Za novi broj magazina Dom & Dizajn s agronomom Nenadom Bižićem razgovarali smo o oblikovanju vrtova, promišljenom odabiru biljaka i odnosu prema prostoru koji svoju punu ljepotu otkriva tek s vremenom.
Vrt se upoznaje kroz godišnja doba. U promjenama boje i teksture, u rastu krošanja, u biljkama koje postupno zauzimaju svoje mjesto i onima kojima ga treba ponovno pronaći. Njegova se vrijednost ne iscrpljuje u prvom dojmu nakon sadnje: razvija se zajedno s biljkama, ali i s ljudima koji u njemu borave. Upravo tako o oblikovanju eksterijera razmišlja agronom Nenad Bižić, kojemu su promatranje, istraživanje i spremnost na promjenu jednako važni kao početna ideja.
Njegov pristup povezuje stručno razumijevanje biljaka s osjećajem za kompoziciju, a prirodnost s jasnom oblikovnom namjerom. U takvu vrtu ima mjesta za izražajan soliter, raskošnu skupinu trajnica, neočekivan detalj i suhe zimske forme. Važno je da prostor zadrži karakter dok se mijenja te da vlasnicima uvijek iznova daje razlog za izlazak na otvoreno.
Ljubav koja je počela uz obiteljsku vikendicu
Bižićev odnos prema biljkama počeo se razvijati još u djetinjstvu. U osnovnoj školi uređivao je vrt uz obiteljsku vikendicu, sakupljajući i sadeći sve što mu je privlačilo pozornost. Uz ukrasne biljke, u njemu su svoje mjesto pronalazile i livadske te šumske vrste, tada prilično neuobičajen izbor za vrt.
„Premještao sam ih, presađivao i promatrao kako se razvijaju na različitim mjestima. Čitao sam i ono malo literature do koje se moglo doći, a preko poznanstava nabavljao sam časopis Gardeners’ World”, prisjeća se.
Znatiželja se tijekom studija postupno pretvarala u savjetovanje prijatelja, rodbine i poznanika. Isprva je predlagao manje promjene u njihovim vrtovima, a zatim počeo osmišljavati cjelovita rješenja: kako organizirati prostor, koje biljke odabrati i gdje ih posaditi.
Profesionalni ga je put najprije odveo u vinogradarstvo i enologiju, a potom prema ishrani bilja te specijalizaciji za biostimulatore i specijalna gnojiva. Kroz taj je rad produbljivao razumijevanje potreba biljaka i njihovih reakcija na različite uvjete uzgoja. Oblikovanje vrtova pritom je cijelo vrijeme ostalo područje u kojem se susreću njegovo znanje i kreativnost.
„U njemu se prirodno susreću moje stručno znanje o biljkama i zadovoljstvo stvaranja prostora”, objašnjava.
Prirodnost iza koje stoji jasna kompozicija
Svoj dizajnerski rukopis opisuje kao naturalistički, ali promišljeno oblikovan. Privlače ga vrtovi koji djeluju opušteno i prirodno, a u kojima se ipak prepoznaje jasan osjećaj za odnose među biljkama.
Različite forme, teksture i boje koristi kako bi prostoru dao ritam i dinamiku. Posebnu pozornost posvećuje sezonskim promjenama, jer mu je važno da vrt tijekom godine pruža različite doživljaje, a da pritom ne izgubi prepoznatljivost.
„Vrt ne zamišljam kao statičnu sliku, nego kao prostor koji se tijekom godine neprestano mijenja, a pritom zadržava svoj karakter. Mislim da se upravo po toj ravnoteži između prirodnosti i reda moj rad može prepoznati.”
Takav pristup počinje mnogo prije odabira prve biljke. Kada dođe na novu lokaciju, Bižić najprije razgovara s vlasnicima. Želi razumjeti kako zamišljaju svoj vrt, kako ga namjeravaju koristiti i što im je u njemu doista važno. Tek potom njihove želje povezuje s vlastitim idejama, arhitekturom kuće, okolnim krajolikom i podnebljem.
Dobar vrt, smatra, nastaje usklađivanjem svih tih elemenata. Jednako mu je važno razmišljati o onome što će se događati nakon sadnje: kako će se biljke razvijati, koliko će prostora zauzeti i kako će vrt funkcionirati za pet, deset ili dvadeset godina.
Kuća i vrt kao povezana cjelina
Arhitektura kuće Bižiću daje važne smjernice, pa uz želje vlasnika nastoji razumjeti i viziju arhitekta. Istodobno, vrt treba pripadati krajoliku i podneblju u kojem nastaje.
„Ne mislim da treba birati između ta dva pristupa: dobar eksterijer povezuje kuću s njezinim okruženjem”, ističe.
