašnu i široko prihvaćenu tajlandsku hranu. Posebno je važno što kvaliteta nije bitno pala ni nakon otvaranja druge lokacije, što nije čest slučaj kod brzog širenja takvih poslova. Kiosk na Iblerovu zato je imao pravu težinu, i među svakodnevnom publikom i među zagrebačkim gastronomskim entuzijastima. Kiosk nije dugo ostao prazan, jer sada na toj adresi posluje Thai Thai.
Marelica Art Latte
Marelica Art Latte otvorena je prije nešto manje od dvije godine, s ambicijom da spoji ‘specialty‘ kavu, čajeve, nešto hrane i šampanjce na čaše. Problem je bio u tome što najvažniji dio ponude, kava, ondje jednostavno nije valjao. U dva navrata konobari nisu znali objasniti odakle kava dolazi, što je za mjesto koje se pokušava predstavljati kao specialty adresa ključan propust. Sama kava bila je suviše gorka i vodenasta, a ni kave s mlijekom nisu bile ništa bolje; naprotiv, bile su vrlo loše. Kod Marelice je problem bio upravo u tome što su vlasnici uskočili na trend specialty kave, bez ikakvog razumijevanja tog termina. Pokušali smo ih ovih dana nazvati kako bismo doznali što je pošlo po zlu, ali odgovor nismo dobili.
Mime’s Forty Two
Forty Two by Mime’s, projekt koji je pokrenuo Joško Kovač, trajno je zatvoren nakon što očito nije uspio pronaći dovoljno publike. Koncept restorana s bijelim stolnjacima i ambicijom nešto formalnijeg izlaska nije sam po sebi bio problem, ali Forty Two je ipak djelovao preskupo u odnosu na ono što je nudio. Tim više što drugi Mime’sovi restorani očito posluju znatno bolje, pa se čini da problem nije bio u samom brendu, nego u tome što Forty Two nije uspio uvjerljivo opravdati vlastiti koncept.
Duksa (Tkalčićeva)
Duksa se 3. svibnja zatvorila na adresi Tkalčićeva 88, što je bilo pomalo iznenađenje jer je taj lanac posljednjih godina prije svega rastao. Zatvaranje, međutim, nije znak povlačenja nego selidbe: u rujnu bi Duksa trebala otvoriti novu lokaciju u Franc centru na Trgu Francuske Republike. To ima smisla i zato što je Duksa odavno prerasla status kvartovske pizzerije te se prometnula u jedan od popularnijih zagrebačkih pizza-brendova. Pritom je važno reći da su pizze u Duksi i dalje fantastične, pa ova promjena adrese ne bi trebala zabrinuti njihove stalne goste.
Ruke Coffee
Ruke Coffee bio je kafić i matcha bar koji se uselio u prostor bivšeg Augusta, pa je od početka imao određenu vidljivost i očekivanja. Ambijent je bio privlačan, dovoljno moderan i fotogeničan da privuče publiku koja traži takva mjesta, ali na kraju se pokazalo da to nije dovoljno. Kava u Ruke Coffeeju nije bila nimalo dobra, a matcha je bila prosječna. Kod lokala koji se oslanja na piće, to je problem koji se teško može sakriti iza interijera.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....