Nekoć obično betonsko dvorište od dvadesetak metara kvadratnih, koje nije služilo ničemu, zagrebačka slikarica Nikolina Ivezić pretvorila je u malu zelenu oazu i svoj ljetni atelje na otvorenom. Počela ga je preuređivati prije 15 godina, a svake godine dodala bi poneku sitnicu. Danas je to mjesto na kojem se crna, bijela i siva savršeno slažu s bujnom zelenom vegetacijom. Dvorište se nalazi ispred njezina stana u obiteljskoj kući, a izgleda poput čarobnog ulaza u carstvo Alise u zemlji čudesa.
Pogledajte video!
- Kad sam počela s preuređenjem, u dvorištu su bili samo goli beton i jedan poluosušeni jorgovan. Moja je ideja bila posaditi mnoštvo biljaka i dobiti prirodni hlad, ali za to je trebalo vremena, pa sam na početku imala suncobrane. Na dio dvorišta nasula sam sitne kamenčiće, a dio su betonske kocke koje sam obojila u crno i bijelo, pa na prvu izgledaju kao pločice. Staru drvenu ogradu sam također obojila u crno i dovukla sam klupu koju je nekoć davno s kolodvora u Sesvetama donio moj djed željezničar. Nju sam obojila u sivo - priča Nikolina.
Od biljaka je prvo posadila japanski javor. Mislila je da će biti mali ukrasni grm, no on je izrastao u pravo stablo, kao i glicinija koju je posadila prije desetak godina. Ona danas stvara predivan hlad iznad klupe ispred koje je stolić, pa Nikolina za njim rano ujutro pije kavu, čita, a ljeti i slika.
- Zapravo sam posadila dvije glicinije ne očekujući da će tako brzo rasti. Jedna je bila pored ulaznih vrata dvorišta i nju sam, nažalost, ove godine morala posjeći jer je bila toliko divlja da je zatvarala ulaz, unatoč tome što sam svaki tjedan rezala izdanke. Iako brzo raste, moja glicinija iz neobjašnjivog razloga nikada ne cvjeta, pa je njezina krošnja posve zelena. Na nju sam povješala svjetleće žaruljice i male fenjere, pa navečer, kad ih upalim, izgleda čarobno - otkriva Nikolina, koja je velika ljubiteljica bijelog cvijeća.
Zato u dvorištu ima bijeli božur i hortenziju naslijeđenu od pokojne tete, a u dnu dvorišta razgranao se veliki jasmin.
Vrt je pun biljaka koje je Nikolina sadila jer su joj bile zanimljive - od banane, bambusa i hibiskusa do lijeske, hoste, bršljana, paprati, ružmarina, mente, aloe vere, mnoštva raznih sukulenata...
- Na početku je dvorište bilo prazno, pa su najbolje uspijevale biljke koje vole puno sunca. Sada se situacija promijenila, pa mi trebaju one koje vole hlad - pojašnjava Nikolina.
Osim biljaka, dvorište je puno zanimljivih stvari, a gotovo da nema nijedne na kojoj umjetnica nije na neki način intervenirala.
Kuću čuva njezina slika vrtnog patuljka s pištoljem za pojasom obješena na zid, a ispod nje je stolić na kojem su mali Buda, skulptura slona i tegle sa sukulentima. Na ulazu u dvorište je crna krletka na kojoj stoji gavran, a na stolu pepeljara u obliku muhe koju je Nikolina kupila na sajmu u Italiji. Male skulpture čudovišta od drva i stiropora napravila je prije nekoliko godina za nećaka Ivana, a kako je on sada devetogodišnjak, više mu nisu zanimljive pa su našle svoje mjesto u dvorištu. Obični stari drveni sanduk Nikolina je pretvorila u ugodnu klupicu s umjetnim krznom i jastučićima, a betonsku glavu iz jeftinog dućana u lonac s biljkama.
- Većinu stvari na terasi sam dobila, pronašla na otpadu ili kupila na Hreliću, mom omiljenom buvljaku na kojem sam redovan gost. Stolice i ležaljku sam dobila na poklon, kao i veliku tablu za Ulicu Ljudevita Gaja koja je završila na smeću kad su mijenjali table. I okrugli stolić iz zagrebačkog hotela Holiday Inn, u kojem sam svojevremeno radila neku scenografiju, spašen je sa smeća. Sve sam, naravno, prebojala u sivo ili crno. Veseli me starim stvarima udahnuti novi život - kaže Nikolina, koja nikada neće u potpunosti dovršiti uređenje dvorišta.
Naime, svake godine pronađe neku novu sitnicu koja ga uljepša i oplemeni. Za to ne treba imati puno novca - dovoljno je dobro oko, puno mašte i malo truda.