U praksi se, naravno, događa da vlasnici imaju različite zamisli o arhitekturi, interijeru i vrtu. Takve razlike smatra prirodnima, a vlastitu ulogu vidi u pronalaženju rješenja koje će ih povezati u skladan prostor u kojem će se vlasnici osjećati dobro.
Radio je i na vrtovima koji su nastajali naknadno, nakon što su vlasnici već promijenili svoje prvotne ideje. Ni tada sklad nije nedostižan, pod uvjetom da postoji jasna vizija onoga što se želi stvoriti.
Razgovor je polazište i pri odabiru biljaka. Zanimaju ga vrste koje vlasnici vole, ali i one koje ne žele, kao i njihove sklonosti prema određenim bojama i oblicima. Sve to potom usklađuje s mikroklimom i stvarnim uvjetima lokacije.
„Biljka može biti izvrstan oblikovni element, ali samo ako na odabranome mjestu može dobro rasti”, naglašava.
Tek tada počinje dio koji ga posebno veseli: kombiniranje vrsta i kultivara, oblika, tekstura i promjena tijekom godišnjih doba. Ponekad će vrt oblikovati oko izražajnog solitera kojem treba ostaviti dovoljno prostora, a ponekad će karakter nastajati iz bogate, gotovo raskošne skupine biljaka čije se forme i boje nadopunjuju. U oba slučaja želi dinamiku i poneki neočekivan detalj.
Što u hrvatskim vrtovima radimo bolje, a gdje još griješimo?
Posljednjih godina primjećuje velik pomak u ponudi biljaka, premda je, prema njegovu mišljenju, ona još uvijek nedovoljno raznolika. Posebno ga vesele promjene u uređenju parkova i drugih gradskih prostora, jer su privatni vrtovi u tom smislu krenuli naprijed mnogo ranije.
Samostalno uređivanje vrtova podržava. Neki od najljepših hrvatskih vrtova, ističe, nastali su zahvaljujući samoukim vrtlarima, njihovoj znatiželji, radu i osjećaju za prostor. Njegova je kritika usmjerena prema onima koji se predstavljaju kao profesionalci, a ne pokazuju potrebno razumijevanje biljaka i prostora.
„Ono što me ljuti jesu tvrtke koje se predstavljaju kao profesionalci, a stvaraju vrtove po pogrešnim načelima: nefunkcionalne, estetski loše i bez razumijevanja potreba biljaka. Sličan problem vidim i u radu mnogih gradskih komunalnih tvrtki, gdje je razina planiranja, sadnje i održavanja zelenih površina često vrlo niska.”
Dobri primjeri postoje i smatra da ih treba isticati. Ipak, prema njegovoj ocjeni, još ih nema dovoljno da bi se moglo govoriti o razini kvalitete uređenja i održavanja prostora kakvu Hrvatska zaslužuje.
Kada je riječ o pogreškama vlasnika koji sami uređuju okućnice, jednu susreće osobito često: biljka se odabire prema izgledu u trenutku kupnje, bez provjere njezinih potreba i konačne veličine. Posljedice postaju vidljive tek poslije, kada se pokaže da je posađena na pogrešno mjesto ili da kombinacija koja je u vrtnom centru djelovala skladno u vrtu ne funkcionira.
Informacije su danas dostupnije nego ikad, od kvalitetnih stručnih izvora do alata umjetne inteligencije. Bižić smatra da ih vrijedi iskoristiti prije sadnje, uz kritičan odnos prema dobivenim odgovorima.
„Nekoliko minuta istraživanja može uštedjeti godine presađivanja i razočaranja.”
Pravilo koje rado prekrši
Premda naglašava važnost poznavanja biljaka i planiranja njihova razvoja, priznaje da jedno uvriježeno pravilo rado preispituje: preporučene razmake sadnje.
Često sadi gušće, jer voli kada se biljke isprepliću i stvaraju bogatu, prirodnu cjelinu. Takav izbor, međutim, traži razumijevanje njihova rasta. Potrebno je predvidjeti koje će se vrste širiti i zauzimati prostor, a koje bi u toj kombinaciji mogle ostati potisnute.
„To sam učio i na vlastitim pogreškama. Neke su kombinacije tražile manje korekcije, neke veće. I danas rado prekršim to pravilo, ali uvijek razmišljam o tome kako će vrt izgledati kada biljke narastu”, kaže.
Gušća sadnja za njega zato podrazumijeva svjesno oblikovanje odnosa među biljkama. Kada osmišljava vrt, pred očima mu je prije svega prostor kakav će postati nakon što se one razviju.
„Naravno da je važno kako izgleda odmah nakon sadnje, ali ne želim žrtvovati njegovu budućnost radi prvog dojma. Radije ću prihvatiti da novi vrt u početku djeluje nešto skromnije nego posaditi previše biljaka samo da bi odmah izgledao raskošno, a za nekoliko godina postao prenatrpan.”
