Priča o bugenviliji (Bougainvillea sp.) vodi nas u davnu 1768. godinu kada je francuski botaničar Philibert Commerson u Rio de Janeiru otkrio prekrasnu, njemu do tada nepoznatu biljku. Nazvao ju je po francuskom admiralu Louisu Antoineu de Bougainvilleu, zapovjedniku broda kojim je Commerson obilazio do tada neistražene zemlje, u potrazi za novim biljnim vrstama.
Ljetni broj magazina D&D na kioscima! Tema broja: sve što ste ikada htjeli znati o mobilnim kućama
Ono što bugenviliju čini zanimljivom jesu pricvjetni listovi – brakteje, dok je cvijet sitan i neugledan.
Tri su osnovne vrste bugenvilije: Bougainvillea spectabilis, Bougainvillea glabra i Bougainvillea peruviana.
Bougainvillea glabra ima širok, duguljast list koji s početkom hladnijih dana u potpunosti izgubi, dok Bougainvillea spectabilis ima manji i uži list, izrazito tamnozelene boje. Na zaštićenom položaju često zadrži list sve do sljedećeg proljeća kada nakratko otpadne. Okruglasti list karakterističan je za vrstu Bougainvillea peruviana.
Od ovih su vrsta križanjima, ali i spontanim mutacijama u prirodi, do danas dobivene brojne nove sorte. Razlikuju se u boji brakteja, obliku i boji lista, obliku i veličini trna i sl. Ima ih s jednostrukim ili duplim, kao i onih s dvobojnim braktejama.
Budući da se radi o biljci tropskih i suptropskih područja Južne Amerike, klimatske prilike su ograničavajući faktor uzgoja. Tako ju kod nas možete vidjeti uzduž većeg dijela priobalja te na otocima, izuzev područja sjevernije od Lošinja, koji je krajnja točka uzgoja na otvorenom.
B. spectabilis, a pogotovo B. glabra, otpornije su na temperaturna kolebanja od B. peruviana, pa će tako podnijeti i kraće razdoblje mraza. To je i razlog što ove dvije vrste uobičajeno sadimo kod nas na otvorenom.
Veličina također varira ovisno o sorti, tako da imamo niske, do 1 metar visoke bugenvilije, pogodne za sadnju u tegle, ali i one koje narastu i više od 15 metara, piše posadisam.com.
Ovisno o sorti, bugenvilije cvjetaju već od ranog proljeća, a cvatnja se produžuje sve do kasne jeseni.
Balkonsko cvijeće za ljetne vrućine
Bugenvilija je zapravo ukrasna tropska biljka koja se sve češće viđa u mediteranskim i kontinentalnim vrtovima.
Potječe iz Južne Amerike, a poznata je po intenzivno obojenim braktejama koje se često zamjenjuju za cvjetove.
Pravi cvjetovi su mali i bijeli, dok jarke nijanse ružičaste, ljubičaste, narančaste, crvene ili bijele dolaze od pricvjetnih listova koji ih okružuju.
Ova biljka najbolje uspijeva na punom suncu i toplim temperaturama. Vrlo dobro podnosi vrućinu i dulja sušna razdoblja, što je čini izuzetno zahvalnom za vruću, suhu klimu. Tlo u kojem raste mora biti dobro drenirano, a prečesto zalijevanje može uzrokovati truljenje korijena.
Bugenvilija zahtijeva vrlo malo njege nakon što se dobro ukorijeni, ali će vas bogato nagraditi obilnim cvjetanjem koje traje mjesecima, prenosi Alo.
U toplim krajevima često se sadi uz zidove, pergole ili ograde, gdje se može razviti u visoku puzavicu. Može rasti i kao grm ili nisko drvo ako se pravilno oblikuje orezivanjem.
U kontinentalnim uvjetima obično se uzgaja u velikim posudama, pa se zimi unosi u zatvoreno, jer ne podnosi mraz.
Tijekom zime biljka ulazi u fazu mirovanja i treba joj vrlo malo vode, kao i hladnija i svjetlija prostorija. Može se orezivati u proljeće kako bi se potaknuo novi rast i obilnije cvjetanje.
Bugenvilija se često koristi za ukrašavanje terasa, balkona, dvorišta i zidova, jer brzo raste i daje upečatljiv vizualni efekt.
U toplijim dijelovima svijeta, to je jedan od zaštitnih znakova tropske i mediteranske vegetacije.
Zbog svoje otpornosti, jednostavne njege i iznimnog izgleda, bugenvilija je savršen izbor za sve koji žele šarenu biljku koja se ne boji sunca ni suše, piše Informer.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....