Vrtovi Vukića. Tako mi, stanovnici Vukomerića, zovemo naše selo od milja - Vukić. Prošlo je već pet godina otkad živim u selu Vukomerić, nedaleko od Zagreba, u Vukomeričkim goricama. Od početka sam se odlučila za veći vrt jer se bavim umnažanjem tradicijskog sortnog sjemena, stoga je jako važno da imam više mjesta za mnogo različitih sorti povrća.
Kako sam u međuvremenu dobila kćerkicu Eden, morala sam svoj vrt ipak smanjiti na deset terasastih gredica ukupne površine 120 četvornih metara kako bih sve stigla držati pod kontrolom, što ne znači da u neko skorije vrijeme neće opet doći do proširenja. U posljednjih godinu dana, šetajući selom, primijetila sam da je niknulo nekoliko lijepih vrtova po susjedstvu, pa sam ih odlučila posjetiti i popričati o klasičnim vrtlarskim dogodovštinama.
Ivana Turković Popović - aromaterapeut, trenutačno okupirana skupljanjem ljekovitih biljaka za daljnju preradu
Ivana prvenstveno vrtlari jer joj je bitno porijeklo hrane, ali joj je vrt i mjesto gdje može biti 100 posto prisutna ili pustiti mozak na pašu. Posljednje tri godine radi na svom šumskom vrtu u koji je ove godine ukomponirala i sedam povišenih gredica prvenstveno za uzgoj lisnatog i korjenastog povrća.
"To je višegodišnji projekt koji imitira prirodne ekosustave mlade šume, a temelji se na trajnicama, jednogodišnjem povrću te ostalim jestivim i ljekovitim biljkama", objašnjava Ivana, poznatija pod nadimkom Suseda.
Iako postoji mnogo zanimljivih pokreta i tehnika vrtlarenja, uzor koji Ivana ističe je Masanobu Fukuoka autor knjige "Revolucija jedne slamke", kojeg nam rado preporuča. Susedu jako dobro poznajem i znam da u vrt nikada ne ide bez škara i svoje pletene košare koju uvijek napuni svakojakim travkama za svoje "pripravke". Trenutačno je, ali ne zauvijek, odustala od sijanja bosiljka jer joj jednostavno ne uspijeva. Tri mačke su joj glavni pomagači i smetala u vrtu, no tu su i komarci koji je ponekad doslovno potjeraju iz vrta. Anegdota koju još pamti dogodila se kada se tek doselila u Vukomerić. Naime, bivši vlasnik njezine kuće spomenuo joj je kako posvuda oko kuće rastu šumske jagode. Tako je u postojećim gredicama zatekla jagodolike listiće koje je lijepo okopala, malčirala, uzgajala... Da bi na kraju saznala kako se radi o dosadnom korovu petoprsta.
"Srećom pa mi je plijevljenje svojevrsna meditacija", kaže uz smijeh Ivana.
Jele Dominis - shiatsu praktičarka za konje i ljude
Upitala sam Jele koliko joj je vrt važan, a ona mi je odmah odlučno odgovorila da joj je vrlo bitan jer svakodnevno voli jesti svježe povrće, dok viškove, ako ih ima, sprema za zimnicu. Sijati i saditi, gledati kako biljke rastu i, naravno, uživati u plodovima ono je što najviše voli kod vrtlarenja, a najmanje je veseli, kao i većinu vrtlara, plijevljenje. Prisjeća se kako je na početku bila neugodno iznenađena koliko je puno vremena zapravo potrebno za vrtlarenje.
"Nakon nekoliko godina vrtlarenja direktno na zemlji i beskonačnog pokušavanja obogaćivanja glinovitog tla pokušala sam imati vrt u loncima. To se pokazalo naporno jer imam koke koje najviše vole čeprkati po tek posijanim posudama, tako da od ove godine imam povišene gredice koje su zaštićene žicom od koka i mačaka", pokazuje mi Jele.
Njezina je ideologija vrtlarenja - tko preživi, dat će plodove. "Biljke koje su zahtjevne i imaju posebne potrebe vrlo brzo shvate da ja nisam idealan čovjek za njih", kroz smijeh mi odgovara.
U vrt ne ide bez lopatice, noža i zdjele, a društvo joj tu i tamo prave sin Tibor, pokoja mačka i pas Lav. Svašta sije i sadi u vrtu, no paprike i krastavce obavezno preskače jer oni zahtijevaju previše vode. Najveća joj je briga u vrtu zapisati što je gdje posijala i uglavnom se nekako najlakše preračuna u količini prostora koja je potrebna za pojedinu biljku.
