Iako je 2025. bila vrlo živa godina za hrvatsku gastronomiju, s nizom novih adresa, donijela je i drugu, manje ugodnu stranu priče. Nekoliko lokala koji su godinama gradili vjernu publiku i stvarali prepoznatljivu atmosferu, nažalost je zatvorilo svoja vrata. Neki su nestali gotovo tiho, drugi uz zadnje gužve i oproštajne večeri, ali iza svih ostaju uspomene na obroke, pića i večeri koje su oblikovale grad kakav danas poznajemo. Ovo je popis zatvorenih mjesta koja su obilježila posljednje godine hrvatske scene i čiji će se izostanak još neko vrijeme osjećati.
El Toro
El Toro je nakon osam godina rada trajno zatvoren u lipnju. Bio je poznat po latinoameričkoj kuhinji prilagođenoj domaćem tržištu, velikim porcijama i izraženim, često pikantnim okusima. Značajan dio identiteta činili su steakovi, tacos i razni mesni specijaliteti te kokteli koji su pratili taj stil. Restoran je bio obilježen radom chefa Maria Mihelja, čiji je rukopis uvelike definirao kuhinju i popularnost El Tora. Bio je prilično popularan među širom publikom, a takav jasan, prepoznatljiv latino koncept svakako će nedostajati zagrebačkoj restoranskoj sceni.
Has
Has, obiteljski restoran bračnog para Ane i Antona Hotko, spremao je neka od utješnijih jela u Zagrebu. Bio je nepretenciozan lokal s vrlo ugodnom poslugom i toplo prijateljskom atmosferom. Ovdje smo pojeli razna izvrsna jela, među kojima je posebno istaknuta bistra juha, vjerojatno najbolja u Zagrebu ikad, kao i vrlo fini rebarca, a i njihova pijana kruška je bila izvrsna. Bračni par koji je vodio lokal u Račkoga 11 objavio je da su se zasitili trenutačno restoranskog posla, ali da će vjerojatno u budućnosti otvoriti nešto novo, čemu se itekako veselimo.
Pinku
Pinku je nakon prerane smrti Frane Delića Cipe, kojeg je cijeli Split volio, trajno zatvoren u kolovozu. Mali riblji bistro kraj tržnice bio je mjesto gdje se jela svježa riba bolja nego u većini većih restorana u Splitu, pripremljena jednostavno, ali majstorski. Ono što je Pinku činilo posebnim bila je činjenica da nije imao klasičnu kuhinju, a opet se tamo jeo ponajbolji fine dining od ribe; bilo je to ekstravagantno i nevjerojatno iskustvo. Svježe uhvaćena riba pripremana jedinstveno činilo je Pinku pravim iznenađenjem za one koji traže autentičnu kuhinju Splita. Zatvaranje ovog uzbudljivog lokala velika je šteta za splitsku scenu, gradu će nedostajati ta nepretenciozna kvaliteta i energija koju je Cipa donosio svakom tanjuru.
Gola
Gola, vinska trattoria Ivana Salopeka, kratko je vrijeme pripremao jednu od hrabrijih i zabavnijih bistronomskih kuhinja u Zagrebu. Gola kao takva više ne postoji, na njezinu adresu u Badalićevoj preselio se trešnjevački Bekal Marka Turkovića. Gola je bila nekonvencionalni vinski bistro koji se vrlo brzo uvrstio među najzanimljivije trešnjevačke adrese, s opuštenom atmosferom, ozbiljnom ali pristupačnom vinskom ponudom i publikom koja je dolazila prvenstveno zbog kombinacije dobre hrane i vina. Nedostajat će ta hrabrost u tanjuru i šarmantna nepretencioznost koju je Gola donosila.