Vrt je živ prostor i njegov konačni izgled nije moguće sagledati na dan završetka radova. Zato planiranje za Bižića uključuje i zamišljanje budućih odnosa među biljkama, kroz godine i desetljeća.
Vlastiti vrt kao najiskreniji projekt
Kada treba izdvojiti realizaciju koja najbolje predstavlja njegov pristup, odabire vlastiti vrt. U njemu se najjasnije vide njegove ideje, pokušaji i razmišljanja, ali i pogreške iz kojih je učio.
Posebnim ga čine i osobni slojevi: uspomene, osjećaji i vrijeme koje mu je posvetio. U vrtu je svakodnevno, promatra ga i istražuje, mijenja pojedine dijelove, a s vremenom se mijenja i njegov pogled na prostor.
„Još uvijek nije ‘završen’ i mislim da nikada neće biti u onom konačnom smislu. Upravo je zato najiskreniji prikaz mojeg pristupa vrtlarenju, sa svim uspjesima i pogreškama.”
Ta otvorenost prema promjeni pomaže mu i u projektima koji donesu sasvim neočekivane zahtjeve. Jedan od najupečatljivijih dogodio se kada je vrt već bio gotovo dovršen, a investitor donio dvanaest velikih betonskih replika skulptura rimskih bogova i poželio ih uklopiti u prostor.
„Priznajem, prva mi je reakcija bila užasavanje. No nakon malo razmišljanja i istraživanja pronašli smo rješenje: skulpture smo posebnom tehnikom patinirali, a zatim ih smjestili među drveće i grmlje.”
Umjesto da dominiraju vrtom, figure su izvirivale iz zelenila i otkrivale se postupno tijekom šetnje. Rezultat ga je ugodno iznenadio, premda uz smijeh priznaje da takav izazov ne bi žurio ponoviti.
Od rimskih bogova do biljaka koje nikada ne odbacuju lišće
Dvanaest skulptura svakako pripada neobičnijim zahtjevima koje je dobio, ali popis tu ne završava. Bilo je i želja za visokim vodopadom u malom, potpuno ravnom vrtu, za biljkama koje nikada ne odbacuju ni lišće ni cvjetove te za zimzelenim vrstama koje cvatu tijekom cijele godine.
Takve situacije doživljava kao povod za dodatni razgovor. Pokušava razumjeti kakav dojam vlasnik zapravo želi postići, a potom predložiti rješenje koje u konkretnom prostoru može funkcionirati.
Kada govori o detaljima koje osobno ne voli u vrtovima, vraća se betonskim i gipsanim figurama, osobito labudovima i magarčićima. Nije ni velik ljubitelj topijarija i strogo šišanih biljnih formi. Razumije da i one mogu imati svoje mjesto u određenom vrtu, no njemu je bliži prirodniji izgled biljaka i prostor koji se razvija slobodnije.
Zaboravite bijele zidove: Novi broj D&D-a otkriva interijere koji se usuđuju više. U prodaji!
Biljke za toplija i sušnija ljeta
Trenutačno ga najviše zaokuplja pitanje kako oblikovati vrt koji će dobro podnositi sve toplija i sušnija ljeta. Istražuje izdržljivije vrste i njihove kombinacije, a jednako mu je važno s investitorima pravodobno otvoriti temu navodnjavanja.
Ono sve češće postaje sastavni dio planiranja, pa ga treba promišljati od početka, zajedno s odabirom biljaka i načinom sadnje.
Promišljen izbor podrazumijeva i svijest o vrstama koje mogu stvoriti probleme. Kada bi iz hrvatskih vrtova morao izdvojiti jednu biljku koju bi izostavio, bio bi to bambus iz roda Phyllostachys.
„Izgleda vrlo efektno, ali njegovi se podzemni izdanci mogu brzo proširiti izvan prostora koji smo mu namijenili, potisnuti druge biljke i stvoriti velik problem pri održavanju vrta.”
To ne znači da bi se odrekao bambusa kao oblikovnog elementa. Kao alternativu navodi vrste busenastog rasta, primjerice iz roda Fargesia, koje pružaju sličan dojam, a njihov je rast znatno lakše držati pod kontrolom.
Što se može napraviti sa 100 eura i 20 četvornih metara?
Dobar osjećaj za kompoziciju može doći do izražaja i uz skroman budžet. Kada bi za sadnju imao samo 100 eura, Bižić bi, ovisno o položaju, veličini prostora i uvjetima za rast, odabrao jedan manji japanski javor kao glavnu biljku. Dodao bi mu zanimljivu patuljastu crnogoricu i nekoliko trajnica.
„I s malim budžetom može se stvoriti skladna kompozicija u kojoj se izmjenjuju boje, teksture i oblici kroz godišnja doba”, ističe.