Bruno Razum - profesor likovne kulture, bavi se računalnom grafikom i animacijom
"Nakon nepune godine novi sam u vrtlarenju, ali to sam godinama želio. Uživam u svim fazama vrtlarenja, čak i u onome što prethodi samom vrtu, poput planiranja vrta, izrade gredica i pripreme tla. Nema veće sreće kada nešto urodi plodom", ispričao mi je Bruno.
No, odmah se nadovezao kako je očekivao da je imati vrt lakši posao te da ne zahtijeva toliko mnogo vremena. Ističe kako voli sve vezano uz vrt, osim borbe sa štetočinama, bolestima i vremenskim neprilikama.
"Donedavno su mi mravi bili radni uzor, a sad ih baš i ne volim previše jer mi rade štetu", žali se Bruno. U svom vrtu površine 50 četvornih metara, od čega je polovica povišenih gredica, koristi široke vile (broadfork), dodaje glisnjak kalifornijskih glista i malčira. "Bitno mi je da su preparati koje koristim u uzgoju ekološko prihvatljivi", dodaje.
Bez šešira i glazbe ne ide u vrt, a u vrtlarenju mu pomažu supruga Sandra, roditelji, teta i pas Ruby, čuvar i vjerni pratitelj. Kako je ovo Bruni prva godina, hvali se da mu puževi još nisu došli na gozbu.
Barbara Pavlečić - frizerka
Barbara je mlada vrtlarica puna iskustva, koja odmalena pomaže baki i mami u vrtu. Vrtlari jer ju to opušta nakon posla koji je dinamičan i pun buke. U vrtlarenju je najviše vesele, kako kaže, plodovi rada svojih ruku koji su uz to još prirodni i zdravi. "Najviše u vrtu volim saditi, to mi je najdraži trenutak vrtlarenja, a najgore mi je kada dođu štetočine i kada ih moram uklanjati", kaže Barbara.
Njezin tipičan seoski vrt sastoji se od pet dugačkih gredica dužine deset metara. Nalazi se u neposrednoj blizini kuće, a služi joj za vlastite potrebe. "U vrt ne idem bez dobre volje i motike", vedro mi odgovara Barbara. Svake godine obavezno sadi krastavce, papriku, paradajz, krumpir, tikvice, grašak, grah, ciklu, mahune, salatu i luk. Nikada još nije posijala špinat, a odustala je od mrkve jer joj nikako ne uspijeva na vukomeričkoj glini. Najveći joj problem čini zalijevanje vrta tijekom vrućih ljetnih dana jer još nemamo vodovod u selu pa vodu mora nositi iz potoka. Najveći vrtlarski gaf dogodio joj se kada je slučajno posadila tikvice i salatu na istoj gredici. "Salata nije narasla jer su tikvice lišćem prekrile cijelu gredicu", objašnjava mi Barbara.
Vera Gjokaj - waldorfska učiteljica, trenutačno radi u arhitektonskom studiju
Veru sam zatekla u vrtu dok je brala salatu za ručak. Odmah sam je zaskočila pitanjima, a prvo je bilo jednostavno - zašto uopće ima vrt. Bez razmišljanja mi je odgovorila: "Prije svega, vrt imam jer želim uzgajati svoju hranu, ali služi mi i kao mjesto za opuštanje te stvaranje ljepote življenja u suživotu s prirodom". Dodaje kako joj radovi u vrtu čine zadovoljstvo i opuštaju je, a najviše voli ubirati sočne plodove te ih podijeliti dragim prijateljima.
Njezin se vrt sastoji od četiri gredice na kojima provodi svoje biodinamičke principe poljoprivrede, pa naglašava kako zbog toga nema nikakvih "problema" u vrtu. U vrt ne odlazi bez gumenih opanaka i svoja dva mačka kojima od milja tepa "čuvari mog vrta". Svake godine obavezno sadi rikulu jer je ona za nju kraljica salate, a ove je godine prvi put posadila korabice kojima je oduševljena. Sjetila se i svojih vrtlarskih početaka: "Prve sam godine posijala sjeme pomidora u puno malih čašica, misleći da ću biti zadovoljna ako dobijem deset biljaka. Na kraju mi se svako sjeme primilo i imala sam sadnice pomidora za izvoz".
