U ekstravagantnom domu mladih slikara Emanuele Lekić i Mislava Lešića u zagrebačkoj Dubravi uživali smo u domaćoj rakiji, uz zvukove svinga koji su dopirali s gramofona. Oduševio nas je ovaj par, svojim djelima i stilom odijevanja...
KOJI JE TVOJ OSOBNI STILSKI ZNAK?
M.: "Moj stilski znak je nekakva mješavina starih seoskih bećara i psihodelije 60-ih. Pokušavam iz oba svijeta izvući ono što mi najviše odgovara, s te seoske strane volim ležerno elegantan stil uz kape, prsluke i rajtozne, a odatle i brkovi. Sa strane 60-ih pokušavam ubaciti teksture i boje, zato često nosim i paisley košulje."
E.: "Vrlo rano sam zavoljela estetiku starog Hollywooda, posebice noir-filmova, pa se zato u mom stilskom, ali i umjetničkom izričaju, osjeti upravo takav utjecaj. Često nosim vintage suknje i cipele, pa bih rekla da sam po tome prepoznatljiva."
KAKO BISTE OPISALI SVOJ DOM?
E. i M.: "Naš dom je mjesto gdje se naši utjecaji i interesi susreću i miješaju. Zasigurno smo fanovi maksimalizma, zato se na našim zidovima može naći puno slika i postera, a na policama knjige i ploče, uz raznorazne detalje koje smo skupili na našim putovanjima i druženjima. Volimo stare predmete, pa smo vrlo često na buvljacima, gdje nalazimo vrijedne sitnice za naš dom."
KOJI TI JE PREDMET U STANU BAŠ DRAG?
E.: "Kako puno vremena provodim u svojem studiju i dok slikam, često slušam jazz, moj atelje je svojevrsni mali jazz klub. Upravo zbog te interne šale, Mislav mi je poklonio neonski znak u stilu starih jazz barova, s natpisom ‘Vertigo Jazz bar‘. To, naravno, aludira na meni dragi film, ‘Vertigo‘, ali i na vrtoglavice koje dolaze od previše terpentina u sobi."
VEZANO ZA VAŠ POSAO, KOJI SE PREDMETI VIDE U STANU?
M.: "Osim slika, u stanu prevladavaju knjige i ploče. Čast mi je da sam veliki broj knjiga upravo dizajnirao i sam, surađujući s brojnim autorima kroz zadnjih nekoliko godina. Također, moja velika ljubav prema gramofonskim pločama podebljana je kroz suradnju s nekoliko autora."
ŠTO SAD ČITATE?
E.: "Trenutno dnevnik Marie Bashkirtseff, mlade slikarice koja ga je vodila od svoje 12. godine. To je umjetnica koju sam nedavno otkrila, a zanimljiv je podatak da je ona jedna od prvih autorica predstavljenih u Louvreu."
M.: "Pored kreveta mi leži knjiga sabranih djela Josipa Kozarca. Nevjerojatno je da neke priče, pisane krajem 19. stoljeća i dalje zvuče kao da su odnedavno, uvjerljivo opisuju slavonsko selo, kao i mentalitet seljana. Njegov britki i mračni realizam nanovo me iznenadi i potakne na razmišljanje."
GDJE U STANU RADO SLUŠAŠ MUZIKU I KOJU?
M.: "Za slušanje glazbe postoji posebno mjesto u stanu, a to je i središte našeg stana. Radi se o gramofonu i pet polica punih ploča koje se svakodnevno nadopunjavaju novim naslovima. Inače sam pravi vinil-frik i upravo sam, slušajući albume na pločama, potpuno utonuo u ljubav prema glazbi. Ima tu svega, ali najviše 60-ih, 70-ih i modernog psych rocka, garaže, bluesa, proga, jazza i tambura. Posljednjih nekoliko godina posebno patim na ploče iz 60-ih i 70-ih, manjih bendova koji su možda snimili album ili dva i onda nestali. Jedan od takvih izvođača je svakako i švedski Pugh Rogefeldt, koji je krajem 60-ih snimio par predivnih albuma. Posjedovanje takvih ploča je poput dobro čuvane tajne. Neki od izvođača koji se često vrte su The Beatles, The Velvet Underground, T.Rex, ali i neki novi bendovi poput King Gizzard, The Growlers, Allah-Las…"
NAJDRAŽI SUVENIR U STANU?
