Praznik rada ove godine smo odlučili provesti u dolini rijeke Soče. Izrazito plava rijeka, u kratkim koritima pastelno svijetla, u dubljima smaragdno sjajna, a oko nje visoke, još uvijek snježne planine. Jedan dan smo hodali dugom stazom uz njezin gornji tok istočno od Trente, drugi dan zapadno, impresivnijom, ali i drastično prometnijom dionicom traila, a noću spavali u šatoru samo par metara uz jedan od manjih brzaca. Taman bismo prihvatili da će izlet imati jednu manu zbog jako loše gastronomske ponude u dolini, ali onda smo se u nedjelju popeli na Vršić, najvišu točku na putu od Soče prema Kranjskoj Gori.
Vidjeli smo da je Erjavčeva koča, jedina nastamba na idiličnom proplanku u srcu Nacionalnog parka Triglav, otvorena, ali smo, ne očekujući puno od njezine ponude, prvo krenuli na planinarsku stazu da se izmoreni koliko-toliko razveselimo hrani. Ispostavilo se da smo potpuno krivo procijenili mjesto. Ne samo da smo upoznali do tad najsimpatičnije konobare, nego su jela ovog planinarskog doma bolja nego u velikom broju restorana s tradicionalnom hranom.
U planinarskim domovima variva često budu pripremljena samo od grahorica, a okus dobiju od mesa koje se u njima kuha i nešto pasirane rajčice ili njezina koncentrata. Ričet koji smo jeli u Erjavčevoj koči je, osim ječma, imao i puno drugih grahorica, a posebno je ukusan jer je skuhan na dinstanoj mrkvi, luku i ostalom povrću. Naručili smo još i punjene paprike i ćufte od istog mesa, ali u drugačijem umaku. Iako paprike nisu u sezoni, njihov umak je bio izrazito ukusan, kao da smo ga kušali usred ljeta, ali najbolji dio oba ova jela je krumpir. Umjesto pirea ili restanog krumpira, dobili smo neku verziju popečka sa sirom jakog okusa dima jer se peče na vatri. Hrskav, mekan, sočan, dugo nismo jeli bolji.
Već u kampu smo otkrili craft pivo Stezičar, ali su oni u ponudi imali samo ipu. U Koči smo vidjeli da im je ponuda puno veća, a konobar nam je rekao i da je pivo nastalo jer se vlasnici pivovare bave trčanjem i planinarenjem. Kad smo na planini, mi isto uvijek ignoriramo vino i pijemo pivo pa nam je baš bilo drago što smo mogli probati i neke malo zanimljivije, lokalne proizvođače.
S obzirom na to da su Slovenci početkom ove godine drastično postrožili kazne za ilegalno kampiranje, a i zato što ne želimo da se narušava priroda, svakako bismo preporučili da šator podignete u nekom od kampova, a ako vam je miliji krevet, Erjavčeva koča nudi i skroz primjeren smještaj na zaista spektakularnoj lokaciji. Iako smo ovaj put spavali u dolini, s obzirom na ugodne temperature koje čak i ljeti garantira 1525 metara nadmorske visine, idući put sigurno dolazimo ovdje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....