Nimalo ne čudi što se ljudi diljem svijeta, od Amerike do Azije, uvijek iznova oduševljavaju europskom kulturom uživanja. Posebno kad je riječ o hrani, a još više o desertima, koji su ovdje puno više od slatkog završetka obroka.
Europa je prava riznica slatkih specijaliteta, a svaki kraj skriva svoje klasike zbog kojih se isplati otputovati, makar i samo na vikend. Ovi slatki zalogaji dio su identiteta, obiteljske tradicije i nacionalnog ponosa. Neke ste možda već probali, a druge tek trebate otkriti, i sasvim je u redu ako vam upravo oni postanu najbolji razlog za jedno slatko putovanje.
Italija: Tiramisu
Ime mu u prijevodu znači “podigni me”, što ga savršeno opisuje. Ovaj legendarni talijanski desert nastao je šezdesetih godina 20. stoljeća u regiji Veneto, iako se danas za njegovo podrijetlo bore i Treviso i Friuli. Spoj jednostavnih sastojaka stvara savršenu harmoniju okusa: piškote natopljene jakim espressom, kremu od mascarpone sira i jaja te posip gorkog kakaa za završni vizualni i okusni štih.
Iako postoje brojne varijacije, od onih s dodatkom likera do modernih voćnih verzija, pravi tiramisu ostaje vjeran klasici. U Veneciji ga poslužuju u gotovo svakoj slastičarnici, no lokalci će vam reći da pravu čar ima onaj iz restorana Le Beccherie u Trevisu. Na sjeveru Italije često mu dodaju liker Marsalu, dok ga Rimljani vole poslužiti u staklenkama. Jedna od najpoznatijih slastičarni u Rimu, specijalizirana samo za tiramisu, je Two Sizes, nadomak živopisne Piazze Navona, gdje se ovaj klasik nudi u čak pet okusa.
Francuska: Crème brûlée
Neki bi rekli da su to macaronsi, drugi se ne mogu zasititi moussa od čokolade, dok treći u nebesa uzdižu crème brûlée. Zaista je teško odlučiti se između nekih od najboljih francuskih deserata, ipak je Francuska svjetsko središte slastičarstva. Francuzi su majstori pretvaranja jednostavnih deserata u elegantna remek-djela, a to se posebno vidi kod crème brûléea.
On ima sve što jedan desert mora imati: fantastičan okus, spoj različitih tekstura i estetski dojam. Sastoji se od zapečene glatke kreme od vrhnja i vanilije te tankog sloja karameliziranog šećera koji se razbija žlicom uz poznati, zabavni „krc“. Podrijetlo mu se dijeli između Francuza, Španjolaca i Engleza, no današnja verzija vjerojatno potječe iz 17. stoljeća, iz kraljevske kuhinje u Versaillesu. Ako želite autentično iskustvo ovog francuskog deserta, svakako posjetite kultni pariški restoran La Fontaine de Mars.
Hrvatska: Krafne s džemom od marelice
Iako su skloni probati sve novo što dođe u Hrvatsku, Hrvati nekako najviše vole jela koja ih podsjećaju na dom i djetinjstvo, bilo slana ili slatka. Dok su nekome štrukli „na slatko“ na prvom mjestu, drugi jedva čekaju Božić i popularnu mađaricu, a treći fašnik i krafne koje su u samom vrhu. Krafna kakvu danas poznajemo u Hrvatsku je stigla kroz austrougarski utjecaj, ali se brzo prilagodila domaćem ukusu i ritmu života. Drugim riječima, od zalogaja u kojem se uživalo najčešće za fašnik, postala je svakodnevni snack.
No, koliko god djelovale jednostavno i možda „usputno“, krafne su desert koji ne prašta greške. Tijesto mora biti dovoljno lagano, a opet stabilno, fermentacija mora “pogoditi trenutak”, punjenje treba biti bogato, ali uravnoteženo. Zato krafna nije improvizacija, nego rezultat znanja koje se gradi godinama. Ta se filozofija njeguje i u Pan-peku, gdje nastaje jedna od najpoznatijih krafni kod nas - ona s marelicom. Krafne se pripremaju tijekom cijelog dana, tako da svaka serija dolazi svježa u prodavaonice.
Od zamjesa tijesta, preko pečenja i punjenja, do završnog posipa šećerom u prahu, svaki se korak odvija pod istim krovom i s posebnom pažnjom. Ono što kupci pronađu u prodavaonicama nastaje upravo u pogonu Pan-peka u Planinskoj ulici u Zagrebu. Receptura je pritom ostala vjerna tradiciji: krafne se rade prema receptu jedne dugogodišnje djelatnice, tete Verice, koji se nije mijenjao već 30 godina. Upravo zato svi kojima je krafna slatka slabost znaju da će svaki put dobiti onaj isti, poznati okus.
Portugal: Pastéis de nata
Ako se kojim slučajem zateknete u Portugalu, nikako ne propustite probati njihovu najpoznatiju slasticu – Pastéis (Pastel) de nata. Male pite od lisnatog tijesta i guste kreme od vanilije potječu iz 18. stoljeća, iz samostana u predgrađu Lisabona, Beléma. Tamo su redovnici koristili bjelanjke kako bi učvrstili ovratnike od tkanine, a žumanjke prodavali pekarima. Tako je slučajno nastala poslastica koja je osvojila svijet.
Najpoznatiju verziju danas možete probati u slastičarnici Pastéis de Belém, gdje se i dalje koristi tajni recept star više od 180 godina. Poslužuju se posute šećerom i cimetom te se obično jedu tople, odmah nakon pečenja, uz kavu, kao brzi zalogaj ili kao desert nakon ručka.
Španjolska: Churrosi i čokolada
Najpopularniji slatki snack u Španjolskoj, koji Španjolci vole jesti umjesto doručka, su churrosi - štapići od tijesta prženog u dubokom ulju, poznati po svojoj neodoljivoj hrskavosti. Vjeruje se da su ih izmislili španjolski pastiri koji su pržili tijesto na otvorenoj vatri, a danas se najčešće jedu u Španjolskoj i Latinskoj Americi posuti šećerom i cimetom, uz dodatak guste vruće čokolade.
Najbolje ih je jesti dok su još topli i to u nezaobilaznoj slastičarnici Chocolatería San Ginés u Madridu koja churrose poslužuje već više od 100 godina.
Zbog koje god slatke delicije odlučite spakirati kofere i krenuti na put, neće vam biti žao kad je konačno probate i uživate u svakom zalogaju!
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji s Pan-pekom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....