M.: "Jedan od dražih suvenira kupio sam prošlo ljeto u Grožnjanu, radi se o secesijskom notesu s kraja 19. stoljeća. Limen je i ima predivno izvučenu prednju stranu. Inače jako volim secesiju i dizajn iz tog perioda."
NAJDRAŽA SLIKA ILI FOTOGRAFIJA U STANU I ZAŠTO?
E.: "Najdraža fotografija mi je zasigurno ona moje mame iz mladosti. Nalazi se na mom stolu u ateljeu. Fotografija je snimljena u fotostudiju u Kanadi i uvijek mi je jako simpatično vidjeti mamu u tom krimi-izdanju."
M.: "Najdraža mi je Emina slika ‘Noć iznad Zagreba‘, koja nam visi u predvorju stana. Slika je impozantna, pa ostavlja osjećaj malog kućnog muzeja."
NAJDRAŽE MJESTO U ZAGREBU?
M.: "Klet nam je jako drago mjesto gdje se skupljaju naši prijatelji i umjetnici. To je mali art-hub koji je krenuo od garaže u centru grada i koji neprestano raste. Već nekoliko godina aktivno sudjeluje u umjetničkom životu grada, organizirajući brojne izložbe, sajmove i događaje. Uvijek volimo tamo doći jer je osjećaj i ambijent poseban."
KAKO VAM FUNKCIONIRA SUŽIVOT KAO PARU SLIKARA?
E.: "Ne znam kako bih funkcionirala da nisam sa slikarom (smije se). Kako slikarstvo obuzima veći dio mog života, bitno mi je biti s osobom koja to isto shvaća i dijeli moje interese. Iako, naravno, postoje umjetnička razilaženja, puno je više situacija kada se slažemo i podržavamo."
JESTE LI KATKAD POMALO LJUBOMORNI NA RAD ONOG DRUGOG ILI SE NADOPUNJUJETE?
M.: "Kako imamo vrlo sličan ukus u umjetnosti, češće su situacije kada se nadopunjujemo međusobnim savjetima i razmišljamo u korist oboje. Rekao bih da živjeti s umjetnicom kao što je Ema neprestano tjera na inspiraciju i poticaj je za rad, tako da je stvaranje unutar zajedničkog života zapravo neprestana izmjena kreativne energije."
MISLAVE, JESU LI MUZEJI SLAVONIJE OTKUPILI SVA TVOJA DJELA?
M.: "Niti jedan muzej Slavonije trenutno nije otkupio niti jedan rad (smije se). Možda ovo bude poticaj?"
ČESTO ODEŠ U SLAVONIJU?
M.: "Idem često, jer u posljednje vrijeme imam puno posla u svojem rodnom kraju. Drago mi je vidjeti da me moje selo i okolna mjesta sve više angažiraju za razne radove. Baš sam nedavno u Županji radio mural na glavnom gradskom trgu, a trenutno radim i kao glavni ilustrator i dizajner za Šokačko sijelo. Želja mi je osuvremeniti seoske manifestacije i dati im jedinstven izgled, odatle stvarajući nekakav ‘novi slavonski stil‘."
KOLIKO SLAVONIJA, ONA S TVOJIH SLIKA JOŠ POSTOJI?
