Kako je jedno pismo promijenilo sudbinu obitelji i otvorilo vrata života u aljaškoj divljini.
Par iz SAD-a ostvario je svoj san o životu u divljini Aljaske, i to tako što je na kraju platio oko 300.000 eura manje od tražene cijene za imanje od čak 80 hektara. Ključ uspjeha nije bila visoka ponuda, nego, njihovo pismo od 900 riječi. U njemu su Elise Giordano (34) i njezin suprug Ben Hastie (40) objasnili zašto bi baš oni trebali postati novi vlasnici te su se obvezali nastaviti dugogodišnju tradiciju očuvanja prirode koju je prethodni vlasnik njegovao desetljećima, piše NY Post.
Par je dugo maštao o preseljenju iz svoje dvokrevetne "kolibe" u saveznoj državi Washington, ali cijene sličnih nekretnina na Aljasci, od nekoliko stotina tisuća eura pa sve do više od milijun eura, bile su im nedostižne. Kada su naišli na oglas za veliko imanje u Palmeru, u središnjoj Aljasci, odmah su se zaljubili u njega, no znali su da punu cijenu ne mogu platiti. Uz pomoć Eliseina oca Richarda Giordana (66), odlučili su pokušati s izrazito niskom ponudom, ali uz pismo koje bi objasnilo njihov motiv.
U tom je pismu Elise naglasila koliko cijeni rad i trud uložen u zemlju te je jasno napisala da se “divi posvećenosti očuvanju prirode” koju je prethodni vlasnik pokazivao godinama. Obvezala se da će njihova obitelj nastaviti tu tradiciju, da će živjeti u skladu s prirodom te poštovati sva ograničenja koja dolaze s imanjem, uključujući i velik dio zemlje pod zaštitom.
Na njihovo ogromno iznenađenje, ponuda je prihvaćena, unatoč tome što je bila nevjerojatnih 395.000 dolara, odnosno oko 300.000 eura ispod tražene cijene. “Nismo mogli vjerovati. Ponudili smo jako malo, ali napisala sam iskreno pismo o tome zašto nam to imanje toliko znači. Očito je dospjelo u prave ruke.” Iskrena je bila Elise. Preselili su se već u ožujku 2022., svega nekoliko mjeseci nakon što su stupili u kontakt s agenticom za nekretnine.
Njihovo novo imanje obuhvaća dvije drvene kabine od po 46 kvadratnih metara, kućicu za bunar, kućicu za napajanje i štalu za životinje. Danas ondje žive koze, kokoši i guske, a oko 160 od ukupnih 200 jutara zaštićeno je konzervacijskim sporazumom koji ograničava bilo kakvu gradnju i osigurava očuvanje prirodnog krajolika. Na preostalih 40 jutara imanja mogu slobodno razvijati sve svoje ideje.
“Život izvan infrastrukture je zapravo jako skup i kompliciran. Trebalo nam je tri i pol godine da konačno osjećamo kako razumijemo sustav. Često smo se pitali zašto smo to napravili," priznala je Elise koja je tek nekoliko mjeseci nakon preseljenja ostala trudna.
Danas energiju za kućanstvo dobivaju od 12 solarnih panela, griju se na drva, a zimi se oslanjaju na generator na plin, jer tada sunce jedva izlazi. Postupno šire i svoj vrt, a ovogodišnja sezona bila im je najuspješnija do sada. “Učimo iz godine u godinu. Klima je drukčija, dani su puno duži, a neke kulture jednostavno ne uspijevaju vani pa ih moramo uzgajati u stakleniku,” objašnjava Elise te dodaje da su ove godine ubrali grašak, rajčice, krastavce, tikvice, prokulice, mrkvu, brokulu i cvjetaču.
Iako još uvijek idu u trgovinu, cilj im je postići gotovo potpunu samodostatnost. “Do sljedećeg ljeta želimo sami loviti lososa i losa. San nam je da većinu hrane uzgojimo ili ulovimo sami,” mašta ovaj neobični par.
Kako bi osigurali dodatni prihod, izgradili su nekoliko malih kabina koje iznajmljuju za 73 do 82 eura po noćenju. Gosti dolaze zbog mira, divljine i izolacije koju danas sve manje ljudi može osjetiti. Iako im je život na ovom ogromnom imanju donio brojne izazove, Elise kaže da su sad složni u tome da bi sve opet ponovili. “Ovo je bilo veliko učenje, ali i velika nagrada. Pismo koje smo napisali promijenilo nam je život. Da nismo pokušali, nikada ne bismo živjeli ovdje” zaključuje novopečena Aljaskanka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....