Sličan osjećaj za mjeru potreban je i u vrtu od samo 20 četvornih metara. U pravilu bi birao manja stabla i grmove, pazeći da njihove konačne dimenzije ne preuzmu cijeli prostor. Ipak, mala površina ne isključuje izražajno stablo.
Ovisno o položaju, obliku vrta i željama vlasnika, i veće stablo može postati njegov najljepši element. Vrlo efektnima smatra i vrste uskog, uspravnog rasta, koje daju visinu i karakter, a zauzimaju razmjerno malo mjesta.
No ni najbolja kompozicija neće uspjeti ako se zanemare potrebe odabrane biljke. Upravo japanski javor izdvaja kao vrstu koja često završava na pogrešnom položaju.
Ljudi se zaljube u boju i oblik njegovih listova pa mu namijene najistaknutije mjesto u vrtu, često izloženo cjelodnevnom suncu, vrućini i vjetru. Ljeti tada rubovi listova počinju smeđiti i biljka gubi upravo onu ljepotu zbog koje je odabrana.
„Većini japanskih javora više odgovara zaklonjen položaj, s jutarnjim suncem i zaštitom od jakog poslijepodnevnog sunca. To je dobar primjer zašto pri odabiru biljke treba gledati i mikroklimu, a ne samo mjesto na kojem bi najljepše izgledala.”
Za vrt treba planirati i novac i vrijeme
Pri gradnji kuće Bižić preporučuje da se za uređenje vrta i okućnice već na početku okvirno predvidi od pet do deset posto vrijednosti gradnje. Konačan iznos, naravno, ovisi o veličini parcele i opsegu zahvata: obuhvaća li projekt samo sadnju ili i staze, rasvjetu te navodnjavanje.
Najčešći je problem, primjećuje, što vrt na red dolazi tek kada je kuća dovršena. Tada za prostor koji čini važan dio doma često ostane premalo sredstava.
Uz financijsko planiranje potrebno je imati i realna očekivanja o održavanju. Vrt može tražiti malo rada, ali potpuno izostaviti brigu o njemu nije moguće.
„Biljke rastu, mijenjaju se, neke će s vremenom trebati orezati, a neke presaditi ili zamijeniti”, objašnjava.
Količina budućeg posla uvelike se određuje početnim odlukama: jesu li vrste prilagođene položaju i podneblju, imaju li dovoljno prostora za rast i koliko ovise o redovitom zalijevanju.
„Volim vrtove koji ne traže stalnu kontrolu, ali im ipak treba povremena pažnja. Upravo se kroz tu pažnju vrt najbolje upozna.”
Jesen kao početak proljetne slike
Listopad i studeni za Bižića su ponajprije mjeseci sadnje i pripreme za zimu. Kada se tlo ohladi i ima dovoljno vlage, vrijeme je za sadnju mnogih stabala, grmova i trajnica, ali i lukovica te gomolja proljetnica.
„Tada zapravo počinjemo stvarati sliku vrta kakvu ćemo vidjeti na proljeće”, kaže.
U tom razdoblju pregledava postojeće biljke, uklanja bolesne dijelove i štiti osjetljive vrste prije jačih mrazova. Otpalo lišće uklanja s travnjaka i staza, ali zdravo lišće ne smatra otpadom: može se kompostirati ili koristiti kao pokrov tla. Ako je jesen suha, provjerava imaju li novoposađene i zimzelene biljke dovoljno vlage.
Pritom ne zagovara jesensko pospremanje kojim bi se uklonila baš svaka suha stabljika.
„Suhe forme mnogih trajnica i ukrasnih trava daju mu karakter i zimi, a korisne su i životinjama koje u njemu žive.”
Najbolji hlad ima korijen
Odnos prema vrtu u Hrvatskoj, smatra Bižić, postupno se mijenja. Ipak, travnjak, roštilj i red tuja mnogima su još uvijek prva asocijacija na uređenu okućnicu.
Mjesto za druženje i boravak na otvorenom, naravno, treba imati važnu ulogu. Volio bi samo da uz njega ostane dovoljno prostora za biljke koje će vrtu donijeti hlad, život i promjene kroz godišnja doba.
„Nažalost, susrećem i okućnice bez biljaka, bez ijednog grma ili stabla. Često su popločane i besprijekorno uredne, ali za ljetnih vrućina u njima je teško boraviti. Kao da zaboravljamo da je najbolji hlad onaj koji ima korijen.”
U toj se misli prepoznaje i njegov odnos prema oblikovanju eksterijera: vrt treba biti prostor u kojem se želi provoditi vrijeme, promatrati ga i otkrivati iznova.
„Dobar eksterijer nikada ne bi smio biti dosadan. Ma kako ga oblikovali, trebao bi imati nešto što vas privuče da izađete, zastanete i poželite se vratiti.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....