M.: "Kako sam iz sela Bošnjaci, koje je jako prepoznatljivo po svojem šokačkog folkloru i baštini, još uvijek postoji dobar dio onog što prikazujem tamo. Mogu se i dalje vidjeti bake koje se nose seljački, stare cifrane kuće, ali i izvođenje starih običaja na ulicama sela. Nažalost, to je sve u daleko manjoj količini i intenzitetu nego što je bilo prije 50 godina. Upravo zbog želje da sačuvam bogati folklor kroz svoju umjetnost, posljednjih osam godina radim na dokumentaciji i reinterpretaciji slavonske baštine."
KOJI TI JE NAJDRAŽI SLAVONSKI ODJEVNI PREDMET?
M.: "Moja smeđa šokačka kapa. Imam ih nekoliko, ali ovo je moja svakodnevna kapa koju svaki dan nosim, kamo god da idem. Ona je moj modni detalj i simbol raspoznavanja, zato mi prolaznici u Zagrebu često prilaze i pitaju iz kojeg sam dijela Slavonije."
GDJE STE SE UPOZNALI?
E.: "Kako sam jednu godinu svojeg studija provela u Rijeci na Akademiji primijenjene umjetnosti gdje je Mislav studirao, tamo smo se upoznali i postali dobri prijatelji. Iako sam se ja preselila na zagrebačku akademiju iduću godinu, ostali smo u kontaktu, a ostalo je povijest..."
EMANUELA, KAŽU DA SI VELIKA NADA SLIKARSTVA...
E.: "Iako se tako ne doživljavam, svakako mi je to drago čuti. Kako pratim likovnu scenu vani, već sama imam velika očekivanja od sebe i uvijek gledam kako mogu unaprijediti svoj rad. Želja mi je graditi svoju karijeru do te mjere gdje ću takva očekivanja i opravdati."
SVIĐA MI SE TVOJ STIL REALIZAM, ONIRIČKI... TAKO VIDIŠ SVIJET?
E.: "U mom svijetu ljudi svakako nisu zeleni (smije se). Ali svejedno, kroz sliku pokušavam stvoriti neki novi svijet koji je vizija unutarnjih stanja. Predočavam ih kroz režiranje kadrova gdje unutar noćnih scena vanjskih i unutarnjih prostora osvjetljavam svoje likove neočekivanim svjetlom, pridodajući im metafizičke karakteristike."
NAJBOLJI KONCERT NA KOJEM STE BILI...
E. i M.: "Teško je izdvojiti najbolji jer vrlo često idemo na koncerte, ali među najdražima na kojima smo bili svakako je koncert kanadske grupe Loving, kad smo se sprijateljili s bendom. Svakako bismo izdvojili i King Gizzarde u Dresdenu, The Murlocse u Leipzigu, Black Lipse u Zagrebu…"
DOBAR FILM KOJI STE RELATIVNO NEDAVNO GLEDALI...
E.: "Kako u svojim slikama trenutno koristim elemente filma, počela sam intenzivnije gledati europski nijemi film. Posebice me se dojmio njemački ekspresionizam, pa bih svakako izdvojila ‘Kabinet dr. Caligarija‘ i ‘Metropolis‘."
M.: "Nedavno sam u kinu gledao domaći film ‘Sveta obitelj‘, koji me potpuno oduševio."
GDJE NAJVIŠE VOLITE POPITI KAVU?
E.: "Ujutro u ateljeu i vidjeti posao koji sam dan prije napravila. Tako si najbolje znam organizirati radni dan."
IDUĆE IZLOŽBE?
E.: "Pripremam novu seriju radova koju planiram izložiti vani. Za koji mjesec je izložba već viđena zagrebačkoj publici, a to je ‘Noćna smjena‘, koju ću izložiti u gradskoj galeriji Crikvenica."
M.: "U planu mi je izlaganje u Muzeju Gacke u Otočcu u lipnju. Pripremam nekoliko novih slika, ali veći dio izložbe će sačinjavati slike nastale u posljednjih godinu dana koje objedinjujem u izložbama ‘Realizam ćorava sokaka‘." 3