Loro di Napoli
Loro di Napoli neko je vrijeme pekla doista odlične pizze, a na jarunskoj lokaciji znala je isporučiti napuljski stil na razini koja se u Zagrebu nije viđala. Selidba u Tkalčićevu, međutim, očito im nije donijela stabilniji promet. Lokal je često djelovao prazno i na kraju su se tiho ugasili. Šteta, jer je Loro di Napoli bila među rijetkim pizzerijama koje su se ozbiljno približile onome što se u Napulju podrazumijeva pizzom. Ulica poput Tkalčićeve traži drugačiji ritam i drugačiju publiku, a pizzeriji tog profila više odgovara stabilna kvartovska navika nego šetnja i slučajni ulasci. Upravo zato zatvaranje boli: nestala je adresa koja je mogla biti referentna točka za napuljski stil u gradu.
Bistro 96
Bistro 96 chefa Marija Mandarića i braće Olivera i Nikole Ljubojević privremeno je zatvorio vrata u Zagrebu. Kako smo doznali u razgovoru s Mandarićem, njegov je trenutačni fokus širenje projekta u BiH, gdje se Bistro 96 planira nastaviti u Mostaru. U Zagrebu se kuhala klasična francuska bistro kuhinja; među jelima koja su se komunicirala bili su gratinirana juha od luka, tartar, tournedos Rossini, coq au vin i soufflé. Neka jela koja smo tamo jeli bila su prilično dobra te je šteta da jedan od rijetkih francuskih bistroa u Zagrebu više ne posluje. Mandarić je pritom najavljivao da bi se projekt u Zagreb mogao vratiti već iduće godine, s novim konceptom.
Konoba Bracera
Konoba Bracera poviše plaže Glavica u općini Dugi Rat zatvorila je vrata, a iza nje je stajao Milivoj Mladina – Mile Peka. Bila je posebna po terasama u nekoliko razina omeđenim suhozidima i kamenim stepenicama, usred borove šume iznad mora, te je godinama građena i uređivana kao vlasnikovo životno djelo. U kuhinji su, uz mesna jela, nudili i ribu te plodove mora, a većina ljudi ovamo je dolazila upravo zbog ribljih specijaliteta. Bracera će sigurno nedostajati gostima koji su joj se godinama vraćali.
Kokoš i sendviči
Kokoš & sendviči bio je simpatičan lokal na adresi nekadašnjeg Burgeraja u Preradovićevoj 13, specijaliziran za piletinu s lokalnih farmi, brioche peciva od Kroštule i domaće umake. Na meniju je bilo pet različitih sendviča koji nisu bili najjeftiniji, ali koncept je svakako odudarao od klasičnog fast fooda fokusirajući se na kvalitetu i prirodne sastojke. Unatoč promišljenom konceptu, cijene su bile više od obližnje konkurencije, što je vjerojatno utjecalo na to da je lokal zatvoren nakon manje od godinu dana rada. Šteta, jer Zagreb nema puno lokala koji se specijaliziraju za domaću pohanu piletinu.
Restaurant Pizzeria Đir
Restoran Đir u Splitu, u Koteksovom kompleksu nasuprot Cukarina, nakon deset godina rada zatvorio je vrata zbog visoke cijene najma. Đir je bio pravi kvartovski restoran, pouzdan i rado posjećivan – mnogi su ovdje voljeli pizzu, dok je dnevna ponuda bila glavni adut, s pristupačnim cijenama i velikim porcijama koje su Splićani godinama cijenili. Brojni komentari na društvenim mrežama upućuju da će grad gubitak restoran itekako osjetiti. Vlasnici nastavljaju priču u konobi Lopar u Potravlju, koju otvaraju početkom 2026. godine.
Ferdinand Knedle
Ferdinand Knedle, zagrebačka franšiza popularnog beogradskog brenda knedli, zatvorile su vrata u Radićevoj ulici početkom godine. Bile su to fine knedle s raznim nadjevima, proizvedene u pogonu u Samoboru, koje su bile prilično popularne među Zagrepčanima. Knedle su bile fine i zasitne. Kako su nam rekli, razlog zatvaranja bili su problemi s prostorom. U prostor Ferdinand Knedli, Radićeva 23, krajem proljeća uselila se Gajbica, restoran za zdrave juhe, salate i sirove torte koji je do tada radio u Vlaškoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....